KAKO SE KRADU IZBORI U RS: Listić koji kruži, lažni zapisnici, nepismeni birači, specijalne olovke...

Pred svake izbore u Bosni i Hercegovini (a oni se dešavaju svake dvije godine) otvara se pitanje izbornih manipulacija i krađa glasova.

Posmatrači OSCE-a su nakon opštih izbora 2010. godine ocijenili da su ti izbori “provedeni u skladu s međunarodnim standardima, ali da su postojali i evidentni problemi, uključujući i nepravilnosti tokom registracije birača, grupno glasanje, te nepravilnosti tokom brojanja glasačkih listića”.

Da na tim izborima nije bilo krađe glasova, pitanje je da li bi protekle četiri godine u Predsjedništvu BiH sjedio Nebojša Radmanović ili bi se tamo nalazio Mladen Ivanić, čija je Partija demokratskog progresa tvrdila da je on brutalno pokraden.

POŠAST NEPISMENIH U BANJOJ LUCI

PDP je zbog izborne krađe 2010. godine podnijela i krivičnu prijavu, ali je taj slučaj ostao mrtvo slovo na papiru. Zanimljivo je da je tada oko sedam hiljada Banjalučana ispalo nepismeno, a na nivou RS, njih čak 60.000 građana, jer niko od njih nije znao da popuni najjednostavniji listić na kojem su se nalazila svega tri imena kandidata za člana Predsjedništva BiH. Zahvaljujući “nepismenima“, Radmanović je zasjeo u fotelju člana Predsjedništva BiH iz RS i u njoj proveo protekle četiri godine.

Visoki funkcioner PDP-a Zoran Đerić smatra da je sam Izborni zakon BiH otvorio prostor za izbornu krađu.

Opozicione stranke trebaju, koliko god je to u njihovoj moći, da spriječe ponovnu manipulaciju građanima, krađu, kupovinu glasova. To možemo učiniti tako što ćemo angažovati što više naših posmatrača, kazao je Đerić za Žurnal.

Izborna krađa potpuno obesmisli sam izborni process, a građani, s pravom, postavljaju pitanje smisla izjašnjavanja i podrške određenim kandidatima, ako će njihovi glasovi biti predmet teških manipulacija.

Opozicione stranke u RS, okupljene oko Saveza za promjene, smatraju da će vladajuća garnitura na izborima 12. oktobra ponovo pokušati izborni inženjering i krađu glasova.

Da bi izborna krađa bila spriječena, svaka politička stranka mora da ima svoj FBI, a to nijedna od stranaka nema, rekao je lider Narodnog demokratskog pokreta (NDP) Dragan Čavić za Žurnal.

Prema njegovim riječima, iskustva sa prošlih izbora govore da je krađe glasova bilo i da će je biti i dalje.

Na izborima 2010. godine, na dva biračka mjesta u Krupi na Vrbasu (kod Banjaluke) izlaznost je bila kao u Sjevernoj Koreji, sto posto i svi su glasali za SNSD, što je kasnije utvrdila i istraga na osnovu prijave koju je podnijela jedna politička partija, ali ništa nije učinjeno. U ovoj zemlji se ne čini ništa ni za krupnije stvari, a kamoli za krađu par hiljada glasova. Ukrade se par stotina miliona i nikome ništa, svi se češu iza uha, naveo je Čavić.

POPULARNI "LISTIĆ KOJI KRUŽI"

On dalje kaže da se dešavaju i manipulacije glasovima unutar kandidatskih lista jedne stranke, tako što se ne mijenja ukupan broj glasova koje je dobila određena politička partija, već broj glasova koji su dobili pojedini kandidati unutar kandidatske liste te stranke.

Kandidati sa nižih pozicija lako mogu da se nađu na višim pozicijama i to se do sada događalo, da neke od tih sivih eminencija uspiju da putem svojih članova u Biračkim odborima isposluju veći broj glasova, naveo je Čavić.

Brojni su načini izborne prevare, a najčešći je sa listićem koji kruži: izvuče se jedan glasački listić prije izbora i popuni se na željeni način. Takav listić daje se „obrađenim“ glasačima, koji ga odnose na biračko mjesto, ubacuju u kutiju, a odatle se vraćaju sa nepopunjenim materijalom, koji predaju organizatorima posla. Nakon što to učine, dobijaju novčanu nadoknadu, od dvadeset do pedeset maraka, a cijeli proces se nastavlja do kraja izbornog dana.

Drugi način je isplata za „uslikan“ glas, mobilnim telefonom, a od izbora 2010. godine na cijeni su i „nepismeni“ birači.
Kako je šetajući listić prespor sistem, oni koji su spremni prodati glas dobijaju pratioca do biračkog mjesta. Tu navedu da su nepismeni, te da im je pratilac potreban da bi im pomogao pri popunjavanju listića, na šta imaju zakonsko pravo. Nakon što pratilac utvrdi da je glasanje obavljeno po dogovoru, slijedi isplata, a on odlazi na sljedeće biračko mjesto, gdje ga čeka novi „nepismeni“ klijent. I tako od mjesta do mjesta, a prevaru i kupovinu glasova je nemoguće utvrditi, jer ne postoji način da se to učini, niti je moguća kontrola koliko pojedinac može nepismenih opismeniti.

BROJNE METODE KRAĐE

Jedan od metoda izborne krađe je i lažni zapisnik sa biračkog mjesta, koji ne odgovara stvarnom stanju prebrojanih listića. Takođe, postoji i mogućnost da se prilikom unosa podataka u centralni server iz opštinskih i gradskih izbornih komisija naknadno unose pogrešni podaci iz zapisnika sa biračkih mjesta.

Uobičajeni načini krađe glasova su i zamjena popunjenih listića nepopunjenim, dopisivanje križića, križanje kompletnih listića specijalnim olovkama u prstenovima (srbijanski specijalitet), ubacivanje glasačkog materijala nakon završetka izbornog procesa... U ovim situacijama kupuju se članovi biračkih odbora, a prevara je već tradicionalna, jer se dešava na svim izborima od rata naovamo.

Tvrdi se da su u RS ekipe SNSD-a najjače u izbornoj krađi, ali da tih “vještina” ne manjka ni ostalim, posebno velikim političkim partijama.

Čavić tvrdi da opozicioni Savez za promjene čini sve da spriječi izbornu krađu u oktobru.

Đerić je naveo da se na nivou opozicionog bloka čini sve da članovi biračkih odbora i posmatrači opozicionih stranaka budu potpuno u funkciji sprečavanja izborne krađe.

Mislimo da ćemo ovoga puta uspjeti da spriječimo manipulacije i krađe glasova, kako bi izbori bili što regularniji, zaključio je Đerić.

(zurnal.info)