Je li istina da moja učiteljica jede svinjetinu

Profesor Ahmet Alibašić, islamski teolog i profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, među autorima koji su sudjelovali u istraživanju Fonda otvoreno društvo BiH Obrazovanje u BiH: Čemu učimo djecu? objavljenom 2007.

Vjeronauka za osmi razred osnovne škole, prema osmogodišnjem planu i programu, jedan je od udžbenika koji sadrži citate neodgovarajućeg sadržaja u navedenom istraživanju. Udžbenik se koristio do prije neki dan, tačnije do završetka školske 2010/2011. godine a prema riječima profesora Alibašića, koje nam je potvrdio i Zijad Okanović, predsjednik Udruženja vjeroučitelja Kantona Sarajevo, od naredne školske godine biće zamijenjen novim.

Nažalost, “zbog ispitnih rokova na fakultetu" profesor Alibašić nije imao vremena prokomentirati sljedeće navode iz udžbenika Vjeronauka za osmi razred OŠ (Ševko Sulejmanović, Esma Kapetanović, El-Kalem, Sarajevo, 2005. str. 196. i 197): “Danas su islamske zemlje suočene sa svojevrsnom ucjenom: naime, ako se žele učlaniti u organizaciju UN, moraju se bar prešutno odreći džihada kao organizirane forme općih muslimanskih interesa. Uzroke ovakvog odnosa prema muslimanima treba prije svega tražiti u vlastitim slabostima i njihovom udaljavanju od islama. Muslimani su se uspješno oduprli planskim nastojanjima da se sekularizira islamski svijet namećući mu tzv. svjetovni zakon. Islam bi se tako sveo samo na “osobnu stvar svakog pojedinca" čime bi se otklonio ili bar smanjio njegov uticaj na društvena događanja”.

Za učenike od prvog do sedmog razreda osnovne škole, koji se obrazuju prema devetogodišnjem planu i programu, već su štampani i koriste se novi udžbenici.

U nastavku, profesor Alibašić odgovara, u pismenoj formi, na pitanja novinara Žurnala. Odgovore prenosimo u cjelosti.

VJERONAUKA NE SMIJE POSTATI NOVI MARKSIZAM

- Kakav je, prema Vašem mišljenju, kvalitet udžbenika iz predmeta Islamska vjeronauka za osnovnu i srednju školu?
Nisam stručan za sve aspekte udžbeničke literature. Mogu samo komentirati sadržaj i tom segmentu ti udžbenici su zabilježili veliki napredak i poboljšanja od kad su prvi put napisani sredinom 1990-ih. Od tada su prošli reviziju a od naredne godine imaćemo potpuno nove udžbenike u nastavi. Mogu samo reći da su svi učesnici jedne regionalne konferencije o vjeronauci u Jugoistočnoj Evropi u jesen prošle godine konstatovali da su naši udžbenici bolji od austrijskih iako vjeronauka tamo ima mnogo dužu historiju.

- Da li se u okviru ovog predmeta dovoljno uči o pripadnicima drugih konfesija u BiH (katolici, pravoslavci, Jevreji...) te da li se dovoljno pažnje obraća na etničku i vjersku toleranciju s obzirom na to da BiH jeste ili bi moralo da bude, multietničko i multikulturalno društvo?
Dovoljno je relativan pojam. Uvijek se može više i bolje. Mislim da je važno prije svega da u tim udžbenicima, nastavnim planovima i izvedbi nema negativnih stereotipija, netoleracije i dezinformacija. Toga u novim udžbenicima islamske i katoličke vjeronauke nema. Nemam uvid u trenutne udžbenike pravoslavne vjeronauke.

- Da li se udžbenicima islamske vjeronauke na adekvatan način tretira pitanje polne ravnopravnosti?
U starim udžbenicima je bilo nekoliko problematičnih mjesta i stavova. Ta mi je analiza poznata. No od naredne godine nijedan od tih udžbenika neće biti u nastavi. Ove godine je ostao samo jedan od tih udžbenika u 8. razredu po starom planu i programu. Razlika između tih i novih udžbenika samo pokazuje koliko je korisno podučavanje vjeronauke u javnim školama za ukupan razvoj vjerskog i međuvjerskog dijaloga u BiH. Islamska zajednica je mnogo naučila o tome kako podučavati islamu zahvaljujući činjenici da je vjeronauka partnerski projekat sa pedagoškim i vladinim institucijama.

- Da li je neophodno uvođenje alternativnog predmeta u sve osnovne škole u BiH? Da li bi taj predmet doprinio većem uzajamnom poznavanju, razumijevanju i toleranciji među pripadnicima svih vjerskih skupina u BiH?
Da. Ja sam taj stav zagovarao i ranije u studiji koji sam radio u okviru jednog projekta Fondacije otvoreno društvo. Imao sam i uvodno izlaganje na tu temu na konferenciji OSCE-a i Ministarstva obrazovanja KS 15. dec. 2009. Tu nema dileme da taj predmet treba uvesti. Ni vjerske zajednice nemaju s tim problema koliko je meni poznato. Ja mislim da je to dobro i za samu vjeronauku kako se ona ne bi pretvorila u novi Marksizam.

- Dijelite li stav gospođe Dženane Trbić, iz Fonda otvoreno društvo, da studija iz 2007. nije polučila dovoljan interes od strane nadležnih institucija?
Nažalost, slažem se. To me nimalo ne čudi. Ovdje jedan premijer daje rasističke izjave o tome ko kome može suditi pa se nikom ništa ne desi.

Zijadu Okanoviću, predsjedniku Udruženja vjeroučitelja KS, uputili smo pitanja: o ocjeni kvaliteta udžbenika islamske vjeronauke u Kantonu Sarajevo, o tome uči li se u njima dovoljno o pripadnicima drugih konfesija u BiH, da li se u udžbenicima na adekvatan način tretira polna ravnopravnost, te kakvo je njegovo mišljenje o uvođenju alternativnog predmeta. Odgovor prenosimo u cjelosti:

“O kvaliteti udžbenika je nezahvalno govoriti na ovakav način. Svaki udžbenik, ako hoćemo da procijenimo kvalitet, mora proći analizu po utvrđenim kriterijima i indikatorima. U udžbenicima se može puno toga analizirati. To treba da rade stručne osobe koje će analizirati svaku nastavnu jedinicu i sve udžbenike, nepristrasno na adekvatan način. Tu postoji jako puno kriterija a samo neka ste napomenuli u prva tri pitanja.

Udžbenike Islamske vjeronauke su radili timovi ljudi i udžbenici su prošli recenziju i dobili odobrenje Ministarstva obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo kao i svih drugih kantona za upotrebu u školama. Sama činjenica da su udžbenike islamske vjeronauke pregledali predstavnici drugih religijskih zajednica i saglasili se sa predočenim sadržajem u udžbenicima, govori da su zastupljeni i pripadnici drugih vjerskih zajednica u ovim udžbenicima.

Također, pitanje polne ravnopravnosti je delikatno pitanje jer se ona izražava i kroz tekstove, ilustracije, imena likova, zanimanja itd. tako da bi paušalna ocjena i analiza u nekoliko rečenica sigurno dovela do pogrešne procjene i obmanjivanja javnosti. Kvalitetnu analizu udžbenika treba prepustiti struci i Visokoškolskim ustanovama koje treba da kažu svoj stručan sud.

Naziv alternativni predmet za koji ne znamo ni kako se zove a kamoli koji su mu ishodi i ciljevi, ne znamo plan i program, nemamo udžbenike ne možemo govoriti da li će doprinijeti većem uzajamnom poznavanju, razumijevanju i toleranciji među pripadnicima svih vjerskih skupina u BiH. Tek kada budemo znali sve prethodno navedeno moći ćemo dati svoj sud.”

JABUKA RAZDORA

Uvodni odlomak iz rada Vjersko obrazovanje u javnim školama u Bosni i Hercegovini: Ka modelu koji podržava suživot i uzajamno razumijevanje, autora prof. Ahmeta Alibašića, objavljenog u istraživanju Religija i školovanje u otvorenom društvu: Preispitivanje modela religijskog obrazovanja u BiH (2009.) prenosimo uz odobrenje Fonda otvoreno društvo BiH: “Mama, ko je napisao Kur'an? Babo, kad ćemo raditi ono što rade Teletabisi (zvoniti crkvenim zvonom)?; Šta je to (pokazujući prema minaretu i crkvenom tornju)?; Zašto mi nikad ne kupujemo ovo (vino)?; Zašto mi nikad ne govorimo Isuse, Bože! kao moja učiteljica?; (gotovo plačući): Je li istina da moja učiteljica jede svinjetinu?; Zašto neke žene pokrivaju glavu a druge ne pokrivaju? Klanja li Toše Proeski (popularni pokojni makedonski pjevač)? Zašto mi nismo kršćani? Zašto ne slavimo Božić?

To su samo neka od pitanja koja su moje dvoje djece postavljala meni i mojoj supruzi mnogo prije polaska u školu. Kao teolozi i nastavnici, često smo imali spremne uvjerljive odgovore. Ponekad bi nas ipak iznenadili ili jednostavno nismo mogli naći prave riječi da djeci od četiri i pet godina objasnimo šta znamo(...) Znam jednu stvar: Moja supruga i ja nikad nismo podsticali djecu da razmišljaju u tom smjeru. Naprotiv, pokušavali smo ih odvratiti od takvih pitanja. Međutim, oni na to nisu pristajali. Ono što nisam znao je kako se drugi roditelji, koji nemaju moj nivo obrazovanja, nose s ovakvim pitanjima. Raspitao sam se i bio razočaran. Najčešći odgovor koji daju je: “Mi to tako ne radimo! Ponekad je odgovor bio mnogo gori: To tako rade Vlasi (pejorativan naziv za Srbe i Hrvate) ili Balije (pejorativan naziv za muslimane)! Kakve šanse za zajedničku budućnost ima društvo u kojem roditelji uče djecu ovakvim stvarima? Ko bi trebalo dati odgovore na takva pitanja? Kada i gdje: u državnim školama, u privatnim školama, u vjerskim institucijama?

Porodice, očito, nisu dorasle tom izazovu. Ali, šta ako su vjerske zajednice također loše pripremljene da odgovore na ove upite? Ili, ako ćemo to raditi u državnim školama, kako bi to trebalo uraditi: u jednom razredu i izložiti se optužbama da pokušavamo iskorijeniti zasebne identitete i kreirati supra bh. identitet utemeljen na lažnoj, vještačkoj, građanskoj religiji? Ili bi to trebalo učiniti u odvojenim razredima i riskirati da upadnemo u zamku segregacije i podjele? To su pitanja oko kojih vođe bosanskohercegovačkog društva nisu uspjeli postići konsenzus. Većina podržava konfesionalnu vjeronauku u državnim školama, ali glasna i utjecajna manjina upozorava misleće muškarce i žene u društvu da ovakva politika u konačnici cementira već duboko ukorijenjene etničke podjele. Osim toga, ono malo učenika koji iz bilo kojeg razloga odbijaju pohađati nastavu vjeronauke prema sadašnjem modelu sistematski su diskriminirani. Intelektualci, vjerske zajednice, zabrinuti roditelji, međunarodne organizacije, grupe za zaštitu ljudskih prava, civilno društvo, svi su izrazili svoja mišljenja ali rasprava nije povećala razumijevanje među tim grupama.

Naprotiv, nepovjerenje je poraslo. Iako to nije najvažnije pitanje s kojim se suočava mlada bh.demokratija, pitanje odgovarajućeg mjesta religije u državnim školama postalo je još jedna jabuka razdora među grupama s različitim vrijednostima i interesima u ovom podijeljenom društvu. Generalno govoreći, bh.građani i političari očigledno još uvijek traže efikasna rješenja za izazove zajedničkog življenja u pluralističkoj Bosni i Hercegovini. Pozicija religije u državnim školama samo je jedan aspekt tog šireg konteksta.

Pročitajte i prvi dio priče: Ucjenjuju nas da se odreknemo džihada

(zurnal.info)