Ja sranja u Londonu...

Ograniči mogućnost studiranja, ukini centre za mlade, ukini programe za prekvalifikacije, umanji izdvajanja za smanjivanje jaza između bogatih i siromašnih, uz izgovore kako je kriza velika i bolna, smanji izdvajanja onda i za policiju, sa druge strane podijeli bonuse bankarima i uzmi od poreznih obveznika novac za krpljenje rupa nastalih ekonomskom krizom koju su izazvali špekulatni uz sve to glumi svjestskog policajca uz primjenu nasilja i budu bezobrazan...., i dobiti ćeš nerede.

KO JE KRIV?

Bio sam u Londonu u dva ili tri navrata i mogu reći da sam uživao u blagodetima, muzejima, parkovima, pogledima, pijacama... Svjestan duboke podjeljenosti grada i njegovih stanovnika prema platežnoj moći i količini novca koji zarađuju nisam očekivao ovakve nerede. Trebam istaći da su nosioci nemira mladi ljudi, takoreći djeca uzrasta između 9 i 18 godina, ista ona djeca (ili tek malo mlađa) koja su iznijela proteste u Tunisu i Egiptu recimo. No tamo nije bilo ovoliko pljačke, nije bilo ovoliko paljevine poslije pljačke... U čemu je onda problem? Postoji li problem u konceptu kapitalizma koji se idealizira u glavama svjetskih moćnika bez neke jasne osnove? Leži li problem u nezajažljivoj želji za novcem u uskim krugovima ljudi? Možda je to i sam odnos naspram problema koji traje u svijetu već nekih pet godina, a stvoren je špekulativnim kapitalom i vještačkim uticajem nekolicine ljudi. Zbog svog ličnog interesa napravili su haos u svijetu vjerujući da u takvom stanju, uz pomoć CCTV-a mogu da kontrolišu situaciju...

Slike paljevine Londona pokazuju nam suprotno, slike pražnjenja JD prodavnica, BOOTs-a i MS-a pokazuju nam da kontrola apsolutna nije moguća. Povratak gradonačelnika i premijera sa odmora pokazuje da smo i mi u Sarajevu bili nekad u pravu kada smo tražili moralnu odgovornost. No pokazuje meni onaj pogled na buktinju nastalu paljenjem porodičnog biznisa jednog čovijeka koji se i sam borio u stanju krize da mu biznis opstane, da kapitalizam u ovom obliku i kapacitetu polaku gubi bitku sam sa sobom, sa sobom i sa apetitima onih 5 posto populacije koja je nezajažljiva u želji za još, za više, za nikad dosta i previše novaca, moći, uticaja, nekretnina, švalerki i čega sve već ne...

A MI?

Sjećam se da su prije par mjeseci policajci tukli studente na ulicama Londona, rastjerali su ih ali sada nema dovoljno policije ili je ja ne vidim na istim tim ulicama... Možda je to neka skrivena taktika... Možda je nemoć ili su jednostavno zatečeni bumerangom koji im se vratio u glavu ....

Ne opravdavam nasilje, krađe i paljevine, no u jednu ruku razumijem tu mladost jer oni nisu glupi i slijepi, vide kako žive bankari, kvazi menadžeri, fudbaleri i njima slični. Vide i kako žive njihovi roditelji, komšije i porodica... Kako jedva plaćaju račune i kako je sve teže sastaviti kraj sa krajem... Možda su mladi ali nisu budale. S jedne strane bijesna auta, astronomske plate i bonusi, a sa druge sva bijeda, očaj i neizvjesnost... Nije način paliti, krasti..., no neka se zapitaju oni koji su donosili uredbe, zakone, pravilnike. Možda su satjerali nadanje i očekivanja u kut, možda su na neki način sami presudili onome u šta su se kleli... Jeste, komunizam su otjerali u istoriju, nema više hladnog rata ni Varšavskog pakta; SSSR kao svjetska sila je srušena krajem 80-ih i početkom 90-ih, jeste SFRJ ne postoji kao predvodnica pokreta nesvrstanih.... jeste pale su dionice na svim svjetskim berzama.... i šta ćemo sada???

Mi u BiH trebamo da se brinemo, trebamo da se zapitamo, svakako ne treba da palimo i pljačkamo jer dovoljno smo popaljeni i opljačkani... Učimo na tuđim greškama i skupimo te jebene hrabrosti već jednom. Zar i kod nas jedni ne rove po kantama dok drugi poludiše od svile i kadife? Zar i kod nas ne dijele se bonusi dok sa druge strane nezaposlenost raste li raste? nade je sve manje kao i očekivanja !

Ja nisam očekivao ovakvo sranje u Londonu, no ko sam ja da očekujem i pretpostavljam?

(facebook/Žurnal)