Kako je Dodik prevario Dačića

Milorad Dodik, šef Saveza nezavisnih socijaldemokrata, 7. oktobra se stropoštao na zemlju, iz oblaka, gdje je opijen vlastitom moći proveo nekoliko poslednjih godina. Činjenica da je SNSD na netom završenim lokalnim izborima izgubio više od dvadeset načelničkih pozicija, bio je šokantan i u velikoj mjeri otrježnjujući za Dodika. Postalo mu je jasno da njegove jednačine tipa - Ja jednako Republika Srpska, iz čega slijedi: Ja jednako narod, jesu održive koliko i vlast njegovih ljudi u izgubljenih dvadesetak opština. Izborne brojke Dodika su satjerale u ćošak iz kojeg je pred javnost izašao presvučen u jagnjeću kožu. Preobrazba u njegovoj retorici, demonstrirana snishodljivost prema narodu i narodnoj volji (“Razumjeli smo poruku koju nam je narod poslao na izborima”!), ne svjedoče o tome da je Dodik promijenio svoju ćud, već samo da se nalazi u strašnim problemima, mnogo većim od onih koje želi javno da prizna.

OSVJEŠTENJE DO NESVIJESTI

Dodiku je postalo kristalno jasno da je narodna podrška njemu i njegovoj politici opala u mjeri koju nije mogao ni sanjati, isto kao što mu je postalo potpuno jasno da zbog izbornog debakla u komunikaciji s međunarodnim zvaničnicima više ne može izigravati nedodirljivog. Zato je preko noći iz svoje retorike izbacio isključivost, nadmenost i bahatost, postajući naprasno Evropejac (mada je prije 7. oktobra Evropu svakodnevno, njegovim žargonom rečeno, “nabijao na neku stvar”), bespogovorni borac protiv kriminala i korupcije i odlučni borac za nezavisnost pravosuđa.

“Mi ćemo nastaviti da veoma predano radimo, jer želimo da se steknu formalni uslovi za kandidatski status BiH. To nam je jedan od važnih političkih ciljeva, koji želimo da bude ostvaren što prije”, rekao je Dodik poslije sastanka sa specijalnim predstavnikom EU u BiH Peterom Sorensenom.

Dodikovo “osvještenje” ide dalje, pa poziva Evropsku komisiju da pomogne “u stvaranju funkcionalne strategije borbe protiv korupcije”, dok je vrhunac njegovog licemjerja isticanje nasušne potrebe da se u BiH uspostavi nezavisno pravosuđe.

“Ključno pitanje je kako poboljšati kapacitete pravosudnog sistema, koji mora da bude odgovorniji javnosti, ne politikama, za ono što čini”, kazao je Dodik, a da se nije zagrcnuo s obzirom na činjenicu da je pravosuđe u RS dokazano pod političkim uticajem vladajuće nomenklature.

Dodikov teret nije samo poraz na izborima i protisak kojem će, zbog tog poraza, biti izložen u međunarodnim krugovima, već i loši odnosi sa novim vlastima u Beogradu, koje mu nisu i neće lako oprostiti to što je zajedno sa Borisom Tadićem radio protiv njih.

Premijer Srbije Ivica Dačić je tokom izborne kampanje u dva navrata boravio u Banjoj Luci. Prvi put se sastao sa premijerom RS Aleksandrom Džombićem i govorio na predizbornom skupu ovdašnjih socijalista, ignorišući Dodikove zahtjeve da se susretne i sa njim. Drugi put, 2. oktobra, u Banjaluci je održana zajednička sjednica Vlada RS i Srbije i, prema zvaničnom protokolu, sastanak Dačića i Dodika nije bio najavljen. Dačić, koji je lider prekodrinskih socijalista, Dodiku je jasno poručio da želi dokaz da hapšenja funkcionera Socijalističke partije u RS nisu politička, već da su odraz istinske opredjeljenosti zvanične Banje Luke da se bori protiv kriminala i korupcije. Dodik nije smio rizikovati da se i po drugi put u Banjoj Luci ne sastane sa Dačićem, pa se postarao da premijeru Srbije dostavi ključni dokaz, upakovan u hapšenje bivšeg direktora Šuma RS i SNSD-ovog funkcionera Neđe Ilića i to baš na dan kada se održavala zajednička sjednica dvije vlade.

Naravno da Dačić nema pojma ko je je Neđo Ilić, ali su ga, prema saznanjima Žurnala, ovdašnji čelnici SP RS-a podrobno obavijestili o tome da su njihovi stranački drugovi Srđan Ljubojević i Milovan Čerek uhapšeni za “siću” (prvi za mito od deset hiljada maraka, drugi za sumu od 145 hiljada KM), a da bivši direktor Šuma RS slobodno šeta, iako je tom javnom preduzeću nanio višemilionske gubitke.

Dodik je spriječio vlastitu blamažu i 2. oktobra se sastao sa Dačićem, ali je sve ono što se desilo poslije toga još veća blamaža i za njega i za pravosudni sistem u Republici Srpskoj. Prema pouzdanim izvorima Žurnala, Neđi Iliću je rečeno da se previše ne brine, jer će biti uhapšen na samo jedan dan (onaj kada Dačić boravi u Banjaluci) i to pod potpuno smiješnim optužbama, koje se odnose na obnovu zgrade Šumskog gazdinstva u Ribniku. O ozbiljnim optužbama protiv Ilića, koje se odnose na višemilionsku kupovinu traktora, enormne gubitke Šuma RS, kao i prisvajanje novca za lokačni Fudbalski klub “Crvena zemlja” nije bilo riječi.

SCENARIO PREVARE

Dačić iz Banjaluke, Neđo Ilić na slobodu, epilog su Dodikove predstave, koja je živjela tek jedan dan. Međutim, ono na šta Dodik nije ozbiljno računao je da će Dačić uredno biti obaviješten o tome kako je prevaren, zbog čega je, prema našim izvorima, bio preneražen, ali i odlučan da preko ovog skandala ne pređe tako lako. Riječju, odnosi između Dodika i zvaničnog Beograda dodatno su zahladnili, s tim što novoizabrani predsjednik Srbije Tomislav Nikolić nikada nije ni otoplio odnose prema predsjedniku RS, koji ga je samo prije par mjeseci u sred Beograda nazivao “političkim pobačajem i kretenom”. To potvrđuje i činjenica da Nikolić, iako je to Dodik u avgustu najavljivao, nije posjetio Banja Luku u finišu izborne kampanje. Bilo je logično da se Nikolić pojavi u Banjaluci 2. oktobra, jer protokol predviđa da se prije održavanje zajedničkih sjednica Vlada RS i Srbije sastane Savjet za implementaciju mira, koji čine dva predsjednika i premijera.

U odnosima sa vlastima u Beogradu, međutim, ne završavaju svi Dodikovi problemi. Mnogo veći su mu previranja unutar SNSD-a, u kojem poslije 7. oktobra vri na sve strane. Činjenica je da će posle gubitka na izborima značajan broj funkcionera SDNS-a, (takozvanih kosturaša u opštinama), ostati bez posla, jer će nove vlasti na njihova mjesta postavljati svoje ljude. To znači da će broj nezadovoljnika u SNSD rasti iz dana u dan, a uzavrele strasti teško da će primiriti povjerenici, koje je Dodik postavio nakon što je (za početak) raspustio deset stranačkih odbora. Postvaljanjem povjerenika, šef SNSD-a pokazao je da je veoma zabrinut zbog mogućih dešavanja unutar partije, ali i za čvrstinu svoje pozicije unutar stranke. O količini Dodikove brige, ali i straha, govori i to što je sam sebe postavio za povjerenika u Višegradu i Doboju, dok je u ostalih osam raspuštenih opštinskih odbora za povjerenike poslao ljude koji su mu bespogovorno odani, poput Slavka Mitrovića i Sredoje Novića. Među povjerenicima, međutim, nema ostalih ljudi iz stranačkog vrha, Nebojše Radmanovića, Igora Radojičića, Nikole Špirića i Aleksandra Džombića, što govori samo jedno – Dodik želi da ih isključi iz unutarstranačkog pospremanja, kako bi na čelo raspuštenih opštinskih odbora doveo svoje ljude.

Ipak, teško je očekivati da će funkcioneri raspuštenih opštinskih odbora SNSD-a sjediti skrštenih ruku, čekajući mirno da ih pomete Dodikova metla. Zato, u SNSD još nije došlo vrijeme raspleta, a ovo čemu mi svjedočimo je tek početak zapleta.

(zurnal.info)