Izbor konsultanta “koči” posao težak 80 miliona maraka

Bosna i Hercegovina još nema državni zatvor, a izgradnja tog objekta nikako da počne, iako su obezbijeđena sva potrebna sredstva. U ovoj zemlji obično su domaći ljudi prepreka da se stvari pokrenu sa mrtve tačke, ali ne i u ovom slučaju, jer su, izgleda, finansijeri kočničari projekta.

KO ĆE BITI KONSULTANT

Ukupna vrijednost projekta izgradnje prvog državnog zatvora u BiH je 39,6 miliona evra, a kreditna sredstva obezbijedila je Evropska razvojna banka (CEB). Predviđeno je da se na glavne građevinske radove i radove nadzora potroši 23,6 miliona evra, od čega oko 2,3 miliona evra odlazi na sistem sigurnosti. Elem, BiH bi trebalo da dobije prvi državni zatvor, visokog nivoa bezbjednosti, koji bi uz to bio operativan i održiv.

Međutim, problem je nastao kada su kreditori (ne finansijeri) počeli da postavljaju svoje uslove, pri tome ne poštujući zakone BiH, kakvi god da oni jesu, već pokušavajući da sprovedu procedure po zakonima nepoznate zapadne zemlje?! Evo i kako.

Tender za izbor Konsultanta za upravljanje (menadžment) projektom izgradnje državnog zatvora raspisan je u glasilu Savjeta CEB, ali ne i u nekom glasilu u BiH. Na taj način u startu je onemogućeno da se bilo ko od ljudi iz BiH prijavi na tender, čime su praktično izbačeni iz igre. To dalje ukazuje da kreditor najvjerovatnije ima namjeru da ovaj vrijedan posao dodijeli nekom svom favoritu.

Posao je veoma značajan, jer je upravljanje jedno od najvažnijih mjesta u mehanizmu samog projekta, od njegovog početka do realizacije. Možda sve ne bi bilo čudno da BiH nije član Međunarodne organizacije za upravljanje projektima i da u zemlji ne postoji Udruženje za upravljanje projektima. U radu tog Udruženja učestvuju i eminentni stručnjaci iz Švajcarske i Hrvatske. Ovo Udruženje posjeduje certifikat koji je izdao Validacijski odbor IPMA (CVMB) 22. juna 2011. godine.

Prema objavljenom tenderu CEB, ukupan budžet Konsultanta za upravljanje projektima (menadžmenta) je 400.000 evra i to samo za jednu godinu. S obzirom na to da će posao trajati najmanje dvije godine, znači da će onaj ko bude izabran inkasirati minimalno 800 hiljadu evra. To je minimalan iznos, jer posao upravljanja projektom traje duže nego izgradnja samog objekta. Kako je predviđeno da se zatvor gradi dvije godine, to znači da će projekat trajati najmanje 2,5 godine.

PLAN PRECRTAN IZ NJEMAČKE

Prema saznanjima Žurnala, najveća prepreka u realizaciji projekta je Vitomir Miles Raguž, porijeklom iz BiH, koji je u ime CEB zadužen za projekat. Izvor “Žurnala” koji želi ostati anoniman, navodi da postoje indicije da Raguž, pisac eseja i bivši diplomata, ili neko drugi iz međunarodnih krugova, želi da ima vlastiti udio u poslu. Takođe se tvrdi da zatvor, kakav treba da bude izgrađen u BiH, već postoji u Njemačkoj i da je projekat samo precrtan.

Bitno je naglasiti da su sredstva za izgradnju zatvora operativna, ali da do sada nije urađeno ništa, osim što je urađen pristupni put i ograđeno zemljište. Državni zatvor treba da bude izgrađen u opštini Istočna Ilidža, a ukupna površina zatvorskog kompleksa trebalo bi da se prostire na oko 20 hiljada metara kvadratnih.

Interesantno je da su do sada dva direktora Jedinice za implementaciju projekta izgradnje državnog zatvora podnijela ostavku. Jedan od njih je Jugoslav Jovičić, koji je od Ministarstva pravde BiH, koje je nadležno za izgradnju zatvora, zatražio da ga razriješi direktorske funkcije zbog “teškoća u obavljanju dužnosti, koje su uglavnom bile izazvane neprimjerenim zahtjevima CEB u vezi načina rada i rukovođenja projektom”.

Još jedan detalj oko izgradnje državnog zatvora je, najblaže rečeno, diskutabilan. Kreditori traže da u sklopu istog projekta bude i izgradnja solarna energane pod Igmanom, što je suludo, jer je na toj lokaciji malo sunca, čak i ljeti.

Dva puta je UO za realizaciju projekta državnog zatvora, na čijem čelu je Jusuf Halilagić, odbio projekat izgradnje energane, ali su ga stranci uporno gurali, što je ukazivalo na to neko iz vana hoće, po svaku cijenu, u BiH da proda nečiju energanu. Ruku na srce, ne radi se o malom novcu. Ukupna invensticija, prema navodima iz tendera, iznosi 39, 6 miliona evra, troškovi izgradnje su 23,6 miliona evra, dok je ostatak Od 16 miliona evra namijenjen za energanu. Za te pare neki su očito bili spremni graditi solarnu energanu i tamo gdje sunca nema ni za lijeka.

Direktor JIP za izgradnju državnog zatvora Zoran Bašić:

ODUSTALI SMO OD IZGRADNJE ENERGANE

Da li je postignut napredak u realizaciji projekta izgradnje državnog zatvora i da li je izabran menadžer za upravljanje projektom, što je do sada bilo jedna od ključnih prepreka da bi počela realizacija ovog projekta?

Bašić: Od početka rada Jedinice, postignut je značajan napredak u realizaciji projekta. Između ostalog, tehnička dokumentacija koja se morala dopuniti i revidovati kako bi se stekli uslovi za izdavanje građevinske dozvole je sada kompletirana, te je upućen zahtjev za izdavnje građevinske dozvole. Glavni tenderi za radove i nadzor su pred raspisivanjem i to su ključne stvari u implementaciji projekta do sada.

Za implementaciju  projekta je zadužena Jedinica za implementaciju projekta  i direktor Jedinice, čiji rad kontroliše UO. Dakle, „menadžer za upravljanje projektom“ se neće birati, pa to ne može ni biti „ključna prepreka da bi počela realizacija ovog projekta“.

Da li izgradnja energane na Igmanu ostaje sastavni dio projekta izgradnje državnog zatvora, što je zahtijevao kreditor CEB, ili se od toga konačno odustalo, s obzirom na činjenicu da je UO JIP u dva navrata odbio da izgradnja solarne energane bude sastavni dio ovog projekta?

Bašić: U skladu sa odlukom UO, trenutno projektom više nije predviđena izgradnja „energane“, a implementacija projekta se nastavlja bez toga.

RAGUŽ U BULLETINU: Može li mi neko pomoći da pronađem čistača cipela

Vitomir Miles Raguž je od 1992. do 2000. godine obavljao više dužnosti u hrvatskoj i bh. diplomatiji. Jedno vrijeme je bio i šef Misije Bosne i Hercegovine pri Evropskoj uniji u Briselu.

Da mu u Briselu, u koji je tada stigao iz Njujorka, nije sve bilo po mjeri, svjedoči i Raguževo pismo objavljeno u visokotiražnom nedjeljniku The Bulletin:

Gdje se u Briselu mogu očistiti cipele? Tek sam stigao iz New Yorka, gdje se na svakom ćošku mogu očistiti cipele i kupiti vruć baget, pa se sada borim sa saznanjem da u Briselu još nisam našao nijedno takvo mjesto (od bageta sam lakše odustao, jer u gradu ima mnogo sjajnih zamjena za njega). Može li mi neko pomoći da pronađem čistača cipela? Siguran sam da će mnogi čitaoci biti također zainteresirani za to.

(zurnal.info)