Kako je Hypo banka progutala firmu “Novković”

Radu Novkoviću desilo se najgore – u potpunosti ga je pogodila ona narodna „Dabogda imao, pa nemao“!

Stotine dokumenata koji su u posjedu „Žurnala“ svjedočanstvo su koliko su bankari beskrupulozni, a institucije neefikasne. Novkoviću sada mogu isplatiti desetine miliona, ali posljedice pakla kroz koji on prolazi u posljednjih šest godina, ništa ne može ublažiti.

KAKO JE POČELO

Rade Novković 1996. godine počeo je biznis s tovnim pilićima i, kako za „Žurnal“ kaže, imao je tada „dobru volju, ženu i dijete“. U narednih deset godina, ogroman trud i rad doveli su ga do pozicije „velikog gazde“ koji je u firmu „Novković“ d.o.o. uložio oko deset miliona KM. Posjeduje farmu od 9 hiljada m2 za proizvodnju tovne živine, kapaciteta milion i 200 hiljada pilića godišnje. Te kobne 2006. proizvodio je oko milion komada, s perspektivom da u veoma bliskom periodu poveća proizvodnju na 5 miliona komada. Upošljavao je 110 radnika, koji su imali redovne plate (prosječno 800 KM, plus plaćene dažbine). Uz farmu pilića imao je i farmu svinja, čiji je godišnji kapacitet bio 4500 tovljenika. U sklopu te tada moćne firme izgrađena je i klanica pilića (kapaciteta 2000 komada na sat), a vršio je i preradu mesa - deset tona u smjeni; Novković je imao 40 brendiranih proizvoda, koje je prodavao na teritoriji cijele BiH. Kod njega se snabdijevalo 1700 kupaca, među kojima svi veliki trgovački centri, a imao je i svoju distribuciju - 15 kamiona hladnjača. Bruto obrt te 2006. godine iznosio mu je 4 miliona KM, bio je najjači i najveći proizvođač piletine u RS, a na nivou BiH među najvećima.

Avgusta 2006. godine, Novković od Hypo banke uzima dva kredita - jedan od 2,44 miliona KM za investicije (rok otplate 15 godina), a drugi za obrtna sredstva od 1,8 miliona KM (rok otplate 2 godine). Za kredite je, što je veoma bitno za nastavak priče, založio nekretnine firme.

Investicioni kredit je uložio u novu opremu, dogradnju hala i izgradnju novih. Kredit za obrtna sredstva bio je u dva dijela: 1,1 milion KM za obrtna sredstva i 700 hiljada KM plativih garancija. Onih 1,1 milion je povukao, a 700 hiljada KM ostavljeno je da se koristi po potrebi za nabavku hrane za piliće, repromaterijal... Jednostavnije rečeno, ovih 700 hiljada bili su neka vrsta rezervnog fonda, neophodna za izvršenje projekta.

Krajem te godine dolazi do velike nestašice kukuruza na tržištu i Novković zahtijeva od Banke da povuče i onih 700 hiljada KM, kako bi izvršio nabavku kukuruza što prije, jer je cijena počela dramatično da mu raste. Dogovorio je nabavku 3000 tona od firmi „MTB“ Futog i „Maber Comerc“ iz Pančeva, koja mu je kvalitet svog proizvoda i sigurnu isporuku garantovala garancijom HYPO Beograd. Međutim, rukovodstvo HYPO iz Banjaluke, koje su predvodili Kurt Makula i Srećko Bogunović, nije željelo da prihvati Novkovićev posao sa srbijanskim firmama, uprkos činjenici da je iza njih stajala tamošnja banka-sestra. Umjesto toga, ultimativno su zahtijevali da Novković sklopi posao sa Perom Dukićem iz Rogolja (Nova Topola), i njegovom firmom „Prodeks agro“. Čitava borba trajala je tri mjeseca, a nakon toga Novkoviću je rečeno: Uzmi „Prodeks“ ili ostavi pare! Ništa drugo mu nije preostalo već da posluša zahtjev banke.

BANKA NAPLAĆUJE DUGOVE

Na poziv službenika banke, Novković 7. decembra 2006. donosi u HYPO pečat i tu, pod budnim okom uposlenika HYPO, postiže dogovor sa „Prodeksom“. Već na ovom mjestu banka je teško oštetila Novkovića, jer mu Dukić za onih 700.000 KM prodaje samo 2000 tona kukuruza, a ne tri kao firme iz Srbije. Uprkos tome, Novković prihvata posao, jer mu je Željko Katić, službenik banke, garantovao njegovo dobro izvršenje, a i nije imao kud, pošto je morao nabaviti hranu za piliće. Stvari se dalje odvijaju filmskom brzinom i sve na štetu Novkovića: on 08.12.2006. donosi nalog za plaćanje na 700 hiljada KM, a banka prebacuje „Prodeksu“ taj novac.

Ono što Novković u tom trenutku nije znao, jeste da su svi „Prodeksovi“ računi tada bili blokirani i da upravo HYPO banka vodi izvršni postupak protiv te firme kako bi naplatila svojih 350 hiljada KM.

Od prebačenih 700 hiljada KM „Prodeksu“, banka odmah skida sa računa te firme svojih 350 hiljada KM, a Dukiću ostavlja isto toliko da plati dio obaveza prema drugim vjerovnicima.

Sve bi to bilo u redu da je firma „Prodeks“ imala obećani kukuruz , ali nije. Ponudili su smeće, za koje je čak i HYPO priznala da je neupotrebljivo. Tako je Novković je ostao i bez robe i bez para.

O svemu obavještava banku, službenici Željko Katić i Darko Lazić zahtijevaju od uprave da se posao promijeni, sugerišu da nije kvalitetno napravljen ali uprava odbija svaku mogućnost iznalaženja rješenja i tvrdi da je to posao između Novkovića i Prodeksa, te da banka nema ništa sa tim. To je potpuna laž, što su pismeno potvrdili i Katić i Lazić, čije pismene izjave „Žurnal“ posjeduje.

Direktor HYPO Srećko Bogunović odbija svaku mogućnost revizije tog posla, a Novković opterećen kreditom od 4,2 miliona KM ne može da nastavi posao; tri mjeseca traži od banke da mu se vrate sredstva; izvještava banku da može dovesti firmu u propast, ali mu oni zabranjuju ulazak u tu instituciju. Novković prestaje sa proizvodnjom i firma mu propada.

Cijelu prevaru osmislio je i režirao Srećko Bogunović, što potvrđuje i protokol između banke i Prodeksa o raspodjeli i utrošku novca, kaže za „Žurnal“ Novković.

POLICIJSKA ISTRAGA

Novković otpušta sve radnike, oprašta im dugove prema firmi u visini od 120 hiljada KM i kreće u pravnu borbu. Podnosi krivičnu prijavu protiv HYPO i „Prodeksa“ u maju 2007. godine i predaje je u CJB Banjaluka. Krivična odlazi u Okružno tužilastvo Banjaluka i zaprimljena je pod brojem KTA II 244/07. Inspektori CJB saslušavaju par svjedoka, odlaze u banku i traže dokumentaciju; banka je odbija dati, inspektori se obraćaju tužilastvu, a tužilaštvo odbija izdati nalog za izuzimanje dokumentacije; cijeli predmet preuzima Jedinica za specijalne istrage MUP-a RS, ali ni oni ne dobijaju nalog.

Tada banka dolazi Novkoviću sa ponudom - daj firmu „Perutnini“, a oni će preuzeti tvoje kredite?! Epilog bi bio - banka čista, Novkoviću ostao goli život, Perutnina uzela brojne objekte maltene za džaba, jer im je realna vrijednost 10 miliona KM. U cijeloj ovoj postavci Novković vidi zavjeru da mu se otme imovina i preda se favoritu iza kojeg stoji vrh Republike Srpske, i to najuži.

Riječ je o pokušaju bezočne otimačine iza koje je stajala Vlada RS , kaže Novković za „Žurnal“.

Koliko se tadašnje rukovodstvo HYPO upetljalo u malverzacije svjedoči i činjenica da su Novkoviću čak nudili otpis onih 700 hiljada KM, što je on odbio. Ovakav akt sa „ljudskim licem“ jedne banke nepoznat je u finansijskoj praksi, ali njegovo izvorište su nezakoniti postupci nekadašnjih čelnika te institucije. Kvaka je u sljedećem - nema ugovora između Novkovića i Banke o pretvaranju garantnih sredstava u visini od 700 hiljada u obrtna. Taj ugovor je morao biti napravljen, kako bi Novković uopšte mogao platiti „Prodeksu“. Na ovom mjestu čelni ljudi banke su zbog brzopletosti pali, a kasnije su čak, prema Novkovićevim tvrdnjama, taj dokument pokušali falsifikovati. Zašto im se toliko žurilo, trebalo je da pokaže istraga koja, zvanično, nikada nije sprovedena.

Novković nastavlja da pritišće tužilastvo, oni traže od banke da saniraju stvari, a banka, odnosno Kurt Makula i Srećko Bogunović nude mu otpis kamata; pa da ga banka zamijeni u tužbi protiv „Prodeksa“; da mu otpišu svih 700 hiljada; nuđeno mu je 150 hiljada KM, pa 500 hiljada KM, na kraju 2007. godine 730 hiljada za pokretanje biznisa. On ovu posljednju ponudu prihvata, ali banka odustaje.

Tokom 2008. i 2009. godine pregovori se sele u Klagenfurt, gdje je centrala HYPO, a vodi ih Patrik Mluger. Međutim, nikada nisu završili, jer je tada izbila velika afera sa HYPO. Sve je i dalje otvoreno.

Novković ponovo 2010. godine podnosi krivičnu prijavu protiv HYPO i njenih službenika; tužioci opet teške volje pristaju da rade, a nakon uloženih brojnih urgencija, MUP vrši provjeru navoda i, kako tvrdi Novković, podnosi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu Tužilaštvu. Međutim, oni odbijaju da dalje rade po tom predmetu, i, prema riječima Novkovića, prosljeđuju ga u nepoznatom pravcu, „navodno u Bijeljinu“.

EPILOG

EPILOG: Banka nikada nije oduzela Novkoviću objekte koje je dao pod hipoteku, iako on ne plaća rate kredita. Na taj način priznali su da su ga oštetili i uništili mu biznis, a najbolje od svega je što kredit vode kao da se plaća (Agencija za bankarstvo RS ništa ne preduzima po ovom slučaju, a morali bi); Novković ne radi, a nema pojma gdje su krivične prijave koje je podnio i pod kojim brojem se vode; Vlad Jovanić, šef jedinice MUP-a RS koja je podnijela krivičnu protiv HYPO, smijenjen je; jedan od tužilaca Milenko Arapović koji nije htio da radi na predmetu unaprijeđen je u Ustavni sud RS; „Perutnina“ pravi novi objekat u selu Kladari kod Srpca, tamošnji seljaci se bune, a policija ih zbog toga tuče.

Šta vi mislite ko je sve ovo mogao da naredi i da spriječi istrage, upitao nas je na kraju razgovora Rade Novković, žrtva korumpiranog sistema.

Ministar Čađo: Tužilaštvo odbilo da naloži izuzimanje dokumentacije iz HYPO

Da Novković govori istinu o opstrukcijama banjalučkog Okružnog tužilaštva potvrđuje i sam Stanislav Čađo, Ministar unutrašnjih poslova RS.

Tačno je da su radnici MUP-a svojim dopisima od Hypo Alpe Adria banke tražili dostavljanje određene dokumentacije u cilju cjelokupnog sagledavanja poslovnog odnosa i utvrđivanja eventualne odgovornosti banke i radnika banke. Banka je, pozivajući se na odredbe Zakona o krivičnom postupku RS, odbila da dostavi traženu dokumentaciju bez naredbe Suda, o čemu je pisanoj formi odgovorila na naš dopis.

Nakon toga je od strane radnika MUP-a sačinjen zahtjev za izdavanje naredbe banci za dostavljanje dokumentacije, na koji zahtjev Okružno tužilaštvo Banjaluka nije dalo saglasnost, a samim tim nije obezbjeđena ni naredba suda, navodi se u odgovoru ministra Stanislava Čađe od 21. jula 2011. godine na poslaničko pitanje poslanika Branislava Borenovića da li je tačno da Tužilaštvo i nakon podnesenog izvještaja MUP-a neće da uzme predmet „Novković/HYPO“ u razmatranje.

(zurnal.info)