Kontroverze oko gazije

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ustanovio je na svojoj 17. redovnoj sjednici (16. 3. 2011.) Priznanje "ALEM bosanskog gazije" koje Islamska zajednica dodjeljuje - kako se navodi u posljednjem broju Preporoda - "fizičkom ili pravnom licu koje je svojim djelovanjem za dobrobit bošnjačkog naroda, islamske vjere i države Bosne i Hercegovine pokazalo jedinstvenu i nepokolebljivu opredijeljenost i ustrajnost u borbi za zaštitu tih vrijednosti". Prvi laureat je akademik Ejup Ganić kome je odličje dodijeljeno 2. maja 2011. godine.

Ustanovljenje ovakvoga priznanja pretenciozno je, nekonzistentno i neprimjereno u mnoštvu aspekata svoga sadržaja u tolikoj mjeri da je na samome rubu ideološki i politički šokantnoga, i zbog toga je nužan kritički osvrt makar i na malome prostoru. Pri tome naglašavam da su zasluge laureata Ejupa Ganića za odbranu BiH neupitne, da izražavam najviše poštovanje za njih, te da je upravo ovo odličje neprimjereno obimu i karakteru zasluga Ejupa Ganića u odbrani BiH. Galimatijas odličja ispoljava se, najmanje, u sljedećim aspektima.
1. Na nivou elementarne etimološke analize, "gazija" je arapska riječ, particip aktivni korijena GZW. Semantičko vrelo ove riječi, kao i svi njegovi morfološki derivati, kreću se u "negativnom polju": izvršiti prepad na, izvršiti pohod na, provaliti, upasti u, zauzeti, osvojiti, zaposjesti i sl. Dakle, značenja su u lepezi napadačkog, osvajačkog, a nikako odbrambenog. Da li je Ganićeva akcija bila takvog li upravo suprotnog karaktera?! U skladu s ovim značenjima, nazivom "gazija" označavani su ljudi i udružene grupe koje su vršile pljačkaške prepade, ili napade na pripadnike druge vjere. Ganić nije pripadao ni takvima.
2. Tokom povijesti sadržaj naziva "gazija", pogotovu u vrijeme Osmanlija, unekoliko se mijenjao, ali ne u bitnome: on nije označavao odbrambenu akciju već napadačku. Tako su i prvi osmanski sultani u svoje titule uključivali i titule "gazije", u vrijeme goleme ekspanzije osmanskoga carstva. Na taj način se izvorni negativitet mimikrirao, jer se predstavljao kao nešto pozitivno, ali se ne smije ispustiti iz vida da je to pozicija imperijalnoga.

U kasnijoj fazi će i sami sultani dodjeljivati ovo priznanje/titulu svojim izuzetnim ratnicima. Prostor kojim raspolažem, naravno, ne dopušta široku povijesnu elaboraciju ovoga naziva, ali je dovoljno potcrtati da on ima značenje suprotno smislu i cilju akcije Ejupa Ganića, koja je bila isključivo odbrambena. Dodjela ovoga priznanja Ejupu Ganiću implicira redefiniranje karaktera rata kojim je rukovodilo Predsjedništvo BiH, čiji član je bio i Ganić. Osim toga, ovo priznanje uvodi Ganićev otpor i u druge neadekvatne kontekste.
3. Ganić je bio član Predsjedništva laičke države, za kakvu se uvijek borio, dok mu naziv "gazija" i obrazloženje Utemeljivača priznanja (da se borio za "dobrobit ... islamske vjere") imputira nešto što je netačno i što revidira ciljeve borbe cijeloga Predsjedništva: ono se borilo za laičku državu, za dobrobit svih vjera u njoj i svih njenih patriotski orijentiranih naroda i građana, a ne samo bošnjačkoga. Ovakvo obrazloženje odličja i izbor laureata predstavlja fatalnu pogrešku u vezi sa preocjenjivanjem i ideološko-političkim situiranjem borbe koju je vodilo Predsjedništvo.
4. U skladu s prethodnim, prenošenjem titule/odličja iz osmanskog perioda na otpor epskih razmjera u BiH prenosi se cijeli jedan kontekst na stanje i akciju koji su potpuno neprimjereni osmanlijskome duhu i ideji, a što je, u slučaju BiH, netačno i štetno, jer su u istome Predsjedništvu uz "gaziju Ganića" sjedili članovi Stjepan Kljuić, ili Mirko Pejanović, recimo.
5. U obrazloženju ovoga priznanja (naveo sam ga na početku) potpuno su poremećeni svi nivoi, jer Rijaset dodjeljuje priznanje - pazite! - djelovanju za "dobrobit bošnjačkog naroda, islamske vjere i države Bosne i Hercegovine":
a) Rijaset je vjerska institucija, pa iz ove njegove formulacije proizlazi kako se Rijaset proglašava predstavnikom cijeloga naroda, tumačem njegovih interesa i vrijednosti, tačnije - njegovim nacionalnim liderom, a ne vjerskim predvodnikom; granica između vjerskog i nacionalnog ovako se briše.
b) Utemeljitelj odličja prisvaja i najviše političke ingerencije, jer dodjeljuje priznanje onome ko se borio za "dobrobit... države Bosne i Hercegovine". Očigledno, to je u domenu državnih organa, a ne Rijaseta, pa ova eksplikacija upućuje na znak jednakosti između Rijaseta i države BiH jer svi navedeni nivoi ("dobrobit bošnjačkog naroda, islamske vjere i države Bosne i Hercegovine"), dovedeni u istu ravan, izražavaju ideološki i politički haos, čak krivotvorenje karaktera i ciljeva borbe koja je vođena u BiH.
6. Iz navedenoga jasno proizlazi kako je utemeljenje ovoga priznanja, njegovo tekstno obrazloženje i, naročito, izbor (prvog) laureata izraz Utemeljiteljeve pretencioznosti i ambicije da se predstavi kao vrhovni autoritet, kao lider u svim navedenim domenima, a time se nanosi velika šteta državi BiH, posebno Bošnjacima a ponajviše samoj Islamskoj zajednici; upravo to ide naruku onima koji nastoje Bošnjake uvesti u gabarite vjerske zajednice koju može, navodno, najuspješnije predstavljati njihov vjerski lider. Šteta je zaista golema.
7. Nema sumnje: onaj ko dodjeljuje priznanje uvijek time izražava vlastitu poziciju moći, a u ovome slučaju to je naročito izraženo jer od naziva odličja do njegova obrazloženja - sve govori o neutaživoj žeđi Utemeljitelja za samopromocijom, za osvajanjem pozicije moći i u domenima koji mu ničim ne pripadaju. Time se nanosi velika šteta baš svim domenima koji se uključuju u obrazloženju odličja. Akademik Ejup Ganić i njegova časna borba protiv agresije na BiH u ovome slučaju su upotrijebljeni.

(preneseno iz oslobođenja, originalni tekst možete čitati na adresi http://oslobodjenje.ba/index.php?id=15550)