Poginuo je šesti brat: Kadir, Behadir, Fadil, Mujo, Nurija i Sakib

Sakiba Alića iz Sućeske danas neće biti u Potočarima. Jučer ga je sin Mujo s rođacima spustio u mezar u selu Doborovci kod Gračanice. Tamo je, na slobodnoj teritoriji prema kojoj je dvadeset i četiri godine prije svoje dženaze krenuo iz Srebrenice, iza rata preživljavala njegova porodica. 

Sakib je bio godinama nezaposlen, pa ga je neimaština natjerala da i u miru krene u proboj prema još slobodnijoj teritoriji - Austriji. U vrletima Alpa radio je kao drvosječa. Na radnom je mjestu poginuo 6. jula. Nekako u isto vrijeme, u utorak, kada je iz Visokog u Potočare stigao kamion u kojem su bila 33 tabuta s ono malo pronađenih kostiju ubijenih Srebreničana, kombi je u Doborovce dovezao Sakibovo tijelo. Sin Mujo je s rođacima polijepio osmrtnice.

„Alić (Mehmeda) Sakib preselio na Ahiret 6.7.2019. godine u 47. godini života“.

Na spisku ožalošćenih nisu bila ispisana imena petorice braće Sakiba Alića. Njihova su imena uklesana na ploči u Potočarima. Kadir, Behadir, Fadil, Mujo i Nurija poveli su sa sobom najmlađeg brata Sakiba kada su u predvečerje 10. jula '95. godine preko šume krenuli iz Srebrenice na put za nigdje. Malo prije toga rastali su se sa majkom Kadirom i svojim suprugama. Žene su, koji dan kasnije, iz Potočara autobusima prebačene u Kladanj. Kadira je, tamo na slobodnoj teritoriji, čekala vijest o šestorici sinova. Onda je, nekad, skoro u jesen 1995. godine Sakibova supruga Hajrija primila pismo od Crvenog krsta. 

„Sakib je živ, eno ga u logoru Šljivovica u Srbiji“, kazala joj je snaha Hajrija i počela da čita pismo. 

Kada je Hajrija došla do kraja pisma, Kadira više nije bila živa. Nije dočekala da Sakiba puste iz Šljivovice. Kadir, Behadir, Fadil, Mujo i Nurija nisu se vratili. Četvoricu su pronašli u masovnim grobnicama. Sakib ih je ukopao u Potočarima. Brata Kadira nikad nije pronašao.  

(zurnal.info)