Kako živjeti sa 40 KM mjesečno

Stotinjak civilnih invalida iz Banjaluke i Prijedora protestnom šetnjom od Narodnog pozorišta do vladine zgrade pokušali su skrenuti pažnju na sebe i očajan položaj u kojem se nalaze. Radi se o najtežim invalidima, osobama čiji je život vezan za kolica, ljudima koje su svi zaboravili i o kojima vlast ne brine. Dok pomoć za osobe koje trebaju tuđu njegu i pomoć mjesečno iznosi tek 41 konvertibilnu marku, dotle se u restoranu u zgradi Slobodana Stankovića (od koga su poslovne prostore pokupovale mnogoborojne entitetske institucije) jede pozlaćenim kašikama i viljuškama.

SAMO MALO DOSTOJANSTVA

Invalidi ne traže pozlaćeni escajg, ali zahtijevaju da novi zakon o socijalnoj zaštiti RS poboljša njihov materijalni položaj.

Došla sam da podržim ovu našu djecu. Imam  bolesnu kćerku, 25 godina joj je godina i dobija 39 maraka. Kao i druge majke, samo želim da se pomognem našoj djeci”, kaže Gordana Zdjelar, koja je na proteste stigla iz Prijedora.

Civilni invalidi od Vlade RS traže da se naknade za tuđu njegu i pomoć isplaćuju iz budžeta RS, a ne iz budžeta lokalnih zajednica, kao i da se ova naknada za najteže invalide isplaćuje u iznosu od 70 odsto prosječne plate u RS ili oko 560 maraka. Invalidi su tražili i da se isplate za personalnu asistenciju sa budžeta opština prebace na entitetski budžet, s obzirom da opštine, pravdajući se manjkom novca, ne izmiruju obaveze prema njima.

Već petnaest godina primamo 41 marku pomoći. To je ponižavajuće i za nas i za društvo u kojem živimo. Ako želimo u Evropu, valjda bi vlast sama trebalo da reguliše naš status, a ne da mi organizujemo proteste, kaže invalid Miladin Simić.

Situacija u Republici Srpskoj jeste teška, novca nedostaje na svim stranama, ali i osobe sa invaliditetom zaslužuju minimum dostojanstva.

Ne želimo ništa megalomanski, samo koliko toliko dostojanstven odnos prema ovoj populaciji…Novca ima ako bi se on racionalno i svrsishodno koristio. RS se treba početi odgovorno ponašati tako što će postaviti prioritete. Više ne možemo tolerisati takav odnos. Dvadeset godina čekamo da dođe do promjene zakona i kada se predloži novi zakon, dobijemo istu stvar. Kako je sada predviđeno, naknade za osobe sa tudjom njegom i pomoći treba da iznose 20 posto od prosječne plate, što je u najmanju ruku diskriminirajuće. Šta vi možete sa 150 maraka, naglasila je Gospava Rađen Radić, sekretar Saveza udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima RS.

Uz pratnju policije, kolona ljudi u invalidskim kolicima krenula je ka zgradi Vlade RS.

Loše je ovo, loše. Jad i čemer. Oni ne traže mnogo. To što sada dobijaju je sramota društva. Trebalo je više ljudi da izađe i da im se pridruži u protestima, prokomentarisao je slučajni prolaznik Bogdan Kovačević, posmatrajući kolonu. Proteste civilnih invalida podržala je “Oštra nula”, banjalučko Udruženje građana.

Cilj Oštre nule je da pokaže da mi građani nismo obične nule, već da smo oštre nule. Zadatak svakog građanina je da se svaki dan bori za svoja osnovna ljudska prava. Danas smo ovdje da podržimo civilne invalide, ali i da poručimo da nije problem samo njihovih 41 marku, već je problem i u tome što postoji armija nezaposlenih, što živimo na prosjačkom štapu i da svi treba da se počnemo boriti za život dostojan čovjeka, rekla je Dražana Leper.

Pregovarački tim otišao je u zgradu vlade na sastanak sa ministrom zdravlja i socijalne zaštite Rankom Škrbićem, ostali su strpljivo čekali rezultate pregovora. Na kraju, većina nije bila zadovoljna ministrovim obećanjima, ma kako slatkorječiva bila. Škrbić je rekao da će kroz novi Zakon o socijalnoj zaštiti RS, koji bi trebalo da stupi na snagu početkom naredne godine, biti riješeni neki od njihovih zahtjeva, ali ne i onaj da se naknade za najteže invalide isplaćuju u iznosu od 70 posto prosječne plate u RS.

RAVNOPRAVNOST S FEDERACIJOM

Prema njegovim riječima, predviđeno je da te naknade iznose 20 procenata za invalide prve kategorije, odnosno deset posto za osobe za lakšim invaliditetom. Sam ministar kaže kako niko ne može biti zadovoljan sa novčanom pomoći od 41 marku, ali je, kako tvrdi, za sve krivo „neopravdano raslojavanje i podjele invalida, čime su narušena osnovna ljudska prava”.

Prema njegovim riječima, invalidi sa stečenim invaliditetom su u najgorem položaju, a namjera vlasti RS je da se izjednačen prava svih invalida, bez obzira na način nastanka invalidnosti. Škrbić je obećao da će Vlada RS osigurati mehanizme kako bi opštine ispunjavale svoje obaveze prema osobama za invaliditetom.

Među invalidima komešanje, negodovanje i konstatacije da im se ponovo baca prašina u oči. Skeptični su i ministrova obećanja primaju sa rezervom.

Protestvovali smo na 45 stepeni u avgustu, protestvujemo sada na 25, protestvovaćemo i na minus 15, upozorili su invalidi.

Bitan nam je iznos koji ćemo dobiti, a ne njihova obećanja. Ovo je kupovanje socijalnog mira. Pozivam i ostale ugrožene kategorije stanovništva da izađu i da se zajedno borimo. Ne možemo mi invalidi sami. Vidite kako su nas ostavili na ovom suncu da čekamo. I šta smo dočekali, negoduje Ivanka Bokan, koja boluje od distrofije mišića. Ona kaže da civilni invalidi u RS po pravima treba da budu izjednačeni sa istom populacijom u Federaciji BiH, gdje mjesečne naknade iznose 380 maraka.

Kako se poslanici u Skupštini znaju izboriti za svoje plate, tako neka se izbore i za naša prava, kaže Ivanka.

(zurnal.info)