Život u novom nenormalnom: Jedanaesti rođendan Žurnala

Prošle godine obilježili smo deset godina postojanja.

Potrudili smo se da jubilej obilježimo trezveno i dostojanstveno, bez euforičnih obećanja. Kao što smo tada obrazložili:

Kao i prije deset godina živimo u državi koju su okupirali primitivni tajkuni kojima je nacionalizam jedina ekonomska strategija. Kradu čim stignu, lažu čim zinu. Isto kao i prije deset godina.

Novinare i danas, kao i onda, blate, ucjenjuju, vrijeđaju i tuku, prijete im pa ih zasipaju tužbama, proglašavaju izdajnicima i plaćenicima… Ništa novo.

Nema ni nove političke ideje, nema opozicije, nema svježih snaga koje mogu donijeti promjenu. Sve u dlaku isto kao u igraonici iz Nove.

Zaključili smo pesimistično:

Izdržali smo deset teških godina i nema nikakvog razloga za optimizam i samozavaravanje kako će naredne biti imalo lakše.

DA LI SMO MOGLI OČEKIVATI

Prošla je godina, a situacija se dodatno pogoršala i to na način koji čak ni mi, posvećeni pesimisti, nismo mogli predvidjeti. Ko je mogao očekivati da će svijet, kao u filmskom horroru, paralizirati pandemija, da će se ponovo uvesti policijski čas, zatvoriti granice, aerodromi, komunikacije ljudi izolirati u kuće, da će najvažnije vijesti biti izvještaji o broju novozaraženih, da ćemo izbjegavati dodire, pozdravljati se laktovima, da će biti zatvorene škole, fakulteti, fabrike, zanatske radionice, kina, stadioni, pozorišta, kafane, čuveni festivali…sve, izuzev bolnica. Da će radnici širom svijeta biti masovno otpuštani? Da ćemo svakodnevno nositi maske i da će mnogi skinuti maske? Da će nam na televiziji objašnjavati kako se peru ruke? 

Da li smo mogli očekivati da će naše vlasti čak i tokom pandemije pojačati pljačku, da neće oklijevati da kradu od uplašenog naroda, od nemoćnih i bolesnih? Doduše, to jesmo, jer radi se o istoj garnituri koja je krala i tokom rata, sipala gips u humanitarno brašno, švercovala cigarete, razmjenjivala ljude i imovinu, koristila logoraše za prisilni rad... 

AMA BAŠ NENORMALNO

Tokom pandemije uveden je novi pojam “novo normalno”, koji bi trebao opisati suživot uz virus, pokušaj da uz, izvjesna ograničenja, države funkcioniraju, a naročito ekonomije najbogatijih. U Bosni i Hercegovini teško je uvesti “novo normalno”, jer kod nas odavno ništa nije normalno a najviše u smislu funkcioniranja pravne države. (Ne želimo ovaj kratki prigodničarski tekst opteretiti dokazima za ovu tezu, a ako su vam dokazi ipak neophodni, pročitajte tekstove Žurnala bar iz posljednje sedmice.) Zbog toga je kod nas neophodno uvesti pojam “novo nenormalno”. To je situacija u kojoj se političari nastavljaju nenormalno ponašati tokom nenormalnih uslova – pljačkaju i urušavaju državu koja ih zapošljava čak i u vrijeme pandemije.  

Ne znamo šta će se dalje dešavati, kakav belaj se trenutno zagrijava prije nego što istrči na teren. Kako god bilo, Žurnal nastavlja raditi. Nikada nismo radili u normalnim uslovima, tako da nam ni ovi “novi nenormalni” neće teško pasti. Hvala vam što nas čitate, što nam pišete, komentirate, predlažete… Zaista cijenimo svaki angažman. Bez vas čitalaca sve ovo bi bilo ama baš nenormalno. 

(zurnal.info)