Lažnim fakturama pokušavao uzeti bratovu kuću

Edin Arslanagić, direktor Bosnalijeka, koristio se fakturama koje nemaju pokriće u sporu u kome želi da dobije dio porodične kuće Arlanagića u starom dijelu Sarajeva. Dvije fakture koje je koristio Arslanagić i jedna koju je priložila njegova sestra Nevzeta Kapetanović bit će uskoro razmatrane na sudu ali je sudski vještak već utvrdio da se ove fakture ne odnose na radove u porodičnoj kući. Ovim fakturama Arlanagić je želio dokazati kako je ulagao u kuću svojih roditelja i kako ima pravo na dio kuće u kojoj ne živi još od 1980-ih. godine.

PDV u 2002. godini?

U nastojanju da se domogne jednog od dva stana u kući blizu Baščaršije, Arslanagić je bio spreman vrijeđati, prelaziti granice mirnog i kulturnog ponašanja te prisiliti suprugu brata Huseina koji je umro 2003. godine, da dvije godine živi kao podstanar dok je kuća u kojoj je decenijama živjela sa suprugom bila prazna. O ovom sporu sud u Sarajevu će uskoro donijeti konačnu odluku ali se dokumentima koje je koristio u ovom slučaju mogu dodatno pozabaviti i istražne agencije poput Finansijske policije i Tužilaštva. 

Tri fakture koje su priložili Edin Arslanagić i njegova sestra Nevzeta Kapetanović sadrže nekoliko nejasnoća kojima bi se mogla osporiti njihova vjerodostojnost.

Faktura koju je potpisao direktor građevinske kompanije Hing, Huzeir Prašović, navodno je izdana 18. augusta 2002. godine. U zaglavlju dokumenta, među registracijskim podacima Hinga, navodi se i PDV broj ove kompanije iako je porez na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini uveden tek 2006. godine. U Upravi za indirektno oporezivanje su za Žurnal potvrdili da je “nemoguće da je neka kompanija imala PDV broj 2002. godine jer je ovaj porez uveden 1. januara 2006. godine”.

Prašović ovu nelogičnost objašnjava mogućim reizdavanjem računa i tvrdi da u svojim knjigama ima uredno zavedene dvije fakture 2002. godine.
- Moguće je da je pravljen prepis fakture, možda – kaže Prašović iako je u prepiskama uobičaejno navesti datum novog izdavanja fakture.

Faktura ima i dodatni problem: radovi koji su navedeni nikada nisu urađeni u kući gdje su adresirani!

“Pocinčani lim, uvale, opšavi, oluci horizontalni i vertikalni su ugrađivani vremenski posmatrano značajno ranije od 18.8.2002. godine (datum kada je predmetni račun ispostavljen). Crijep koji je prilikom uvida na licu mjesta “zatečen” na krovu stambenog objekta je “Bramac” En 490 (u fakturi se navodi da je postavljen crijep Vinkovci 333 op.a.)”, navodi se u izvještaju sudskog vještaka u ovom slučaju koji je zaključio kako račun nije vjerodostojan: “Iz naprijed istaknutog, proizlazi zaključak da se račun broj H-19/2002, izdat od strane tvrtke Hing doo Sarajevo, 18.8.2002. godine ne može prihvatiti, jer su fakturisani radovi izvedeni na nekom drugom objektu”.

Uloga Hinga

Druga faktura, također teško opravdava “izvedene” radove. Račun kompanije Nova forma Vogošća navodi da su iz kuće izvađena četiri prozora a ugrađeno čak 12! Iz ove kompanije nam je rečeno da se ne mogu sjetiti ove fakture jer je davno izdana.

Sudski vještak u svom izvještaju navodi da nijedan od ova tri računa nema pečata firme.

Odnosi Edina Arslanagića i Huzeira Prašovića prepliću se u poslu i prijateljstvu. Većinu zgrada napravljenih u krugu Bosnalijeka gradila je Prašovićeva kompanija Hing, kao i apartmane Bosnalijeka na Bjelašnici, gdje Prašović ima dva apartmana. Ipak, Hing nije na spisku kompanija za koje je istragu o povezanosti sa neregularnostima u Bosnalijeku zatražio federalni premijer Nermin Nikšić.

Ko je stvarno ulagao u kuću?

Kuća porodice Arslanagić u starom sarajevskom naselju Kovači sagrađena je još 30-ih godina prošlog stoljeća. Potpuno je renovirana 1968. godine kada su napravljena dva stana. U izjavi Sevde Arslanagić, majke Edina Arslanagića navodi se da je troškove izgradnje snosio Husein Arslanagić, Edinov brat.
“U izjavi se navodi da je troškove tog stana, snosio njen sin Husein Arslanagić u cjelosti od 1968. godine, kada je i počeo samostalno da koristi taj stan, a od smrti njenog supruga Huseinovog oca Šukrije 1972. godine i dalje, Husein je snosio troškove cijele kuće”, navodi se u izjavi Sevde Arslanagić iz marta 1988. godine. U novogodoPočetkom iste godine stan u prizemlju ove kuće je izgorio i ponovo obnovljen kreditom koga su uzeli Husein i Šahza Arslanagić. Zbog toga i činjenice da Edin u ovoj kući ne živi još od prije rata, Šahza za Žurnal kaže da joj nije jasno zbog čega on sada smatra da polaže pravo na kuću.
- To pitanje o vlasništvu nad kućom Edin nije nikada ranije postavljao, sve do smrti moga muža 2004. godine – kaže Šahza Arslanagić.
Zbog ovog sudskog spora i ponašanja Edina Arslanagića, Šahza kaže da je dvije godine morala biti podstanar iako je decenijama živjela u kući na Kovačima gdje ima stanarsko pravo. Konačnu odluku u ovom slučaju sud bi trebao donijeti sredinom ove godine.

(zurnal.info)