Kako obilježiti tragediju

Kada su sastavljali odluku o dozvoljenim kulturno-umjetničkim sadržajima u FBiH 11. jula, na dan srebreničkog genocida, u Federalnom ministarstvu kuture i Vladi Federacije kao da nikakvog međusobnog kontakta nisu imali, kao da ministarstvo nije sastavni dio Vlade a ministar kulture Salmir Kaplan njen, trebalo bi, aktivni član. Tako je moguće da Vlada Federacije 5. jula na web stranici i putem medija izda saopštenje kako se “na dan žalosti ne mogu održavati programi kulturnog i zabavnog karaktera na javnim mjestima u FBiH”, a ministarstvo tri dana kasnije svoje upute:

“Prikladni kulturni i umjetnički programi, koji su tematski isključivo vezani za obilježavanje genocida u Srebrenici, dozvoljeni su jer su programski vezani za Dan žalosti i nemaju zabavni karakter”, obrazlažući raniju odluku Vlade:

“U članu 3. spomenute Odluke stoji da se na Dan žalosti ne mogu održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima u Federaciji BiH, što je potpuno primjereno obilježavanju tog datuma. Međutim, prikladni kulturni i umjetnički programi koji su tematski isključivo vezani za obilježavanja genocida u Srebrenici, nisu predmet ove odluke jer su programski vezani za Dan žalosti i nemaju zabavni karakter.”

Prvi koji je reagovao na ovu odluku, nazvavši je zabranom, bio je Sulejman Kupusović, režiser predstave Krokodil Lacoste po tekstu Zlatka Topčića, koja je 11. jula trebala biti izvedena u sarajevskoj Vijećnici:
- To što je Federalna vlada donijela ovaj zaključak ni na koji način ne amnestira ministra Kaplana, s obzirom da je u odboru koji je pravio plan za Baščaršijske noći bio i Ivica Šarić iz SDA. Oni su dio Vlade i tada je, prije dva mjeseca, rečeno da će se predstava igrati 11. jula. I ministar i Vlada imali su dovoljno vremena da pogledaju predstavu i informišu se o kakvom se djelu radi – kaže za Žurnal Kupusović.

Upravo je pitanje o kakvoj se predstavi radi, čini se, sporna tačka u ovom sukobu. Dok Kupusović kaže kako je riječ o predstavi koja govori o tragediji, prema komentaru koje je Žurnal dobio iz Ministarstva kulture od savjetnika ministra Kaplana “ne radi se o predstavi koja bi tematski ili po umjetničkim vrijednostima” trebala biti izvedena tog dana.

-Ali dozvoljava se da se tog ili dan ranije ili kasnije održavaju razni koncerti pjevača iz Srbije, prodaju njihove kasete sa strane? Zar onda nije licemjerno dozvoliti, naprimjer Federalnoj televiziji da emituje Grbavicu? Vladino saopštenje nije ravno ni Staljinovom vremenu, po njemu nema razlike između kafanskog koncerta i pozorišne predstave kroz koju se prikazuje tragedija i bol. Terevenke u kafanama trpaju se u isti koš sa umjetnošću. Umjesto da stimuliše umjetnike, ministarstvo stavlja zabrane, pa se krkanluci oko Srebrenice ne zabranjuju a predstave da.

Jedanaesti juli, smatra Kupusović, ne treba obilježavati zabranama i šutnjom već umjetnošću koja govori o genocidu:

-Zašto da taj dan obilježavaju govori iz Srebrenice a ne umjetnost kroz koju se govori o tom stradanju i patnji? Najbolje svjedočanstvo o holokaustu nad Jevrejima je Spilbergov film a ne govori. Zbog toga i 11. jula treba poezijom, predstavama, Sidranovom poemom... uputiti vrisak umjetnika i upravo tog dana izvoditi te programe, emitirati film Ahmeda Imamovića pred 10.000 ljudi... Ali ovdje se odluke donose kruto i ofrlje. I kada sam režirao otvaranje Memorijala u Srebrenici u septembru 2003. i tada sam imao velikih problema sa reisom oko uvođenja hora u taj program. A ovo danas je birokratska odluka, kojom su se ogradili jadni ministarčići.

Iz ministarstva poručuju kako smatraju neumjesnim komentare i optužbe na njihov račun, koje su “vjerovatno proizvod neinformisanosti ili zlonamjere pojedinaca i određenih medija, a posebno što su vezani za najosjetljiviji i najemotivniji period – obilježavanje genocida u Srebrenici”.

(zurnal.info)