Copy / paste
Kokain, Coca - Cola & rasizam
Svako sa kovanicom novca, crn ili bijel, sada je mogao piti piće pomiješano sa kokainom. Bijelci iz srednjeg staleža su se brinuli da bezalkoholna pića doprinose onome što su oni vidjeli kao narastajuća upotreba kokaina među Afroamerikancima
Kada se kokain i alkohol sretnu u osobi oni stvore treću jedinstvenu drogu zvanu kokaetilen. Kokaetilen djeluje poput kokaina ali sa više euforije.
Tako je 1863. godine, kada je perzijski hemičan Angelo Mariani pomiješao koku i vino i počeo je prodavati, leptir zamahnuo svojim krilima. Njegov Vin Marian je postao jako popularan. Jules Verne, Aleksander Dumas i Arthur Conan Doyle su bili među književnicima koji su koristili piće a glavni francuskih rabin je rekao: Slava Marianijevom vinu!
Papa Leo XIII je navodno uvijek nosio piće sa sobom i dao Marianiju medalju.
Vidjevši ovaj komercijalni uspjeh, dr. John Stitch Pemberton je u Atlanti – i sam ovisnik o morfiju zbog ozljede u Građanskom ratu – napravio svoju verziju pića. Nazvao ga je Pembertonovo francusko vino koka i reklamirao ga kao panaceju (čudotvorni lijek za kojim su tragali alhemičari op.p.). Među mnogim hvalospjevima, nazvao ga je “najljepšim osnaživačem seksualnih organa”.
Ali kada je Pembertonov posao uzeo zamah, usvojena je prohibicija u njegovoj državi Georgiji (lokalna koja je preduhitrila 18. amandman za 34 godine). Uskoro je Pembertonovo francusko vino koka bilo nelegalno – zbog alkohola, ne kokaina.
Pemberton je ipak ostao korak ispred. Zamijenio je vino u sastavu sa (zdravijim?) šećernim sirupom. Njegov novi proizvod se pojavio 1886. godine - Coca-Cola: Umjereno piće.
Nakon toga, kako se Grace Elizabeth Hale prisjetila u The New York Timesu, Coca-Cola je “ubrzo postala “piće intelektualaca” među imućnim bijelcima”. Ali kada je kompanija počela prodavati svoje boce 1899. godine, manjine koje nisu imale pristupe segregiranim izvorima pića su mu iznenada imale pristup.
Evo objašnjenja:
Svako sa kovanicom novca, crn ili bijel, sada je mogao piti piće pomiješano sa kokainom. Bijelci iz srednjeg staleža su se brinuli da bezalkoholna pića doprinose onome što su oni vidjeli kao narastajuća upotreba kokaina među Afroamerikancima. Novine na jugu su izvještavale da su “crni (negro) prijatelji kokaina” silovali bjelkinje a policija je bila nemoćna da ih zaustavi. Do 1903. godine [tadašnji menadžer Coca-Cole Asa Griggs] Candler se priklonio strahovima bijelaca (i talasu zakona protiv narkotika), izbacujući kokain i dodajući više šećera i kofeina.
Haleov račun uloge rasizma i društvene nepravde u Coca-Colinom ukljanjanju koke je potkrijepljen stavovima koji su oblikovali kasniji američki pokret za zakonsko regulisanje upotrebe kokaina. Kokain čak nije bio nelegalan sve do 1914. godine – 11 godina nakon što ga je Coca-Cola izbacila – ali je masovna uzrujanost zbog upotrebe kokaina bila na vrhuncu na početku stoljeća. Rekreaciona upotreba se povećala za pet puta u manje od dvije decenije. Tokom tog vremena, rasistički argumenti o silovanju i drugom nasilju i društvenim efektima više nego zabrinutošću za zdravlje, su oblikovali raspravu.
Ista hiperseksualnost koja je isticana kao način prodaje tokom kratkotrajne slave dana Vina Marianija je sada bila poenta licemjerne optužnice protiv kokaina. Zvaničnik američkog State Departmenta dr. Hamilton Wright je 1910. godine rekao: Upotreba kokaina kod crnaca (koristio je pogrdni naziv 'negro', op.p.) sa juga je najveće i najproblematičnije pitanje sa kojim se susreću provodioci zakona.. često izravni poticaj za silovanje kod crnaca.
Dr. Edward Williams je pisao u časopisu Medical Standard 1914. godine: Crnac koji je postao ovisnik o kokainu je stalna prijetnja svojoj zajednici. Cijela njegova narav je promijenjena nagore... plašljivi crnci razvijaju stepen 'holandske hrabrosti' koja je ponekad gotovo nevjerovatna.
Da, čak i Holanđani nisu bili pošteđeni rasizma.
Coca-Cola koju danas poznajemo i dalje sadržava koku – ali je ekgoninov alkaloid (koji stvara kokain) uklonjen. Usavršavanje tog ekstrakta je trajalo do 1929. godine pa je prije toga i dalje bilo tragova kokinih psihoaktivnih elemenata u Coca-Coli. Kako Dominic Streatfield objašnjava u knjizi Kokain: Neautorizovana biografija, odvajanje se sada radi u skladištu kompanije u New Jerseyu nazvanom Stepan Chemicals.
Od 2003. godine Stepan uvozi 175.000 kilograma koke za Coca-Colu svake godine – što jednostavno oslovljavaju kao “Roba broj 5”. To je dovoljno da se napravi više od 200 miliona dolara vrijednog kokaina.
Skladište je čuvano.
(Tekst je prenesen sa internet stranice The Atlantica. Preveo Semir Mujkić)
