Ko je zvao tetku u Njemačkoj?

Šezdeset i šest uposlenika Ministarstva vanjskih poslova BiH ima pravo na korištenje službenih mobilnih telefona, što je utvrđeno internim aktima institucije. Od njih 66 najmanje može potrošiti vozač – 70 KM mjesečno. Ne računajući fiksne telefone, službene, naravno. Pri vrhu liste je pomoćnik ministra – na raspolaganju mu je 300 KM mjesečno. Ministar nema ograničenja – ipak mnogo putuje (prema revizorskim izvještajima putni troškovi mjere se milionima), pa može potrošiti koliko želi ili treba. U svrhu unaprije odobrenih limita za korištenje službenih mobitela u 2010. bilo je predviđeno 125.760 KM, što za ovih 66 uposlenika nije bilo dovoljno, pa je utrošeno 149.634 KM. Razlog su česta prekoračenja odobrenih limita, koje je Ministarstvo vrlo često odobravalo. U pojedinim slučajevima priznavana su i prekoračenja od 7.000 KM godišnje za samo jednog uposlenika.

BEZOBRAZLUK SVENA ALKALAJA

Ipak, kada od Ministarstva vansjkih poslova BiH zatražite informaciju kojim uposlenicima i zbog čega je odobreno tako drastično prekoračenje utvrđenih limita za korištenje mobilnih telefona stiže odgovor kako se informacija ne može ustupiti jer bi ugrozila legitimne ciljeve vanjske politike.

Tako je ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj potpisao rješenje kojim se novinarima magazina Žurnal odbija pristup traženim informacijama jer: “se otkrivanjem informacije osnovano može očekivati izazivanje značajne štete po legitimne ciljeve... a posebno one informacije koje se odnose na vanjsku politiku”.

Nije nevažno spomenuti da je za ovu odbijenicu Ministarstvu trebalo, uzevši u obzir kompletnu prepisku, mjesec i po dana, iako u svom sastavu ima dvije vrlo srodne službe – Službu za odnose s javnošću ali i Službu za informisanje, čiji službenici počesto ne znaju ni ko su kolege koje rade u drugoj službi. Tako je Mirza Pašić iz Službe za odnose s javnošću na pitanje kome se obratiti u onoj drugoj službi, odgovorio:
- Nisam siguran kako se zove, ni ko je sad tamo, molim vas nazovite malo kasnije dok uzmem interni imenik.

3.400 KM ZA REVNOSNOG UPOSLENIKA

Informaciju ko su službenici kojima su prekoračenja odobrena ne mogu govoriti ni revizori, pa se praksa besplatnog telefoniranja na račun budžeta može neometano nastaviti. Što pokazuju i godine unazad. Primjera radi, 2009. godine uvećana je potrošnja mobilnih telefona za 30.000 KM u odnosu na 2008, da bi u protekloj 2010. dostigla spomenutih skoro 150.000. Prošle godine odlazi se i korak dalje – 2009. samo je ministar imao pravo na neograničeno korištenje, a prošle, 2010., to pravo imali su i zamjenik ministra i sekretar. I 2009. je bilo prekoračenja: jedan uposlenik je toliko radio u interesu legitimnih ciljeva vanjske politike da mu je priznato dodatnih 3.400 KM. Te godine kao novac za komunikacije priznavan je i novac za telefonske nadopune.

Iako je i 2009. revizija preporučila Ministarstvu da poveća efikasnost u sistemu internih kontrola i preispita opravdanost porasta ovih troškova, to se očito nije dogodilo. Zbog toga i za 2010 isto upozorenje:

“Iako se u Pismu rukovodstvu o prethodnoj reviziji za 2010. godinu ukazivalo na potrebu uvođenja kontrole nad izdacima za telefonske usluge konstatovali smo da se ista vrši samo formalno bez suštinskog cilja uspostavljanja racionalne potrošnje budžetskih sredstava”, stoji u izvještaju za 2010. godinu.

(zurnal.info)