Kralj kafe otkrio švercera cigareta

Nebojša Antonić, vlasnik preduzeća „Antonić trade“ i većinski vlasnik banjalučke Fabrike duvana nalazi se u pritvoru zbog sumnji da je umješan u organizovani kriminal u vezi sa carinskim prevarama, milionskim utajama poreza, falsifikovanjem i fiktivnim uvozom kafe, na osnovu kojeg je dobijan povrat pdv-a. Malo ko, međutim, vjeruje da će Antonić ostati iza rešetaka.

Iskustvo nas uči da u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima onaj ko ima pare, po pravilu, uspjeva sebi da obezbijedi slobodu, bez obzira na ozbiljnost i težinu počinjenog kriminala. Nebojša Antonić i njegov kum/poslovni partner/visoki funkcioner MUP RS Miroslav Crnčević godinama su se bavili švercom visokoakciznih roba, pranjem para, utajom poreza i mnogi su to znali, ali niko iz nadležnih institucija nije ni mrdnuo prstom da to spriječi. Razlog je jednostavan- Antonić je sve vrijeme radio u saradnji s ljudima iz vlasti.

POLICAJAC U JAHTI

Javna je tajna da su Antonićevo poslovanje, nakon što je on 2006. godine kupio većinski paket banjalučke Fabrike duhana, kontrolisali Miloš Čubrilović, šef obezbjeđenja Milorada Dodika, i Velibor Šotra. Potonji je putem svojih ljudi u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) sve vrijeme tačno znao šta i koliko Antonić uvozi iz susjednih zemalja (npr. vina iz Crne Gore), te je na taj način kontrolisao da ovaj banjalučki biznismen šta ne uveze bez njegovog znanja. Uz to, Antonić je slovio kao čovjek koji se za relativno kratko vrijeme enormno obogatio, pri čemu se nije ustručavao da svoje bogatstvo obznani, kupujući nekretnine i jahte. Niko od Crnčevićevih kolega iz MUP RS nije se zapitao otkud mu pare da i on kupi jahtu. Od policijske plate je sigurno nije mogao kupiti. (MUP RS se do sada nije oglasio povodom hapšenja Crnčevića i njegove umješanosti u organizovani kriminal).

Nadležni organi u RS nisu reagovali čak ni u situaciji kada je dokazano da je firma „Antonić trade“ direktno učestvovala u pranju novca. Presudom Suda BiH, donesenom 24.septembra 2009. godine, Zoran Bulatović je dobio tri godine zatvora i deset hiljada maraka kazne, jer je, kako je navedeno, preko svoje firme „Ferocom“ „vršio legalizaciju nezakonito stečenog novca od pravnih lica na području cijele BiH u iznosu od 2.356.291,08 KM“. Jednostavnije rečeno, Bulatović je prao novac za švercere, a među njima je i „Antonić trade“, za koju je oprao milion i 200 hiljada maraka, putem fiktivnih otpremnica i računa svoje firme.

U zatvorima širom BiH sjedi još tri do pet osoba koje su za račun Antonića i Crnčevića prale porez. Jedan od njih je Novica Simić, navodni vlasnik firmi „MC Trgoprom“ i „MN Simić“, koji je zaglavio u zatvoru jer je prao novac za Miroslava Crnčevića. Firma „MC trgoprom“ prvo je bila u Crnčevićevom vlasništvu, a onda ju je on prepisao na Simića, koji je bio Antonićev vozač. Kada je Tužilaštvo RS počelo da istražuje pranje novca i ostale malverzacije koje su rađene putem ove firme, Crnčević je „MC Trgoprom“ prepisao na treće lice, čiju su ličnu kartu ukrali, a svu dokumentaciju firme spalio. Simić se našao u zatvoru, a funkcioner MUP RS Crnčević nastavio da se bavi kriminalom. Simić je zbog ovog krivičnog djela osuđen na godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 20 hiljada maraka, koje nema, a Crnčeviću nije padalo na pamet da mu da taj novac. Simić će tako odležati i šest dodatnih mjeseci u zatvoru. Tokom istrage u ovom slučaju, prema izvorima „Žurnala“, on nije govorio protiv Antonića i Crnčevića, jer ih se navodno plaši.

KRALJ KAFE

Možda Antonić ne bi ni bio uhapšen da Tužilaštvo BiH prije nekoliko mjeseci nije pokrenulo istragu u vezi sa švercom kafe, koja je bila prvenstveno usmjerena na hercegovačkog „kralja kafe“ Ivana Ćuka, dok na samom početku vlasnik „Antonić trade“ istragom nije ni bio obuhvaćen. Tokom istrage „pala“ su dva Ćukova šlepera, jedan u Hercegovini i drugi u Krajini, poslije čega je izdat nalog za njegovo praćenje i prisluškivanje. Tu u mrežu ulijeće Antonić, a istražiocima postaje jasno da imaju posla sa velikom organizovanom kriminalnom grupom na čijem čelu je upravo Antonić. Akcija lova organizovane kriminalne grupe ipak je bila „provaljena“, što potvrđuje i činjenica da je Crnčević pokušao pobjeći iz zemlje, ali je uhapšen na granici.

Mali akcionari i radnici banjalučke Fabrike duvana godinama su ukazivali na kriminal i korupciju u vezi sa poslovanjem ovog preduzeća, ali su nadležni organi ostajali gluvi na takva upozorenja. Kako i ne bi kada je i sama Vlada RS upletena u mutne aktivnosti oko Fabrike duvana, a krajnji cilj bio je rasprodaja imovine preduzeća, a nikako pokretanje proizvodnje. FDBL se nalazi na atraktivnom zemljištu, u neposrednoj blizi Administrativnog centra RS. Cilj Antonića i njegovih zaštitnika iz vlasti bio je obustavljanje proizvodnje, prodaja mašina i, na kraju, prodaja atraktivnog zemljišta za izgradnju stambeno-poslovnih objekata. Izvori bliski Tužilaštvu BiH, tvrde da je Antonićeva grupa sedmično na pranju novca, utaji poreza i povratu pdv-a putem falsifikovanih dokumenata zarađivala između 250 i 300 hiljada maraka. Za to vrijeme radnici Fabrike duvana zarađuju sramno male plate.

(zurnal.info)