Je li moguća radioaktivna kiša iznad BiH

Eksplozija drugog reaktora u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi (240 km od Tokija), izazvana posljedicama katastrofalnog zemljotresa i cunamija koji je pogodio sjeveroistočnu obalu Japana 11. marta, diljem svijeta je probudila strah od „drugog Černobila“. Iz regije direktno pogođene havarijom (u radijusu od 20 km oko elektrane) japanske vlasti evakuirale su 210.000 stanovnika a preostalim žiteljima, koji su uprkos upozorenjima odlučili ostati u svojim domovima, dijele se tablete joda, koje sprečavaju razoran utjecaj radijacije na tiroidnu žlijezdu.

Premda su japanski zvaničnici uporni u tvrdnjama da razmjere havarije nisu ni blizu černobilskoj katastrofi, bojazan od posljedica širi se daleko izvan granica ove dalekoistočne zemlje. Radioaktivni cesium 137 – čiji je period raspadanja 30 godina - prenosi se putem vjetra i kiše i prema riječima američkih znanstvenika, „kad se nađe u atmosferi, nemoguće ga je izbjeći“.

Ipak, Lejla Saračević, profesorica na katedri za radiobiologiju s radijacijskom higijenom, biofiziku i zaštitu životne sredine Veterinarskog fakulteta u Sarajevu tvrdi da je, na osnovu svakodnevnih mjerenja, situacija u našoj zemlji “ stabilna i bez promjena“: Ako bi ogromna količina radioaktivnog materijala iz japanske nuklearke dospjela u atmosferu, utjecala bi štetno na svaki živi organizam na planeti i ne bi nam pomoglo to što je Japan geografski daleko. Zbog toga molimo Boga da do toga ne dođe“ govori profesorica Saračević i objašnjava: „Radioaktivne čestice se zadržavaju u sloju troposfere, 15 km iznad zemljine površine, te u vidu atmosferskih padavina dospijevaju na zemlju i zagađuju tlo, vodu hranu...“

U slučaju najgoreg scenarija, prema riječima profesorice Saračević, Međunarodna atomska agencija bi donijela smjernice koje bi podrazumijevale boravak u zatvorenom prostoru, uzimanje tableta joda i zabranu konzumiranja namirnica direktno izloženih padavinama. Podsjetimo, radioaktivna kiša pala je na području Bosne i Hercegovine drugog maja 1986., sedmicu nakon černobilske havarije.

U sklopu monitoringa situacije u japanskoj nuklearnoj elektrani, ministri energetike iz 27 zemalja Evropske unije sastaju se u utorak u Briselu, kako bi razmotrili „lekcije koje EU može naučiti iz ove situacije“. Austrija je zatražila kontrolu otpornosti svih nuklearnih elektrana na području Unije, dok je u Njemačkoj, proteklog vikenda, preko 60.000 ljudi demonstriralo protiv nuklearne energije.

Životinjama više smeta čovjek, nego radijacija

Podsjetimo, najveća nuklearna havarija dosad dogodila se 26. aprila 1986. u tada sovjetskoj a danas ukrajinskoj oblasti Černobila. Od posljedica radijacije živote je izgubilo preko četiri hiljade ljudi, 350.000 ih je trajno evakuirano a zdravstvene tegobe izazvane radijacijom stanovnici Ukrajine trpe i danas. Nakon što su odselili ljudi, prostor oko Černobila su „osvojile“ životinje i ptice, prenio je BBC News još 2006. godine. Broj pripadnika već postojećih životinjskih vrsta (dabrova, jelena, kunića, vukova, lisica...) se mnogostruko uvećao. Stanište su tu ponovo našli medvjedi, labudovi i sove, dok su se u regiju Černobila po prvi put doselili evropski bizoni. Premda je nivo radijacije još uvijek visok, čini se da su se životinje i ptice adaptirale i „procvjetale“ u okruženju bez herbicida, pesticida, saobraćaja, industrije, riječju – bez čovjeka.