Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“
Strah od letenja veoma je nezgodna fobija. Bolest čak. U Bosni i Hercegovini od nje pate isključivo političari, njihovi poltroni i pripadnici pripadajućih im klanova. Strah od letenja u dijelu BiH, prepoznatljivom po lažnoj krilatici „bolji dio BiH“, posljednjih je mjeseci sveprisutan, posebno otkako je Baron Minhauzen promijenio radno mjesto i riješio da se otarasi jednog dijela spoljnih saradnika u teškim prevarama, neuspješnim opsjenama i brojnim obmanama. Dio kriminalnog klana, koji samo troši, a ništa ne donosi, ekskomuniciran je iz komune privilegovanih; vlast im je oduzeta, finansijski tokovi presušeni; ostali su kao fekalija na prtini, prestravljeni od promjene težišta moći, što ih je, sistemom poluge, potpuno izbacila iz upraljačkog sedla i smjestila na satrule krake hobotnice koja, teškom mukom, grani dalje.
NEMA BESPLATNE KAFE
Ništarije se ne predaju. Željko Kopanja, prije svih. Do juče vodeći član mafijaškog bratstva, od juče nikom potrebni parazit, za čije usluge ozbiljnije nisu zainteresovani čak ni kokošari iz menažerije Ti Reksa. Ali ne da se Kopanja! Stari je to planer tuđih užasa. Osmislio je „vrhunski“ plan da sa dva telefonska poziva, par kafa i još par neizrečenih prijetnji Ti Reksu, sprovede u djelo svoj povratak na veliku scenu uticaja i moći u BiH. Tako su (prema nedavno objavljenom Kopanjinom scenariju) uloge nosača šefa medijskog podzemlja na samo njemu vidljiv tron, pripale Džonatanu Muru, Sanji Pejčinović i Zlatku Lagumdžiji. Nekom zbog poziva, a nekom zbog kafe. Koliko im se dodijeljena uloga dopala stvar je njihove sopstvene mjere gađenja, pod uslovom da je uopšte imaju. Svako ima pravo na izbor, demokratska je ovo zemlja. Mnogo bitniji od toga je očajno nizak nivo pokušaja nametanja teškog kriminalca i reketaša kao mjere svih stvari. Jadan je taj Kopanja, zaista. I to toliko da je već za žaliti.
Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.
ČEKAJUĆI TI REXA
Umjesto bilo kakvog komentara bijednih Kopanjinih pokušaja resetiranja memorije građana ove zemlje, nužno je na tren se dotaći i njegove svekoliko izvikane priče o „budžetskim tajkunima“ ispred Ti Reksovih vrata. On je osnivač tog reda i prvi budžetski tajkun, koji je stao ispred kabineta kriminalca, antidžentlmena i (tada) premijera Milorada Dodika. Bilo je to prije 12 godina, druga polovina januara, netom nakon što je Dodik osvojio svoj prvi premijerski mandat. Kopanja je, nešto prije toga, već digao ruke od njega, smatrajući ga neupotrebljivim. Uz to, oteo mu je i firmu, Nezavisne novine, koje su zajedno osnovali on i Dodik, preciznije njegov brat Goran Dodik. Kopanja ne voli da dijeli i kada je spoznao ogromnu količinu stranih donacija za razvoj demokratije, šutnuo je Dodika bez milosti i prekinuo sve odnose s njim. Dodik nije imao ni za kifle, a Kopanja je imao za pekare, dvije, tri... Prst sudbine je Dodika doveo na mjesto premijera, a Kopanju pred njegova vrata, gdje je gotovo dva mjeseca dreždao čekajući da ga Ti Reks (tada još u jajetu) primi... Što se i desilo. Nakon toga...
(zurnal.info)
">Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“
Strah od letenja veoma je nezgodna fobija. Bolest čak. U Bosni i Hercegovini od nje pate isključivo političari, njihovi poltroni i pripadnici pripadajućih im klanova. Strah od letenja u dijelu BiH, prepoznatljivom po lažnoj krilatici „bolji dio BiH“, posljednjih je mjeseci sveprisutan, posebno otkako je Baron Minhauzen promijenio radno mjesto i riješio da se otarasi jednog dijela spoljnih saradnika u teškim prevarama, neuspješnim opsjenama i brojnim obmanama. Dio kriminalnog klana, koji samo troši, a ništa ne donosi, ekskomuniciran je iz komune privilegovanih; vlast im je oduzeta, finansijski tokovi presušeni; ostali su kao fekalija na prtini, prestravljeni od promjene težišta moći, što ih je, sistemom poluge, potpuno izbacila iz upraljačkog sedla i smjestila na satrule krake hobotnice koja, teškom mukom, grani dalje.
NEMA BESPLATNE KAFE
Ništarije se ne predaju. Željko Kopanja, prije svih. Do juče vodeći član mafijaškog bratstva, od juče nikom potrebni parazit, za čije usluge ozbiljnije nisu zainteresovani čak ni kokošari iz menažerije Ti Reksa. Ali ne da se Kopanja! Stari je to planer tuđih užasa. Osmislio je „vrhunski“ plan da sa dva telefonska poziva, par kafa i još par neizrečenih prijetnji Ti Reksu, sprovede u djelo svoj povratak na veliku scenu uticaja i moći u BiH. Tako su (prema nedavno objavljenom Kopanjinom scenariju) uloge nosača šefa medijskog podzemlja na samo njemu vidljiv tron, pripale Džonatanu Muru, Sanji Pejčinović i Zlatku Lagumdžiji. Nekom zbog poziva, a nekom zbog kafe. Koliko im se dodijeljena uloga dopala stvar je njihove sopstvene mjere gađenja, pod uslovom da je uopšte imaju. Svako ima pravo na izbor, demokratska je ovo zemlja. Mnogo bitniji od toga je očajno nizak nivo pokušaja nametanja teškog kriminalca i reketaša kao mjere svih stvari. Jadan je taj Kopanja, zaista. I to toliko da je već za žaliti.
Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.
ČEKAJUĆI TI REXA
Umjesto bilo kakvog komentara bijednih Kopanjinih pokušaja resetiranja memorije građana ove zemlje, nužno je na tren se dotaći i njegove svekoliko izvikane priče o „budžetskim tajkunima“ ispred Ti Reksovih vrata. On je osnivač tog reda i prvi budžetski tajkun, koji je stao ispred kabineta kriminalca, antidžentlmena i (tada) premijera Milorada Dodika. Bilo je to prije 12 godina, druga polovina januara, netom nakon što je Dodik osvojio svoj prvi premijerski mandat. Kopanja je, nešto prije toga, već digao ruke od njega, smatrajući ga neupotrebljivim. Uz to, oteo mu je i firmu, Nezavisne novine, koje su zajedno osnovali on i Dodik, preciznije njegov brat Goran Dodik. Kopanja ne voli da dijeli i kada je spoznao ogromnu količinu stranih donacija za razvoj demokratije, šutnuo je Dodika bez milosti i prekinuo sve odnose s njim. Dodik nije imao ni za kifle, a Kopanja je imao za pekare, dvije, tri... Prst sudbine je Dodika doveo na mjesto premijera, a Kopanju pred njegova vrata, gdje je gotovo dva mjeseca dreždao čekajući da ga Ti Reks (tada još u jajetu) primi... Što se i desilo. Nakon toga...
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Istražujemo
KOPANJIN IZBOR: Raffi Gregorian ličnost godine
Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“
Strah od letenja veoma je nezgodna fobija. Bolest čak. U Bosni i Hercegovini od nje pate isključivo političari, njihovi poltroni i pripadnici pripadajućih im klanova. Strah od letenja u dijelu BiH, prepoznatljivom po lažnoj krilatici „bolji dio BiH“, posljednjih je mjeseci sveprisutan, posebno otkako je Baron Minhauzen promijenio radno mjesto i riješio da se otarasi jednog dijela spoljnih saradnika u teškim prevarama, neuspješnim opsjenama i brojnim obmanama. Dio kriminalnog klana, koji samo troši, a ništa ne donosi, ekskomuniciran je iz komune privilegovanih; vlast im je oduzeta, finansijski tokovi presušeni; ostali su kao fekalija na prtini, prestravljeni od promjene težišta moći, što ih je, sistemom poluge, potpuno izbacila iz upraljačkog sedla i smjestila na satrule krake hobotnice koja, teškom mukom, grani dalje.
NEMA BESPLATNE KAFE
Ništarije se ne predaju. Željko Kopanja, prije svih. Do juče vodeći član mafijaškog bratstva, od juče nikom potrebni parazit, za čije usluge ozbiljnije nisu zainteresovani čak ni kokošari iz menažerije Ti Reksa. Ali ne da se Kopanja! Stari je to planer tuđih užasa. Osmislio je „vrhunski“ plan da sa dva telefonska poziva, par kafa i još par neizrečenih prijetnji Ti Reksu, sprovede u djelo svoj povratak na veliku scenu uticaja i moći u BiH. Tako su (prema nedavno objavljenom Kopanjinom scenariju) uloge nosača šefa medijskog podzemlja na samo njemu vidljiv tron, pripale Džonatanu Muru, Sanji Pejčinović i Zlatku Lagumdžiji. Nekom zbog poziva, a nekom zbog kafe. Koliko im se dodijeljena uloga dopala stvar je njihove sopstvene mjere gađenja, pod uslovom da je uopšte imaju. Svako ima pravo na izbor, demokratska je ovo zemlja. Mnogo bitniji od toga je očajno nizak nivo pokušaja nametanja teškog kriminalca i reketaša kao mjere svih stvari. Jadan je taj Kopanja, zaista. I to toliko da je već za žaliti.
Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.
ČEKAJUĆI TI REXA
Umjesto bilo kakvog komentara bijednih Kopanjinih pokušaja resetiranja memorije građana ove zemlje, nužno je na tren se dotaći i njegove svekoliko izvikane priče o „budžetskim tajkunima“ ispred Ti Reksovih vrata. On je osnivač tog reda i prvi budžetski tajkun, koji je stao ispred kabineta kriminalca, antidžentlmena i (tada) premijera Milorada Dodika. Bilo je to prije 12 godina, druga polovina januara, netom nakon što je Dodik osvojio svoj prvi premijerski mandat. Kopanja je, nešto prije toga, već digao ruke od njega, smatrajući ga neupotrebljivim. Uz to, oteo mu je i firmu, Nezavisne novine, koje su zajedno osnovali on i Dodik, preciznije njegov brat Goran Dodik. Kopanja ne voli da dijeli i kada je spoznao ogromnu količinu stranih donacija za razvoj demokratije, šutnuo je Dodika bez milosti i prekinuo sve odnose s njim. Dodik nije imao ni za kifle, a Kopanja je imao za pekare, dvije, tri... Prst sudbine je Dodika doveo na mjesto premijera, a Kopanju pred njegova vrata, gdje je gotovo dva mjeseca dreždao čekajući da ga Ti Reks (tada još u jajetu) primi... Što se i desilo. Nakon toga...
(zurnal.info)
Slobodan Vasković
Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“
Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“ 
Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.
