Korupcija se može suzbiti za samo godinu dana, ako postoji dobra volja

Većina studenata u Bosni i Hercegovini (njih 56 posto) korupciju vidi kao veoma raširenu pojavu, pa čak i dominantno obilježje ovdašnjih fakuleta i univerziteta, dok osoblje zaposleno na istim fakultetima i univerzitetima poriče ili relativizuje razmjere korupcije, zaključak je istraživanja percepcije korupcije u visokom obrazovanju koje je sproveo Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH).

TREĆI PROBLEM DRUŠTVA

Studenti korupciju vide kao treći dominantan problem u društvu, poslije nezaposlenosti i sveopšte krize. Rezultati ovog istraživanja, prezentovani novinarima u Banjaluci, takođe su pokazali da je svaki četvrti student u BiH imao susret sa korupcijom- platio je pozitivnu ocjenu ili je od njega traženo da je na neki način plati.

Takođe je zaključeno da studenti preferiraju restriktivne strategije suprostavljanja korupciji na fakultetima- strogo kažnjavanje, javnu stigmatizaciju i ekskomunikaciju profesora iz profesije. Analiza je pokazala i da ne postoji vjera u iskrenu opredjeljenost nadležnih organa da se suprostave korupciji u visokom obrazovanju, ali i da je lična spremnost na uključivanje u antikoruptivno djelovanje još uvijek na nivou pisanja anonimnih prijava.

TI BiH je, sprovodeći istraživanje percepcije korupcije u visokom obrazovanju u BiH, anketirao dvije hiljade studenata i 500 uposlenika svih javnih i dijela privatnih univerziteta u zemlji. Ovo istraživanje, kojim je rukovodio prof. dr Najil Kurtić iz Tuzle, do sada je najsveobuhvatnije istraživanje percepcije korumpriranosti visokog obrazovanja u BiH.

Prof. dr Najil Kurtić naveo je da je istraživanje pokazalo da ispitanici različito shvataju pojam korupcije - od onih koji ga poimaju redukcionistički, do onih koji ga smatraju kompleksnim problemom. Redukcionističko shvatanje prevladava među studentima, koji pojam korupcije uglavnom svode na kupovinu, odnosno prodaju ispita.

Istraživanje je pokazalo da kupovina/ prodaja ispita može biti klasična direktna kupovina za novac, i do dvije hiljade maraka za pojedine ispite, a da postoji i suptilna, indirektna kupovina/prodaja ispita zasnovana na nenovčanim kompenzacijama, kao što su seksualne usluge, radno anagžovanje studenata ili njihovih roditelja na različitim poslovima kod profesora, kao i poklanjanje/prodaja ispita u zamjenu za jačanje veza profesora sa ljudima od uticaja iz političkog i društvenog života.

Osoblje zaposleno na univerzitetima i fakultetima korupciju uglavnom shvata kompleksno, uzimajući u obzir upravljanje univerzitetima kao kompleksnim javnim ustanovama.

Govoreći o (ne)spremnosti da se prizna postojanje korupcije na našim univerzitetima, dr Kurtić je naveo da su se u tom smislu iskristalisale četiri grupe.

Prva, koju uglavnom čine nastavnici i asistenti, priznaje da u javnosti prevladava mišljenje o korumpiranosti univerziteta, ali sami negiraju prisustvo korupcije, bar u onoj mjeri kako to predstavljaju mediji. Druga grupa, svjesna je postojanja korupcije u visokom obrazovanju, ali je nespremna da prizna njeno prisustvo na svom fakultetu, odnosno unioverzitetu. Treću grupu čine oni koji takođe znaju da na njihovom fakultetu ili univerzitetu ima korucpije, al negiraju svoju umješanost u tu pojavu. Na kraju, četvrta grupa, koju uglavnom čine studenti, saznanja o postojanju korupcije temelje na vlastitom iskustvu, jer ih je nako pokušao podmititi ili su na neki način bili izloženi pristisku da podnite.

Baveći se problemom ishodišta korupcije u visokom obrazovanju, istraživanje TI BiH pokazalo je da je ona posljedica raspada prethodnog vrijednosnog sistema i nekritičnosti prema novom sistemu koji se uspostavlja, promovišući kao poželjne hedonističke društvene vrijednosti. Te vrijednosti, naveo je dr Kurtić, uspijevaju se nametnuti kao etičke norme. Postoje mišljenja prema kojem su korumpirani profesori kriminalci, a ne moralno labilne osobe, kazao je dr Kurtić. Treće stajalište, tzv. funkcionalno, korupciju vidi kao posljedicu nedovoljnih institucionalnih kapaciteta sistema visokog obrazovanja.

KO SU KRIVCI

Istraživanje se bavilo i pitanjem – ko su krivci za korupciju u visokom obrazovanju? Rezultati ankete su pokazali da oko toga postoje različiti stavovi.

Prema jednima, glavni krivci su nastavnici, po drugima, glavni problem je u padu moralnih vrijdnosti studenata i njihovih roditelja, dok treći smatraju da su podjednako krivi svi – nastavnici, studenti i njihovi roditelji. Istraživanje je još pokazalo da studenti smatraju da su za nesuzbijanje korupcije na univerzitetima odgovorna nadležna ministarstva i pravosudni organi, dok uposlenici na fakultetima smatraju da ključ u borbi protiv korupcije drže upravljačke strukture univerziteta.

Studenti također smatraju da narasli stepen korupcije ugrožava kvalitet znanja, odnosno da dobijanje diplome ne znači i posjedovanje znanja, dok nastavni kadar smatra da korupcija nema veliki značaj na kvalitet diploma. Poražavajuće je, međutim, što bi i veliki broj ispitanih studenata (njih 46 posto) pribjegao korupciji ako ne bi postojao drugi način da polože ispit.

Na kraju, zanimljivi su i rezultati istraživanja koji govore o tome kako anketirani vide efikasno antikoruptivno djelovanje u visokom obrazovanju. Prevladala su tri stava, od kojih prvi podrazumjeva preventivno djelovanje, odnosno stvaranje antikoruptivnog ambijenta i potpune transparentnosti svih procesa na univerzitetima. Drugi pristup odnosi se na represivno djelovanje, koji se zasniva na progonu, strgom kažnjavanju i javnom stigmatiziranju svih sudionika i slučajeva korupcije. Treći pristup značio bi kombinaciju prethodna dva.

Dr Kurtić smatra da se tri osnovna problema na koje je ukazalo istraživanje – kupovina ocjena za novac ili neku drugi naknadu, dobijanje ocjena preko „štele“ i obavezna kupovina knjiga, mogu riješiti za godinu dana. Prema njegovim riječima, korupciji na fakultetima najviše pogoduje održavanje ispita u četiri oka, bez svjedoka, koji se najčešće održavaju po kabinetima.

To se veoma lako može promijeniti, promjenom načina ispitivanja i prisustvom drugih studenata ispitima, kazao je dr Kurtić.

On ističe da se sve može promijenti veoma brzo, „ako za to postoji dobra volja“.

Sprovedeno istraživanja poslužiće TI BiH kao osnova za dalje u oblasti prevencije korupcije u visokom obrazovanju, a prije svega kao saznanja na osnovu kojih će se kreirati antikorupcijski planovi na čije usvajanje se obavezalo osam javnih univerziteta u BiH.

(zurnal.info)