JEZIK NOVINARA: Brushalter na podu

Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske ovih dana završilo je obiman posao. Pregledali su sve emisije 60 minuta emitirane od septembra 2007. do kraja decembra 2010. godine i pomno bilježili svako pojavljivanje Bakira Hadžiomerovića i Slobodana Vaskovića. Svoje istraživanje na kraju su uobličili u izvještaj pod nazivom Jezik novinara Bakira Hadžiomerovića i Slobodana Vaskovića u Političkom magazinu 60 minuta.
Prema ovom izvještaju najčešće ponavljani termini su pljačka (180 puta), onda kriminalci (120), pa mafija (76). Nezavisni novinari su se potrudili da na engleski jezik prevedu uočene riječi pa su došli do urnebesnih rezultata: Mafijaško gnijezdo – Mafia nest, Laktaški vožd – leader of Laktaši, Laktaški bandit/Laktašenko – Bandit of Laktaši/Laktašenko, Goropadni zlikovac – Raging criminal, Dodikov prljavi veš – Dodik' dirty clothes, Ugaoni kamen mafije – Corner stone of mafia, Sokolački kreatori zla – Falcon creators of the evil, Baba monstrum – Old woman monster, Dodikovi banditi Istočnih kolonija – Dodik's bandits from Eastern colonies, Pljačkaš šuma – Forest plunderer, Dodikov moljac - Dodik's moth, Četnički slavuj Davidović – Chetnik's nightingale Davidović... Ovako ekspertski preveden, novinarski jezik izgleda kao spisak naziva akcijskih filmova. Jedan čitalac e – novina imao je bujniju maštu pa je uočio još jednu dimenziju:
- Gomila ovih naziva mogu da prođu kao nazivi porno filmova. (...) Perverznjak (ovo je više nego očigledno), Baba Monstrum (sisata baba u donjem vešu spremna na sve kombinacije...), Dodikov Moljac (ovo je gay porno), Ministarska Banda (ovo je neki grupnjak), Monstruozna otimačina, Reketiranje, Goropadni zlikovac... pustite već mašti na volju...
Baš smo se dobro zabavili u prethodnim redovima, kako je to i red kada se riječi izvlače iz konteksta. Ali, kada ih vratimo tamo gdje pripadaju, obično nema više mjesta za toliku šegu. Prisjetimo se, Hadžiomerović i Vasković ove riječi koristili su kada su govorili o pljačkama, pronevjerama, prevarama, plaćenim ubistvima, ratnim zločinima, da ne dužim, znate i sami o čemu govorim. Možda i ne znate, naročito ukoliko ne gledate 60 minuta, ali sigurno osjećate posljedice na svojoj koži.
Da li je normalno da se ovakve riječi izgovaraju na Javnom servisu jedne države? Jeste, ukoliko ta država nije normalna, a postoji li iko u ovoj zemlji ko može argumentirano tvrditi suprotno (sem Slavka Jovičića Slavuja i Bakira Izetbegovića)? Mi smo država u kojoj se ratni zločin isplati, u kojoj predsjednik javno priznaje bliskost s kriminalcima, gdje premijer psuje novinarku, gdje se otvoreno krade, krši ustav, podriva država u udarnim TV terminima, gdje se štite pedofili, ismijava sirotinja, varaju invalidi... Zašto bi onda bilo specijalno nenormalno to što novinar u političkom magazinu izgovori Falcon creators of the evil?

Riječi, poznato je, mogu imati razornu moć. Ali, one koje koriste novinari 60 minuta, odavno su izgubile svoju snagu. Izgubile su je čestom upotrebom, pa su se izlizale, izblijedile, niko u njima više ne osjeća njihovu pravu težinu, slično kao što u kurtoaznim pozdravima malo ko čita prvobitnu srdačnost i toplinu. Ali, postoji mnogo važniji razlog zašto im se to desilo – nakon njihove upotrebe izostala je reakcija. Čak i onda kada su novinari predočavali precizne dokaze o organiziranoj skupini rukovođenoj iz jednog centra moći (mafija je vrsta organiziranog kriminala koji je aktivan na nekoliko ilegalnih područja, ali i koji pripada državnim vlastima na nekom području i ima tendenciju prakticirati državne funkcije) i sve moguće dokumente o kriminalu za koji je najprecizniji mogući termin drska pljačka, nije bilo nikakve društvene akcije. Pravosuđe nije reagiralo, policija nije gledala prilog, a javnost je bila šokirana terminima koje je novinar koristio u tekstu. Nakon nekoliko takvih priloga, došli smo do ovog što imamo danas - šokira nas novinarski jezik, a hladno prihvatamo otvorenu pljačku državne imovine.

Sumnjam da nam birani rječnik može mnogo pomoći. Koji tekst, ma koliko argumentiran i stilski dotjeran je uspio zaustaviti naše političke elite u njihovim nakanama? Ne vjerujem da će se situacija u Bosni i Hercegovini poboljšati ukoliko umjesto Laktašenko kažemo: predsjednik Republike Srpske, inače rođen u Laktašima. Također, ne vjerujem da ćemo vratiti dignitet novinarskoj profesiji ukoliko umjesto Chetnik's nightingale napišemo: direktor Javnog servisa poznat po sklonosti prema četničkim pjesmama.

Jedan brushalter, koji padne na pod, izaziva veću pažnju od novinskog članka – ustvrdio je ovih dana Umberto Eco. Čini se da i u svijetu sve manje ljudi vjeruje riječima, a u Bosni i Hercegovini tu vjeru održava tek nekoliko pjesnika. Ali, treba riječima dati šansu. Već od narednog pasusa.

Bez obzira na to što su nas kratko zabavili, mislim da su nezavisni novinari iz Republike Srpske ipak mogli mnogo korisnije utrošiti vrijeme. Mogli su, recimo, napraviti spisak svih stvari koje su novinari prešutili. Nakon toga mogli su popisati sve birane riječi koje novinari nisu upotrijebili onda kada je to trebalo. Možda taj spisak ne bi bio ovako zabavan kao pomenuti, ali bi sigurno imao mnogo veći efekt na vraćanje digniteta novinarskoj profesiji.

(zurnal.info)