Analiza:Ko su zapravo pobunjenici u Libiji?
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Svijet

Ko su zapravo pobunjenici u Libiji?

Ko su zapravo pobunjenici u Libiji?

U nedavnom obraćanju naciji američki predsjednik Barack Obama je rekao da je cilj zračnih napada na vladine snage u Libiji sprečavanje pokolja civila, posebno u pobunjeničkom uporištu Benghaziju.

- Našim snagama sam izdao naredbu da zaštite libijski narod od neposredne opasnosti, kao i da uspostave zonu zabranjenog letenja na temelju mandata Ujedinjenih naroda i šire međunarodne podrške.To je od nas također zatražila libijska opozicija- rekao je predsjednik Obama.

Analitičari međutim postavljaju pitanje o kojoj je opoziciji tačno riječ i ko se zaista bori protiv snaga Moamera Gadafija?

Ward Carroll je bivši radarski specijalist američke mornarice, koji je svojevremeno patrolirao zonama zabranjenog letenja u Iraku i Bosni i Hercegovini. "Mislim da ne znamo odgovor na to pitanje. Oni nisu Gadafijeve pristalice i za sada je to za neke zemlje i organizacije dovoljno, "primjećuje Carroll.

Marc Ginsberg, bivši američki veleposlanik u Maroku, navodi da se libijska opozicija sastoji iz različitih grupa i osoba.

- To je skupina različitih ljudi kao u filmu Rat zvijezda, koji su očigledno rodoljubi i veoma pristojan svijet. Siguran sam da među njima ima novinara, bivših diplomata i vojnih dužnosnika koji su prekinuli vezu s režimom. Ali ima i islamista. Benghazi je u osnovi bio uporište opozicije Gadafiju, sa snažnim vjerskim obilježjem. I mada opoziciju čine dobri ljudi, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da nam je poznato koliko su sposobni da upravljaju Libijom- kaže Ginsberg.

Umirovljeni general zrakoplovstva Mike Dunn, koji je zapovijedao patrolama u zonama zabranjenog letenja, također postavlja pitanje - ko, ustvari, čini libijsku opoziciju?

- To je slabo definirana grupa međusobno neprijateljskih i uzajamno sumnjičavih frakcija i plemena, koji barem do sada nisu uspjeli povezati u kredibilnu vojnu silu. Nama se sviđa da mislimo da je ovo grupa demokratski orijentiranih ljudi, koji se isključivo bore za veće slobode, ali mi o njima ustvari ne znamo mnogo- kaže general Dunn.

General Dunn kaže da to povlači pitanje koga tačno međunarodna zajednica pomaže? Veleposlanik Ginsberg se slaže s generalom Dunnom da opozicija ne posjeduje koherentnu vojsku.

- Opozicija nije vojska i jedva može da postigne bilo kakve vojne ciljeve. Pogledajte koliko bi samo trebalo prijeći. Put od Benghazija do Tripolija je dug 720 kilometara i vodi preko pustinje. A opremljeni su samo kamionetima s mitraljezima. Mi uopće ne znamo šta Gadafi ima u rezervi. On ima dovoljno novca da dovede plaćenike s juga Afrike - napominje Ginsberg.

Stručnjaci se slažu da bi bez pomoći borbenih zrakoplova i raketa međunarodne koalicije pobunjeničke snage do sada bile poražene. Neki stručnjaci kažu da su koalicijske snage preuzele funkciju ratnog zrakoplovstva libijske opozicije.

Mary Jane Dib, voditeljica odjela za Afriku i Bliski istok u Kongresnoj bibilioteci i autorica nekoliko knjiga o Libiji, kaže da je iznenađena oskudnom vojnom obukom pripadnika opozicije, jer diljem arapskog svijeta postoji obvezna vojna služba, u trajanju od 12 do 18 mjeseci. Ona kaže da libijsku opoziciju uglavnom čine mladi i obrazovani, urbani profesionalci.

- Libijska opozicija se u tom smislu nimalo ne razlikuje od Tunisa ili Egipta, jer i tamo prosvjednici zahtijevaju bolji život, otvoreno društvo, preraspodjelu bogatstva, i također žele postati dio globalne zajednice, a ne da zauvijek ostanu otpadnici. Oni ne propovijedaju nikakvu ideologiju niti neki poseban način života. Nisu socijalisti, nisu fašisti, niti išta slično - kaže Dib.

Mary Jane Dib dodaje da bi se oni mogli nazvati libijskim nacionalistima. U međuvremenu, protivnici Gadafija uspostavili su de facto vladu, odnosno privremeno nacionalno vijeće od 31 člana. Najistaknutiji među njima su bivši Gadafijev ministar pravde Mustafa Abdul-Jalil, te bivši šef libijskog nacionalnog savjeta za ekonomski razvoj. Što se tiče islamističkih grupa u Libiji je situacija slična kao u drugim arapskim zemljama, kaže Dib.

- Dvadesetogodišnjaci okreću leđa islamistima. Istina je da u regiji postoje islamističke grupe, ali ne postoji islamski pokret. Ali ovaj pokret ne predvode islamisti i opozicija ne zahtijeva uspostavljanje šerijatskog zakona. Bez obzira što pred bitku izvikuju 'Allah je velik,' ona se ne vodi u ime Allaha. Oni očito nisu prestali biti muslimani, ali to nije nešto što motivira pokret u Libiji niti bunt u drugim arapskim zemljama - objašnjava Dib.

Mary Jane Dib tvrdi da islamski pokreti nisu sve jači već sve slabiji. Ona kaže da će islamisti pokušati iskoristiti događaje za svoje ciljeve, ali da nisu na čelu nemira koji se šire po sjevernoj Africi i Bliskom istoku, navodi VoA.

 

(Fena)