KAD VLAST POMAŽE: Šta se krije iza priče o platnim karticama "Obnova Srpske"

Premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović je prije par dana objelodanila da će elektronske platne kartice, u vrijednosti od pet hiljada konvertibilnih maraka, već početkom jula biti uručene građanima čija je imovina uništena u poplavama.
Organizovana je i javna promocija elektronske kartice, pretencioznog naziva „Obnova Srpske“.

DOĐEM TI

Premijerka je poručila kako će se karticom moći kupovati namještaj, građevinski materijal, plaćati usluge i rate kredita, ali samo firmama i bankama sa sjedištem na teritoriji RS.

“Za ove namjene biće neophodno 150 miliona maraka, koje će se osigurati iz Fonda solidarnosti RS”, rekla je Cvijanovićeva.

Priznala je i da Vlada taj novac trenutno nema. Plaćanja firmama od kojih se bude kupovala roba će, po svemu sudeći, biti po principu “dođem ti”.

“Zato će sa svim privrednim subjektima biti potpisan ugovor da će im se sredstva za izdatu robu i izvršene usluge isplatiti u roku od tri mjeseca“, poručila je predsjednica Vlade RS.

Najviši funkcioneri RS su odmah nakon poplava obećali građanima, koji su ostali bez svoje imovine, da će dobiti jednokratnu pomoć od po pet hiljada maraka. Predsjednik RS Milorad Dodik i premijerka prvo su baratali sa vaučerima, da bi se na kraju, kao instrument jednokratne pomoći ugroženom stanovništvu, pojavile elektronske platne kartice. Međutim, mnogo je spornih pitanja u vezi sa stavljanjem u promet platnih kartica. Krenimo redom.
 

SPORNA PITANJA

Koji god instrument da se koristi, on mora biti pokriven novcem. Ako je to već tako, postavlja se logično pitanje: zašto se ljudima odmah ne podijeli gotov novac?

Upravo tu leži ključni problem. Republika Srpska nema novca, ni u entitetskom budžetu ni u opštinskim budžetima, kase fondova su prazne, a stanje je loše i u firmama koje bi mogle da isporuče namještaj, bijelu tehniku ....

Dalje, banke su nezavisne finansijske institucije, kojima upravljaju oni koji su u njih uložili svoj kapital. Vlast RS sada vrši neviđeni politički pritisak na banke da reprogramiraju kredite firmama i građanima i da otpišu kamate onima koji su poplavljeni. Plasiraju se informacije da će to banke i učiniti, a bankari mudro odgovaraju da će razmotriti svaki slučaj pojedinačno.

Agencija za bankarstvo RS se oko svega ne izjašnjava, mada bi morali biti promijenjeni određeni propisi kako bi banke učinile ono što od njih traže političari.

Prema mišljenju stručnjaka, ovakvim zahtjevima banke se generalno dovode u nezavidnu poziciju, naročiti veće banke, poput Nove banke ili NLB Banke.

Prema izvještaju o radu Agencije za osiguranje depozita BiH za 2013. godinu, od ukupnih depozita u bankama 52,8 posto su depoziti građana (štednja), a kod većih banaka na štednju otpada do čak 60 posto. Nakon ovakvih zahtjeva političara sasvim je realno da će građani, koji imaju ušteđevinu u bankama, za njom i posegnuti. U tom slučaju, banke će teško vraćati štednju, jer se ta sredstva nalaze u plasmanima (kreditima) kod pravnih i fizičkih lica, koji ih ne mogu da vraćaju, pogotovo u situaciji kada se od banaka traži reprogram.

Kod nekih banaka, pogotovo NBL i Nove banke, najveći izvori sredstava su državni (budžeti, fondovi...), a kod nekih banaka su toliko pomiješani interesi banke sa državom, da bi se padom banke srušio finansijski sistem entiteta. Na drugoj strani, političkim pritiscima na banku, ruši se banka.

Iz ovog vrzinog kola teško će biti izaći i ukupna finansijska situacija bi mogla eskalirati do mjere da Republika Srpska doživi potpuni ekonomski kolaps.

Zato će, upozoravaju stručnjaci, platna kartica biti izdata bez ikakvog pokrića i građani od nje neće imati nikakve koristi. Evo i zašto.

Da bi takav instrument funkcionisao, morao bi biti uređen zakonski, a ne nekom uredbom Vlade RS.

To znači, građanin dođe u neku prodavnicu, želi da kupi namještaj, televizor, frižider... i hoće sve to da plati elektronskom platnom karticom. Kako prodavca zakon ne obavezuje da primi takav način plaćanja, on to ne mora ni učiniti. Ugroženi građanin kući se vraća praznih ruku.

Dalje, da bi sistem sa platnim karticama funkcionisao, odnosno da bi banke platne kartice prihvatile kao instrument plaćanja kredita, neophodna je i promjena Zakon o bankama. Poseban problem nastaje ako neko hoće da jednim dijelom plati, recimo, građevinski materijal, a jednim dijelom da izmiri komunalne usluge ili plati ratu kredita.

Stručnjaci tvrde da je to je tehnički ne izvodljivo.

Oni još upozoravaju da nije moguće platne kartice izdati i podijeliti građanima do kraja mjeseca, kako je to premijerka najavila. Tvrde da će to biti opšta lakrdija i da će od platnih kartica svi bježati.

Na kraju krajeva, izdavanjem takve platne kartice, koja nema pokriće, stvara se tzv. „surogat novca“ na ekonomskom prostoru BiH, što ne dozvoljava Zakon Centralne banke BiH.

GDJE IMA NOVCA

Stručnjaci procjenjuju da će se priča oko platne kartice razvlačiti mjesec, dva, dok se putem donacija ne obezbijede određena sredstva, naznačenih 150 miliona maraka, namijenjenih za ljude čija je imovina uništena u poplavama.

Umjesto rašomonijade sa platnim karticama, Vlada RS je trebalo da se pozabavi drugim stvarima i iznađe novac. Recimo da traži da ruski „Zarubežnjeft“, koji je većinski vlasnik naftne industrije u RS, izmiri svoje obaveze prema ovom entitetu, koje iznose 133 miliona maraka. Rusi duguju te pare Republici Srpskoj već osam godina, što znači da bi samo za kamatu (4 posto godišnje) RS mogla odmah da dobije 49,8 miliona maraka. Plus ona 133 miliona duga, to je ravno 183 miliona KM. A to je više od onih 150 miliona maraka, potrebnih da bi se isplatilo po pet hiljada maraka građanima čija je imovina nestala u poplavama.

(zurnal.info)