Kako danas izgleda najskuplja Titova vila

Prije pet godina bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić posjetio je Vilu Izvor, rezidenciju podno brda Kosa izgrađenog za Josipa Broza Tita, koji je u njemu boravio svega tri puta, a posljednji put četri godine prije smrti. Prilikom nedavnog posjeta Plitvičkim jezerima ukazala mi se prilika da posjetim to zdanje, bivše odmaralište političke elite. Izvana još uvijek djeluje impozantno i za razliku od nekih današnjih građevina lijepo se uklapa u okoliš. Kada dođete bliže vidjet ćete da drveni dijelovi propadaju, a metalne djelove načinje hrđa.

Ovo je golema vrijednost, ali i jedna velika pljačka. Očito je ta pljačka učinjena u nekoliko navrata, ali je najteže to što su mnogi vanjski dijelovi toliko narušeni da sada trebaju velika sredstva da bi se sve to saniralo. Mislim da bi se Vila Izvor mogla dovesti svrsi i eksploatirati. Ovo je vrlo velika vrijednost i nikako se ne smije dopustiti njezino daljnje propadanje. Treba naći partnera koji bi se upustio u taj posao, ali ponavljam – najgore je da ovakvo veličanstveno zdanje i dalje propada, rekao je tada predsjednik Mesić.

LUKSUZ NA LITICI

Ulaskom u zdanje uvjerit ćete se da Mesićeva želja o zaustavljanju propadanja i daljnje pljačka vile što se prostire na šest tisuća kvadratnih metara nije ostvarena. Vrlo vjerojatno da ćete ostati šokirani činjenicom da je netko dopustio da nekad luksuzno zdanje ovako propadne. Titova vila ili »Objekt 99« kako je zovu mještani i djelatnici Nacionalnog parka samo je sjena onome što je nekad bila. Žalosno je što propadanje nije na vrijeme zaustavljeno jer će novi vlasnik, tko god da on bio, imati jako puno posla želi li joj vratiti stari sjaj. Do vile vodi cesta što su je isti oni koji su je gradili probili kroz šumu od sela Plitvice.

Zdanje usred šume i iznad izvora potoka Sartuk, smješteno na okomitoj litici visokoj stotinjak metara, ima četiri etaže, zidovi su napravljeni od kamena škriljevca donesenog s Medvednice. U vilu se ulazi kroz danas odškrinuta hrastova vrata nad kojima stoji jednostavan natpis Vila Izvor. Nigdje čuvara koji bi nas zaustavio i zabranio pristup i šetnju napuštenim dvoranama, sobama i Titovim apartmanom s pogledom na Liku i Bosnu.

Nakon što uđete s desne strane nalazi se nekad monumentalno stubište koje danas više nema niti ogradu. Oprezno hodamo stubama i dolazimo na kat. Napušteni hodnici, djelomično razbijeni prozori vode do apartmana u kojima su nekad spavali uvaženi gosti. U nekim sobama još uvijek ima komada namještaja, nailazimo na okvir od kreveta, ormar s kojeg su nestala sva vrata i police i ostao tek okvir. U golemoj hali s pogledom na šumu nekoliko fotelja iz doba socijalizma. Njih vjerojatno nitko niti neće odnijeti jer su posve propale. Usred goleme dvorane ostaci roštilja. Kroz svaki od prozora pruža se pogled na šumu i posve zapušten okoliš.

Vila je u uporabi bila do kraja osamdesetih, a prijatelj mi priča kako su tijekom rata vilu okupirali pobunjeni lički Srbi, a nakon rata vilu prvo čuvali pripadnici specijalnih postrojbi, a nakon toga djelatnici Nacionalnog parka Plitvice. Nakon što su je i oni napustili krenula je pljačka koja se vidi na svakom koraku. Namještaja nema u niti jednoj sobi, odnesene su i sve sanitarije, iznenadilo me što sam u jednom muškom toaletu naišla na dva netaknuta pisoara. Iz zidova su iščupani kablovi, žbuka otpada zbog vlage. Vila je imala i lift, njegova su vrata netaknuta. Vjerojatno ih nitko nije imao razloga odnijeti.

BAZEN SA ŠIŠMIŠIMA

Titov je apartman bio najveći, ali niti ostali apartmani nisu bili mali, zidovi i podovi drveni, nekad prekriveni tepihom. U Titovom apartmanu na podu je bio tepih, žute boje i izrazito mekan, nije odnesen, ali nije više niti upotrebljiv. Taj se nekad luksuzan apartman prostirao na dvije etaže i svaka je imala svoju terasu.

Spuštamo se u prizemlje i kroz razbijena staklena vrata izlazimo u vrt ispod Titova apartmana. Pogled s litice pomalo je zastrašujući, a do izvora vozi puteljak kojim se nažalost nismo spustili.

Vraćamo se unutra i nastavljamo šetnju preskačući podignute parkete što sumnjivo škripe. Dio krova prokišnjava što je dodatno pospješilo propadanje ovog zdanja. Nailazimo na sobicu, prostor za kinoprojektor kroz koji se vidi zapuštena kinodvorana. Nailazimo i na veliku dvoranu, pretpostavljam za zabavu jer u njoj su ostaci dva stola za biljar. Spuštamo se na razinu ispod i nalazimo na kuhinju. Žbuka sa zidova je otpala, elementi propali, a jedan dio još je na svojem mjestu. Kada je Tito dolazio za njega su kuhali djelatnici hotela Jezero u kojem je predsjednik bivše države dočekao i nekoliko Novih godina.

Nastavljamo istraživati hodajući kroz hodnike u kojima je temperatura desetak stupnjeva niža no vanjska i nailazimo na praonicu rublja u kojoj osamljeno stoji jedna perilica rublja, a na podu su porazbacane vojničke deke. Nekoliko metara dalje napuštena hala s rupom u podu, kažu da je to nekad bio bazen. U njoj danas stanuju šišmiši.

Vraćamo se na glavni ulaz i krećemo prema izlazu gdje susrećemo dva muškarca, kažu da su slučajno naišli. Ulazeći u auto moja mi pratnja kaže, sigurno su nešto spremili i sada su došli odnijeti još jedan dio povijesti, možda onaj masivni radni stol što nitko još nije odnio.

GRADNJA VILE

Gradnja vile počela je 1948., a završena je pet godina kasnije. Na gradilištu je odjednom radilo i po nekoliko stotina političkih zatvorenika s Golog otoka, iz Gradiške, Lepoglave i Mitrovice. Unikatni namještaj napravljen je u zatvoru Lepoglava, ali od svega je ostalo tek nekoliko primjeraka. U dugim holovima nekada su navodno stajali Titovi lovački trofeji.

Vila je imala dvije kinodvorane, dvoranu za bal i nekoliko sala za konferencije, a posluga je bila smještena u zasebnim zgradama. Sobe su bile izgrađene od rijetkog drveta i ono vrijeme bila je to najskuplja rezidencija jednog predsjednika države.

(preneseno iz Novog lista)