Na izbornom skupu SDP-a u Jelahu Željko Komšić, kandidat ove stranke za ponovni izbor u Predsjedništvo, i sam je bio naizgled iznenađen kada mu je na krcatoj bini prišao dečko u crveno-bijelom dresu hrvatske reprezentacije, zagrlio ga, nasmijao se za fotografiju i onda ga iznenada i poljubio. Za izborni štab SDP-a bilo je vrijeme da se ukrcaju u crveni autobus i završe još jedan predizborni dan i vrate se odakle su krenuli toga dana oko tri sata.
Na okupljanje pred polazak sdpeovci sa visokih državnih funkcija dolaze u luksuznim službenim automobilima. Oni koji su vlasništvo stranke na sebi imaju crvenu naljepnicu sa natpisom BiH. Od tog trenutka, iznajmljeni autobus postaje kancelarija i sjedište izbornog štaba ove stranke. Odatle se šalju demanti, pišu saopštenja a u zadnjem dijelu autobusa sjednica štaba traje koliko i sama vožnja. Prvo je odredište Maglaj a nakon toga Jelah. Za većinu je ovo već treća sedmica u autobusu. Pauzirali su samo prvi dan Bajrama i jedan od članova izbornog tima se žali da počinje sanjati kako se vozi.
Spavanje otvorenih očiju
U sali koja sa svakom jačom kišom prokisne, je zagušljivo. Kino u ovom gradu radi samo petkom i subotom a Maglajlije za tri do pet maraka gledaju hitove nakon Sarajlija i Tuzlaka. Domaćini kažu da je sala posljednji put bila puna prije nekoliko sedmica na humorističnoj predstavi Osmana Džihe. - Gdje god odemo ovako je. U Čapljini je isto bila puna sala – komentira jedan od članova izbornog štaba dok znatiželjnici koji su došli vidjeti i čuti SDP-ove kandidate komentarišu vanrednu sjednicu Predsjedništva na kojoj se nije pojavio Nebojša Radmanović.
Protokol skupa je, čini se, već stvar rutine: čitaju se kandidati za sve nivoe vlasti iz Zeničko-dobojskog kantona, nosioci lista drže govor poredani od najnižeg do najvišeg nivoa vlasti. Govornici se redaju pored logoa gradskog odbora stranke na kojem je i grb sa maglajskom tvrđavom i postaje sve jasnije koga je većina ljudi došla vidjeti: svaka rečenica u kojoj se spominje Željko Komšić prekida se aplauzom.
Govor kandidata o standardu života u ovom kantonu na trenutak smanjuje euforiju. Zeničko-dobojski kanton je jedan od najsiromašnijih u BiH; zbog rada na crno gubi se oko 60 miliona maraka jer se u budžet ne uplaćuju porezi; lokalno šumarsko društvo je za šest godina postojanja napravilo dug od 21 milion a zbog finansijske krize samo u ovom kantonu je, prema riječima kandidata iz Maglaja, 710 firmi otišlo u stečaj.
Osamnaestogodišni Mahdi Halilović i godinu dana stariji Hasan Bašić iz obližnjih Klopica odlučili su preskočiti izlaganje o crnoj statistici i nadaju se da će od Komšića čuti priču o optimističnoj budućnosti. Kažu da će na izbore prvi put. Halilović za nekoliko dana uzima svoju prvu ličnu kartu. Članovi su stranke i kažu da su nešto “ušićarili” lijepljenjem plakata SDP-a i da ih je na skup najviše privukao slogan “posao za čovjeka” koga tumače na svoj način i nadaju se da će im stranka pomoći da se zaposle. - Trebali bi pomoći – kaže Halilović i objašnjava da je sada, dok su mladi, lako: Sad se sredimo, izađemo, muzika kafići... Ali treba se ženit još malo. Kad te dijete povuče za nogu i nemaš para da mu kupiš šta treba ti spavaj otvorenih očiju.
Odlučili su se vratiti u salu kada je spomenut Damir Hadžić, šef izbornog štaba. Neko iz zdanjih redova je na to dobacio: to care.
Govori članova lokalnih odbora SDP-a čine se nevještim ali za prisutne u isto vrijeme, čini se, i nadahnutim. Njihovo iznošenje problema stanovnika ovog industrijskog grada prisutni odobravaju klimanjem glava. Neko iz zadnjeg reda ljutito reaguje na opasku govornika da nam je sve teže otići do Hrvatske: još nas pretresaju.
Reakcija mase na izlazak Komšića pokazala je da se radi o omiljenom kandidatu. Svi su ustali kada je počeo svoj govor i zašutili... - Iza nas su teške, ponižavajuće i čemerne godine. Narod to nije zaslužio. Ničim to niste zaslužili – rekao je Komšić objašnjavajući da on vlast doživljava kao odgovornost a ne privilegiju.
Za razliku od drugih govornika Komšić se nije bavio radom i sloganima političkih protivnika. U fokusu je držao pet SDP-ovih izbornih politika koje se odnose na obrazovanje, posao, sigurnost, zdravlje i jačanje države ali je nekoliko puta posebno naglasio da uz glas njemu treba dati glas i stranci.
Dvorana kao stadion
Tokom našeg razgovora u autubusu Hadžić nam je objasnio da je to strategija stranke: izjednačiti popularnost Komšića i SDP-a. - Prošle godine taj odnos je bio jedan naprema dva i željeli smo iskoristiti Željkovu popularnost. Prema našim posljednjim istraživanjima taj se odnos smanjio i mi se nadamo da ćemo do izbora izjednačiti pozitivan stav prema Komšiću i stranci – objasnio je Hadžić. - Nikad neću prihvatiti da Banja Luka nije moj grad i da to nisu svi ostali gradovi u BiH. Svi ste vi moji – rekao je Komšić i tako ponovo na noge podigao sve prisutne. Kada se aplauz smirio samo je kratko dodao prije nego što je sišao sa bine: Onda sam i ja valjda vaš.
Posljednji govor večeri Zlatka Lagumdžije bio je prilično drugačiji i energičniji od Komšićevog. Kako je odustao od napisanog govora u početku je Lagumdžija na simpatičan način podsjećao na čitanje poezije starijeg pjesnika. Objašnjavao je zašto je pričao o poslu za njega najvažnija. - Veliki narodi i carstva nisu propadali zbog ratova nego zbog ekonomske nemoći. Ideje o kojima vam pričamo su veće od SDP-a. Naš protivnik je stanje u zemlji a ne druge stranke – govorio je Lagumdžija sa sve većim zanosom što se prisutnima, očito svidjelo, pa je završnim riječima u sali napravio atmosferu sličnu onoj kada se na stadionu postigne gol.
Moramo priznati da je i sam Lagumdžija nakon skupa izgledao kao nogometaš poslije utakmice. Međutim, vremena do polaska za Jelah je ostalo taman toliko da se napravi nekoliko fotografija za album simpatizera.
Pogled iznutra
Kada je autobus sa policijskom pratnjom došao u Jelah, svi iz autobusa su prešli na jednu stranu i sa neskrivenim oduševljenjem gledali masu. Na jednom od transparenata je pisalo: dobrodošli u crveni Jelah.
Program skupa je bio sličan onome u Maglaju. Kandidat za Parlament Federacije, Sead Rožajac, govorio je o mogućim koalicijama SDP-a. - Mi nikada nećemo biti u partnerstvu sa onima koji razvaljuju državu BiH. Prethodna vlast nas je uvela u mrak i bijedu. Ljudi više ne vjeruju u državu i vlast, moral i pravdu – rekao je Rožajac.
Članovi SDP-a i kandidati iz ove izborne jedinice iznosili su poražavajuće podatke o stanju u ovoj opštini. Jedna od onih koje nas je posebno iznenadila jeste da u Jelahu ne postoji multietničko groblje. Grupa ljudi srednjih godina naglas je komentarisala nedavni slučaj jedne pravoslavke čija je sahrana zbog toga morala biti u Tešnju.
Dobar dio vremena za predstavljanje ideja SDP-a je, slično kao i u Maglaju, potrošen na komentare izbornih slogana drugih stranaka. Mladić koji je stajao do nas je nakon jednog od takvih komentara samo kratko rekao prijatelju: hajmo se kladiti.
Ne znamo da li ih je najava da na binu izlazi “aktuelni i budući član predsjedništva” zadržala ali su na skupu ostali do kraja. Komšić je ponovo dobio najglasniji aplauz i govor nije mogao početi sve dok masa nije prestala skandirati njegovo ime. Kladionica se u međuvremenu zatvorila. - Godi ovo. Niko nije kamen – rekao je Komšić i dodao da narod treba zamoliti a ne tražiti od njih glas.
Njegov ali i govor Lagumdžije bili su slični onima iz Maglaja ali se predsjednik SDP-a posebno zahvalio stanovnicima Jelaha. - Kada smo prije deset godina bili ovdje na transparentu je pisalo: dobrodošli u Jelah i sretno do pobjede. Danas piše: dobrodošli u crveni Jelah – rekao je Lagumdžija i objasnio da je uvjeren u pobjedu kao i prije deset godina.
Nešto kasnije na povratku u Sarajevu, dok je pregledao slike sa netom završenog skupa, objasnio nam je razloge svog ogromnog optimizma. - Ljudi su u potrazi za promjenom. Osjećam da mnogo više ljudi ode sa skupa sa odlukom da glasaju za SDP. Došlo je do kraja. Ljudi hoće novi početak. Državu više ne vide kao apstraktnu kategoriju nego kao okvir za rješavanje najvažnijih pitanja.
Damir Hadžić nam iznosi optimistične ciljeve stranke. Na prošlim izborima osvojili su 193.000 glasova, ove godine smatraju da će dobiti 250.000 glasova i pobijediti. Smatra da SDP-u na ruku ide disperzija glasova bošnjačkih stranaka iako ima stav da ljudi trebaju glasati za velike stranke. Hadžić će sa svojom ekipom obići još desetak gradova i kampanju završiti skupom u Sarajevu prije nego što sazna koliko i za koga će glasati više od tri miliona registrovanih birača.
Na izbornom skupu SDP-a u Jelahu Željko Komšić, kandidat ove stranke za ponovni izbor u Predsjedništvo, i sam je bio naizgled iznenađen kada mu je na krcatoj bini prišao dečko u crveno-bijelom dresu hrvatske reprezentacije, zagrlio ga, nasmijao se za fotografiju i onda ga iznenada i poljubio. Za izborni štab SDP-a bilo je vrijeme da se ukrcaju u crveni autobus i završe još jedan predizborni dan i vrate se odakle su krenuli toga dana oko tri sata.
Na okupljanje pred polazak sdpeovci sa visokih državnih funkcija dolaze u luksuznim službenim automobilima. Oni koji su vlasništvo stranke na sebi imaju crvenu naljepnicu sa natpisom BiH. Od tog trenutka, iznajmljeni autobus postaje kancelarija i sjedište izbornog štaba ove stranke. Odatle se šalju demanti, pišu saopštenja a u zadnjem dijelu autobusa sjednica štaba traje koliko i sama vožnja. Prvo je odredište Maglaj a nakon toga Jelah. Za većinu je ovo već treća sedmica u autobusu. Pauzirali su samo prvi dan Bajrama i jedan od članova izbornog tima se žali da počinje sanjati kako se vozi.
Spavanje otvorenih očiju
U sali koja sa svakom jačom kišom prokisne, je zagušljivo. Kino u ovom gradu radi samo petkom i subotom a Maglajlije za tri do pet maraka gledaju hitove nakon Sarajlija i Tuzlaka. Domaćini kažu da je sala posljednji put bila puna prije nekoliko sedmica na humorističnoj predstavi Osmana Džihe. - Gdje god odemo ovako je. U Čapljini je isto bila puna sala – komentira jedan od članova izbornog štaba dok znatiželjnici koji su došli vidjeti i čuti SDP-ove kandidate komentarišu vanrednu sjednicu Predsjedništva na kojoj se nije pojavio Nebojša Radmanović.
Protokol skupa je, čini se, već stvar rutine: čitaju se kandidati za sve nivoe vlasti iz Zeničko-dobojskog kantona, nosioci lista drže govor poredani od najnižeg do najvišeg nivoa vlasti. Govornici se redaju pored logoa gradskog odbora stranke na kojem je i grb sa maglajskom tvrđavom i postaje sve jasnije koga je većina ljudi došla vidjeti: svaka rečenica u kojoj se spominje Željko Komšić prekida se aplauzom.
Govor kandidata o standardu života u ovom kantonu na trenutak smanjuje euforiju. Zeničko-dobojski kanton je jedan od najsiromašnijih u BiH; zbog rada na crno gubi se oko 60 miliona maraka jer se u budžet ne uplaćuju porezi; lokalno šumarsko društvo je za šest godina postojanja napravilo dug od 21 milion a zbog finansijske krize samo u ovom kantonu je, prema riječima kandidata iz Maglaja, 710 firmi otišlo u stečaj.
Osamnaestogodišni Mahdi Halilović i godinu dana stariji Hasan Bašić iz obližnjih Klopica odlučili su preskočiti izlaganje o crnoj statistici i nadaju se da će od Komšića čuti priču o optimističnoj budućnosti. Kažu da će na izbore prvi put. Halilović za nekoliko dana uzima svoju prvu ličnu kartu. Članovi su stranke i kažu da su nešto “ušićarili” lijepljenjem plakata SDP-a i da ih je na skup najviše privukao slogan “posao za čovjeka” koga tumače na svoj način i nadaju se da će im stranka pomoći da se zaposle. - Trebali bi pomoći – kaže Halilović i objašnjava da je sada, dok su mladi, lako: Sad se sredimo, izađemo, muzika kafići... Ali treba se ženit još malo. Kad te dijete povuče za nogu i nemaš para da mu kupiš šta treba ti spavaj otvorenih očiju.
Odlučili su se vratiti u salu kada je spomenut Damir Hadžić, šef izbornog štaba. Neko iz zdanjih redova je na to dobacio: to care.
Govori članova lokalnih odbora SDP-a čine se nevještim ali za prisutne u isto vrijeme, čini se, i nadahnutim. Njihovo iznošenje problema stanovnika ovog industrijskog grada prisutni odobravaju klimanjem glava. Neko iz zadnjeg reda ljutito reaguje na opasku govornika da nam je sve teže otići do Hrvatske: još nas pretresaju.
Reakcija mase na izlazak Komšića pokazala je da se radi o omiljenom kandidatu. Svi su ustali kada je počeo svoj govor i zašutili... - Iza nas su teške, ponižavajuće i čemerne godine. Narod to nije zaslužio. Ničim to niste zaslužili – rekao je Komšić objašnjavajući da on vlast doživljava kao odgovornost a ne privilegiju.
Za razliku od drugih govornika Komšić se nije bavio radom i sloganima političkih protivnika. U fokusu je držao pet SDP-ovih izbornih politika koje se odnose na obrazovanje, posao, sigurnost, zdravlje i jačanje države ali je nekoliko puta posebno naglasio da uz glas njemu treba dati glas i stranci.
Dvorana kao stadion
Tokom našeg razgovora u autubusu Hadžić nam je objasnio da je to strategija stranke: izjednačiti popularnost Komšića i SDP-a. - Prošle godine taj odnos je bio jedan naprema dva i željeli smo iskoristiti Željkovu popularnost. Prema našim posljednjim istraživanjima taj se odnos smanjio i mi se nadamo da ćemo do izbora izjednačiti pozitivan stav prema Komšiću i stranci – objasnio je Hadžić. - Nikad neću prihvatiti da Banja Luka nije moj grad i da to nisu svi ostali gradovi u BiH. Svi ste vi moji – rekao je Komšić i tako ponovo na noge podigao sve prisutne. Kada se aplauz smirio samo je kratko dodao prije nego što je sišao sa bine: Onda sam i ja valjda vaš.
Posljednji govor večeri Zlatka Lagumdžije bio je prilično drugačiji i energičniji od Komšićevog. Kako je odustao od napisanog govora u početku je Lagumdžija na simpatičan način podsjećao na čitanje poezije starijeg pjesnika. Objašnjavao je zašto je pričao o poslu za njega najvažnija. - Veliki narodi i carstva nisu propadali zbog ratova nego zbog ekonomske nemoći. Ideje o kojima vam pričamo su veće od SDP-a. Naš protivnik je stanje u zemlji a ne druge stranke – govorio je Lagumdžija sa sve većim zanosom što se prisutnima, očito svidjelo, pa je završnim riječima u sali napravio atmosferu sličnu onoj kada se na stadionu postigne gol.
Moramo priznati da je i sam Lagumdžija nakon skupa izgledao kao nogometaš poslije utakmice. Međutim, vremena do polaska za Jelah je ostalo taman toliko da se napravi nekoliko fotografija za album simpatizera.
Pogled iznutra
Kada je autobus sa policijskom pratnjom došao u Jelah, svi iz autobusa su prešli na jednu stranu i sa neskrivenim oduševljenjem gledali masu. Na jednom od transparenata je pisalo: dobrodošli u crveni Jelah.
Program skupa je bio sličan onome u Maglaju. Kandidat za Parlament Federacije, Sead Rožajac, govorio je o mogućim koalicijama SDP-a. - Mi nikada nećemo biti u partnerstvu sa onima koji razvaljuju državu BiH. Prethodna vlast nas je uvela u mrak i bijedu. Ljudi više ne vjeruju u državu i vlast, moral i pravdu – rekao je Rožajac.
Članovi SDP-a i kandidati iz ove izborne jedinice iznosili su poražavajuće podatke o stanju u ovoj opštini. Jedna od onih koje nas je posebno iznenadila jeste da u Jelahu ne postoji multietničko groblje. Grupa ljudi srednjih godina naglas je komentarisala nedavni slučaj jedne pravoslavke čija je sahrana zbog toga morala biti u Tešnju.
Dobar dio vremena za predstavljanje ideja SDP-a je, slično kao i u Maglaju, potrošen na komentare izbornih slogana drugih stranaka. Mladić koji je stajao do nas je nakon jednog od takvih komentara samo kratko rekao prijatelju: hajmo se kladiti.
Ne znamo da li ih je najava da na binu izlazi “aktuelni i budući član predsjedništva” zadržala ali su na skupu ostali do kraja. Komšić je ponovo dobio najglasniji aplauz i govor nije mogao početi sve dok masa nije prestala skandirati njegovo ime. Kladionica se u međuvremenu zatvorila. - Godi ovo. Niko nije kamen – rekao je Komšić i dodao da narod treba zamoliti a ne tražiti od njih glas.
Njegov ali i govor Lagumdžije bili su slični onima iz Maglaja ali se predsjednik SDP-a posebno zahvalio stanovnicima Jelaha. - Kada smo prije deset godina bili ovdje na transparentu je pisalo: dobrodošli u Jelah i sretno do pobjede. Danas piše: dobrodošli u crveni Jelah – rekao je Lagumdžija i objasnio da je uvjeren u pobjedu kao i prije deset godina.
Nešto kasnije na povratku u Sarajevu, dok je pregledao slike sa netom završenog skupa, objasnio nam je razloge svog ogromnog optimizma. - Ljudi su u potrazi za promjenom. Osjećam da mnogo više ljudi ode sa skupa sa odlukom da glasaju za SDP. Došlo je do kraja. Ljudi hoće novi početak. Državu više ne vide kao apstraktnu kategoriju nego kao okvir za rješavanje najvažnijih pitanja.
Damir Hadžić nam iznosi optimistične ciljeve stranke. Na prošlim izborima osvojili su 193.000 glasova, ove godine smatraju da će dobiti 250.000 glasova i pobijediti. Smatra da SDP-u na ruku ide disperzija glasova bošnjačkih stranaka iako ima stav da ljudi trebaju glasati za velike stranke. Hadžić će sa svojom ekipom obići još desetak gradova i kampanju završiti skupom u Sarajevu prije nego što sazna koliko i za koga će glasati više od tri miliona registrovanih birača.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
KAMPANJA U MAGLAJU I JELAHU: Jesu li SDP i Komšić isto?
Naš reporter putovao je u autobusu SDP-a na izborne skupove u Maglaju i Jelahu
Na izbornom skupu SDP-a u Jelahu Željko Komšić, kandidat ove stranke za ponovni izbor u Predsjedništvo, i sam je bio naizgled iznenađen kada mu je na krcatoj bini prišao dečko u crveno-bijelom dresu hrvatske reprezentacije, zagrlio ga, nasmijao se za fotografiju i onda ga iznenada i poljubio. Za izborni štab SDP-a bilo je vrijeme da se ukrcaju u crveni autobus i završe još jedan predizborni dan i vrate se odakle su krenuli toga dana oko tri sata.
Na okupljanje pred polazak sdpeovci sa visokih državnih funkcija dolaze u luksuznim službenim automobilima. Oni koji su vlasništvo stranke na sebi imaju crvenu naljepnicu sa natpisom BiH. Od tog trenutka, iznajmljeni autobus postaje kancelarija i sjedište izbornog štaba ove stranke. Odatle se šalju demanti, pišu saopštenja a u zadnjem dijelu autobusa sjednica štaba traje koliko i sama vožnja. Prvo je odredište Maglaj a nakon toga Jelah. Za većinu je ovo već treća sedmica u autobusu. Pauzirali su samo prvi dan Bajrama i jedan od članova izbornog tima se žali da počinje sanjati kako se vozi.
Spavanje otvorenih očiju
U sali koja sa svakom jačom kišom prokisne, je zagušljivo. Kino u ovom gradu radi samo petkom i subotom a Maglajlije za tri do pet maraka gledaju hitove nakon Sarajlija i Tuzlaka. Domaćini kažu da je sala posljednji put bila puna prije nekoliko sedmica na humorističnoj predstavi Osmana Džihe. - Gdje god odemo ovako je. U Čapljini je isto bila puna sala – komentira jedan od članova izbornog štaba dok znatiželjnici koji su došli vidjeti i čuti SDP-ove kandidate komentarišu vanrednu sjednicu Predsjedništva na kojoj se nije pojavio Nebojša Radmanović.
Protokol skupa je, čini se, već stvar rutine: čitaju se kandidati za sve nivoe vlasti iz Zeničko-dobojskog kantona, nosioci lista drže govor poredani od najnižeg do najvišeg nivoa vlasti. Govornici se redaju pored logoa gradskog odbora stranke na kojem je i grb sa maglajskom tvrđavom i postaje sve jasnije koga je većina ljudi došla vidjeti: svaka rečenica u kojoj se spominje Željko Komšić prekida se aplauzom.
Govor kandidata o standardu života u ovom kantonu na trenutak smanjuje euforiju. Zeničko-dobojski kanton je jedan od najsiromašnijih u BiH; zbog rada na crno gubi se oko 60 miliona maraka jer se u budžet ne uplaćuju porezi; lokalno šumarsko društvo je za šest godina postojanja napravilo dug od 21 milion a zbog finansijske krize samo u ovom kantonu je, prema riječima kandidata iz Maglaja, 710 firmi otišlo u stečaj.
Osamnaestogodišni Mahdi Halilović i godinu dana stariji Hasan Bašić iz obližnjih Klopica odlučili su preskočiti izlaganje o crnoj statistici i nadaju se da će od Komšića čuti priču o optimističnoj budućnosti. Kažu da će na izbore prvi put. Halilović za nekoliko dana uzima svoju prvu ličnu kartu. Članovi su stranke i kažu da su nešto “ušićarili” lijepljenjem plakata SDP-a i da ih je na skup najviše privukao slogan “posao za čovjeka” koga tumače na svoj način i nadaju se da će im stranka pomoći da se zaposle. - Trebali bi pomoći – kaže Halilović i objašnjava da je sada, dok su mladi, lako: Sad se sredimo, izađemo, muzika kafići... Ali treba se ženit još malo. Kad te dijete povuče za nogu i nemaš para da mu kupiš šta treba ti spavaj otvorenih očiju.
Odlučili su se vratiti u salu kada je spomenut Damir Hadžić, šef izbornog štaba. Neko iz zdanjih redova je na to dobacio: to care.
Govori članova lokalnih odbora SDP-a čine se nevještim ali za prisutne u isto vrijeme, čini se, i nadahnutim. Njihovo iznošenje problema stanovnika ovog industrijskog grada prisutni odobravaju klimanjem glava. Neko iz zadnjeg reda ljutito reaguje na opasku govornika da nam je sve teže otići do Hrvatske: još nas pretresaju.
Reakcija mase na izlazak Komšića pokazala je da se radi o omiljenom kandidatu. Svi su ustali kada je počeo svoj govor i zašutili... - Iza nas su teške, ponižavajuće i čemerne godine. Narod to nije zaslužio. Ničim to niste zaslužili – rekao je Komšić objašnjavajući da on vlast doživljava kao odgovornost a ne privilegiju.
Za razliku od drugih govornika Komšić se nije bavio radom i sloganima političkih protivnika. U fokusu je držao pet SDP-ovih izbornih politika koje se odnose na obrazovanje, posao, sigurnost, zdravlje i jačanje države ali je nekoliko puta posebno naglasio da uz glas njemu treba dati glas i stranci.
Dvorana kao stadion
Tokom našeg razgovora u autubusu Hadžić nam je objasnio da je to strategija stranke: izjednačiti popularnost Komšića i SDP-a. - Prošle godine taj odnos je bio jedan naprema dva i željeli smo iskoristiti Željkovu popularnost. Prema našim posljednjim istraživanjima taj se odnos smanjio i mi se nadamo da ćemo do izbora izjednačiti pozitivan stav prema Komšiću i stranci – objasnio je Hadžić. - Nikad neću prihvatiti da Banja Luka nije moj grad i da to nisu svi ostali gradovi u BiH. Svi ste vi moji – rekao je Komšić i tako ponovo na noge podigao sve prisutne. Kada se aplauz smirio samo je kratko dodao prije nego što je sišao sa bine: Onda sam i ja valjda vaš.
Posljednji govor večeri Zlatka Lagumdžije bio je prilično drugačiji i energičniji od Komšićevog. Kako je odustao od napisanog govora u početku je Lagumdžija na simpatičan način podsjećao na čitanje poezije starijeg pjesnika. Objašnjavao je zašto je pričao o poslu za njega najvažnija. - Veliki narodi i carstva nisu propadali zbog ratova nego zbog ekonomske nemoći. Ideje o kojima vam pričamo su veće od SDP-a. Naš protivnik je stanje u zemlji a ne druge stranke – govorio je Lagumdžija sa sve većim zanosom što se prisutnima, očito svidjelo, pa je završnim riječima u sali napravio atmosferu sličnu onoj kada se na stadionu postigne gol.
Moramo priznati da je i sam Lagumdžija nakon skupa izgledao kao nogometaš poslije utakmice. Međutim, vremena do polaska za Jelah je ostalo taman toliko da se napravi nekoliko fotografija za album simpatizera.
Pogled iznutra
Kada je autobus sa policijskom pratnjom došao u Jelah, svi iz autobusa su prešli na jednu stranu i sa neskrivenim oduševljenjem gledali masu. Na jednom od transparenata je pisalo: dobrodošli u crveni Jelah.
Program skupa je bio sličan onome u Maglaju. Kandidat za Parlament Federacije, Sead Rožajac, govorio je o mogućim koalicijama SDP-a. - Mi nikada nećemo biti u partnerstvu sa onima koji razvaljuju državu BiH. Prethodna vlast nas je uvela u mrak i bijedu. Ljudi više ne vjeruju u državu i vlast, moral i pravdu – rekao je Rožajac.
Članovi SDP-a i kandidati iz ove izborne jedinice iznosili su poražavajuće podatke o stanju u ovoj opštini. Jedna od onih koje nas je posebno iznenadila jeste da u Jelahu ne postoji multietničko groblje. Grupa ljudi srednjih godina naglas je komentarisala nedavni slučaj jedne pravoslavke čija je sahrana zbog toga morala biti u Tešnju.
Dobar dio vremena za predstavljanje ideja SDP-a je, slično kao i u Maglaju, potrošen na komentare izbornih slogana drugih stranaka. Mladić koji je stajao do nas je nakon jednog od takvih komentara samo kratko rekao prijatelju: hajmo se kladiti.
Ne znamo da li ih je najava da na binu izlazi “aktuelni i budući član predsjedništva” zadržala ali su na skupu ostali do kraja. Komšić je ponovo dobio najglasniji aplauz i govor nije mogao početi sve dok masa nije prestala skandirati njegovo ime. Kladionica se u međuvremenu zatvorila. - Godi ovo. Niko nije kamen – rekao je Komšić i dodao da narod treba zamoliti a ne tražiti od njih glas.
Njegov ali i govor Lagumdžije bili su slični onima iz Maglaja ali se predsjednik SDP-a posebno zahvalio stanovnicima Jelaha. - Kada smo prije deset godina bili ovdje na transparentu je pisalo: dobrodošli u Jelah i sretno do pobjede. Danas piše: dobrodošli u crveni Jelah – rekao je Lagumdžija i objasnio da je uvjeren u pobjedu kao i prije deset godina.
Nešto kasnije na povratku u Sarajevu, dok je pregledao slike sa netom završenog skupa, objasnio nam je razloge svog ogromnog optimizma. - Ljudi su u potrazi za promjenom. Osjećam da mnogo više ljudi ode sa skupa sa odlukom da glasaju za SDP. Došlo je do kraja. Ljudi hoće novi početak. Državu više ne vide kao apstraktnu kategoriju nego kao okvir za rješavanje najvažnijih pitanja.
Damir Hadžić nam iznosi optimistične ciljeve stranke. Na prošlim izborima osvojili su 193.000 glasova, ove godine smatraju da će dobiti 250.000 glasova i pobijediti. Smatra da SDP-u na ruku ide disperzija glasova bošnjačkih stranaka iako ima stav da ljudi trebaju glasati za velike stranke. Hadžić će sa svojom ekipom obići još desetak gradova i kampanju završiti skupom u Sarajevu prije nego što sazna koliko i za koga će glasati više od tri miliona registrovanih birača.
Osamnaestogodišni Mahdi Halilović i godinu dana stariji Hasan Bašić iz obližnjih Klopica odlučili su preskočiti izlaganje o crnoj statistici i nadaju se da će od Komšića čuti priču o optimističnoj budućnosti. Kažu da će na izbore prvi put. Halilović za nekoliko dana uzima svoju prvu ličnu kartu. Članovi su stranke i kažu da su nešto “ušićarili” lijepljenjem plakata SDP-a i da ih je na skup najviše privukao slogan “posao za čovjeka” koga tumače na svoj način i nadaju se da će im stranka pomoći da se zaposle.
- Veliki narodi i carstva nisu propadali zbog ratova nego zbog ekonomske nemoći. Ideje o kojima vam pričamo su veće od SDP-a. Naš protivnik je stanje u zemlji a ne druge stranke – govorio je Lagumdžija sa sve većim zanosom što se prisutnima, očito svidjelo, pa je završnim riječima u sali napravio atmosferu sličnu onoj kada se na stadionu postigne gol.
