"'Jata Group' podnijeće tužbu Sudu Bosne i Hercegovine, kao i krivične prijave protiv svih članova žalbenog vijeća Kancelarije za razmatranje žalbi BiH!“
Najavio je to generalni direktor ove firme iz Srebrenika Hamzalija Ibrić, nakon što je 3. septembra odbijena njegova žalba na izbor šestorangirane grupe “ITC Zenica”,“Integral” Slobodana Stankovića i “Prijedorputevi” Dragana Čorokala, koju je „Elektroprivreda BiH“ odabrala za izvođenje pripremnih radova pred gradnju Bloka 7 Termoelektrane Tuzla.
Posao je težak 21.059.998 KM sa uračunatim PDV-om, što je za čak pet miliona KM skuplje od ranije odabrane ponude grupe na čijem je čelu bila upravo „Jata“.
Jer, ako ponudu na tender pošalje „Integral inženjering“ Slobodana Stankovića, kuma člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, u konzorcijumu sa drugim vrhu vlasti podobnim firmama, sve može i kako i dokle hoće.
Dokument KRŽ, koji je potpisala predsjednik žalbenog vijeća Željka Klobučar, prepun apsurda ugledao je svjetlo dana i još jednom potvrdio da nisu važni potpisi, pečati i institucije, već bliske veze i tajkunski kredibilitet.
Ranije odabrana ponuda konzorcijuma “Jata Group” Srebrenik, “Roading” Gračanica, “Rial-Šped” Doboj Istok, “Putovi” Grude, “Gradnja 1” Tešanj i “Regeneracija” Velika Kladuša ostala je neprihvatljiva, iako su ove firme građevinske usluge za pripremne radove nudile za 16.029.672 KM.
Njihovih 28 prigovora na skuplju Stankovićevu ponudu u potpunosti je odbačeno!
MOŽE I KONSTRUKTOR I FRIZER… DAJTE ŠTA IMATE
U žalbi koju je 1. avgusta podnio konzorcijum na čelu sa „Jatom“ navedeno je, između ostalog, da skuplja ponuda nije potpisana. Ipak, u žalbenom vijeću tvrde da potpis originalne ponude postoji. Generalni direktor „ITC Zenica“ Nesib Mujezinović stavio je paraf na jednom mjestu, ostale stranice, kažu, nije morao da potpisuje. Bio je i bolji od zakona pa je priložio faksimil potpisa, „što nije morao“.
Atesti i sertifikati o usklađenosti, očito, mogli su biti prilagani kako je odgovaralo odabranim firmama. Jer, neovjerene kopije istih nisu nešto čime bi se zamarala KRŽ, pošto „'Elektroprivreda BiH' nije tražila originale, a ni kopije nisu morale da budu ovjerene“.
„Numeracije i ovjeravanja nisu propusti ponuđača“, zaključak je u rješenju.
Takođe, u „Jati“ tvrde i da je dokumentacija u odabranoj ponudi prepravljana, KRŽ – suprotno. Kada su u pitanju položeni stručni ispiti, preduzeće iz Srebrenika navelo je da nije u skladu sa tenderom da radove vodi neko ko je završio konstruktorski smjer, za KRŽ nema dileme – smjer nije bitan.
Nesporno je i da uvjerenje Poreske uprave Federacije BiH o broju osigiranih u zeničkom „ITC“ nije protokolisano, ali je za KRŽ bilo dovoljno što je postojao pečat, iako je realno mogao da bude i zloupotrijebljen.
NIJE FIKTIVNO, STANKOVIĆEVA RIJEČ JE ZAKON
U žalbi „Jatine“ grupe stoji i da bi potvrda o dobro izvedenim radovima iz 2015. godine, kojom je Stanković po ramenu potapšao Čorokala, mogla da bude fiktivna, jer je izdalo društvo, a ne institucija. Međutim, na branik tajkunskih „ruka ruci“ dogovora stala je opet KRŽ.
„Ukoliko je jednim poslom obuhvaćeno više grupa poslova, dovoljno je dostaviti samo potvrdu o urednom izvršenju tog ugovora. Tenderom nije zahtijevano da potvrdu izda institucija, a ni da budu dostavljeni originalni ugovori“, stoji u dokumentu.
Nedostajali su potpisi ovlaštenih stručnjaka i pečati firmi, ali za Kancelariju za žalbe sve to su trivijalnosti kojim ne želi da se bavi.
STANKOVIĆ I KOPA I NADZIRE
Kum Stanković ništa ne prepušta slučaju. Ako li ponešto i ne uradi po projektu, snaći će se sa zataškavanjem. Jer, kvalitet pripremnih radova kontroliše preko svog „Instituta za građevinarstvo“.
Cijenu je opet ugovorio sa „Elektroprivredom Bosne i Hercegovine“ – oko 170.000 KM sa uračunatim PDV-om.
Na tender su pristigle dvije ponude. Konzorcijum „IGH“ Mostar i „IGH“ Zagreb bio je spreman da posao završi za 109.236 KM, dok je "Institut za građevinarstvo" usluge ponudio za oko 60.000 KM više.
„IG“ posao dobija 3. juna, a u napomenama stoji da mostarsko-zagrebačka grupa „nije u roku predviđenom tenderskom dokumentacijom dostavila dokumentaciju po članu 45. ZJN BiH, nakon prijema odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača“.
Inače, Institut je formalno u vlasništvu Siniše Praštala, ali nezvanično je član Stankovićeve korporacije „Integral Inženjering“.
PRVI MAČIĆI SE U VODU BACAJU
Podsjetimo, „Elektroprivreda BiH ” 20. juna prošle godine, među sedam ponuđača, za pripremne radove odabrala je najpovoljnijeg, konzorcijum na čelu sa “Jatom”.
“ITC Zenica”, “Integral” i “Prijedorputevi” završili na šestom mjestu. To ih nije spriječilo da poduži spisak manjkavosti prvorangirane ponude pošalju u KRŽ.
Kancelarija je naknadno utvrdila da konzorcijumi drugih firmi nisu produžili validnost ponuda pa joj je bilo lako da u igri ostavi samo dva igrača. Odbacuje firme iz “Jatinog” jata, a “Elektroprivredi” naređuje da prihvati “ITC Zenicu” koja je oko sebe okupila Stankovića i podobnog prijedorskog tajkuna Dragana Čorokala. „Jata“ nije željela da odustane pa je 1. avgusta ove godine poslala žalbu sa 28 propusta u tenderskoj ponudi odabranih.
Ipak, glavni igrači u milionskoj utakmici, „Elektroprivreda BiH“ i Kancelarija za žalbe, ni nakon mjesec dana nisu odgovorili na Žurnalova pitanja. Građanima BiH, koji finansiraju megalomanske projekte, nije objašnjeno zašto je javno preduzeće pristalo na ovakvu odluku Kancelarije, iako prijete novi sudski sporovi. Takođe, KRŽ se „pravila se mrtva“ kada smo pitali zašto, s obzirom na neregularnosti u ponudama, nije poništila tender.
(zurnal.info)