Oktobarska hapšenja osumnjičenih za trgovinu ljudima i organizovanje prostitucije u banjalučkom hotelu Talija samo su potvrdila opštepoznato- prostitucija sa ulica Banjaluke nije iskorijenjena ni nakon zatvaranja bordela niklih poslije rata.
Akcija Kubikus, u kojoj je uhapšeno više osoba pod sumnjom da su organizovali prostituciju u nekoliko banjalučkih hotela i motela, za sada je rezultovala jednim priznanjem krivice. U Specijalnom tužilaštvu Republike Srpske krivicu je priznao vlasnik restorana Del Capo, Milan Ivanković. Sporazumom je predviđeno da zbog organizovanja prostitucije, ali i nelegalnih igara na sreću, bude osudjen na šest mjeseci zatvora uz vraćanje državi protivpravno stečene novčane koristi od 130.000 maraka. Sporazum o priznanju krivice tek u narednim danima treba da potvrdi banjalučki Okružni sud.
Istraga je, prema policijskim izvorima, pokazala da je u prostituciju bilo uključeno više mladih djevojaka, čak i maloljetnica koje su za sat proveden sa (uglavnom) stranim biznismenima u hotelskim sobama dobijale stotinu evra.
RAMPA I SEKS
Uporedo s policijskom borbom s prostitucijom, u Banjaluci se rađa ideja o pokretanju inicijative za njenu legalizaciju.
Ta inicijativa uskoro bi mogla da bude ozvaničena tako što će početi skupljanje potpisa na Trgu Krajine, a rukovodi se iskustvima evropskih zemalja koje su prostituciju već legalizovale.
Ideja o legalizaciji potekla je iz Košarkaškog kluba invalida Vrbas Banja Luka.
Nije to samo ideja. Jednostavno je takva situacija u društvu da je vrijeme da počnemo da razmišljamo kao i sav normalan svijet. Ne možemo tom problemu prilaziti kao prije hiljadu godina. To bi bilo samo legalizovanje tokova koji se nažalost dešavaju na crno, a koji se zataškavaju. Jasno je da to treba dovesti u neke normalne okvire. I zbog činjenice da je to u svijetu postala normalna stvar i da sve zemlje EU to uvode, a druga stvar je da imamo potrebu lica sa invaliditetom, muškaraca koji nisu oženjeni i koji iz raznih načina ne mogu da nadju djevojku i da budu oženjeni.
Kako da zadovolje svoje seksualne prirodne potrebe? Na zapadu, gdje je legalizovana prostitucija, svaki invalid koji nije oženjen ima podsticaj od države sto evra mjesečno da ode i da zadovolji svoje potrebe. Isto kao što je rampa za invalide postala obavezna tako je obavezno i poštovanje njihove potrebe za seksom o kojoj niko nikada ne govori jer je to kod nas tabu tema, priča za Žurnal predsjednik Košarkaškog kluba invalida Vrbas i odbornik u Skupštini grada Marinko Umićević.
Pobornici banjalučke ideje o legalizaciji prostitucije uvjereni su da bi legalizacija u Bosni i Hercegovini uredila „najstariji zanat na svijetu“ i učinila ga bezbjednijim i za žene koje se njime bave i za klijente. Izračunali su da bi i država od legalizacije i zakonske kontrole imala isključivo koristi.
Prostitucija je do sada legalizovana u 22 države. U Evropi su to učinile Austrija, Grčka, Njemačka, Holandija, Švajcarska, Francuska, Danska, Engleska, Madjarska i Izrael.
Prema zvaničnim podacima, u Njemačkoj se legalno prostitucijom bavi 400.000 žena (75 odsto su strane državljanke uglavnom iz Istočne Evrope), a namjera njemačke Vlade prilikom donošenja Zakona o legalizaciji bila je zaštita prostitutki od nasilja i eksploatacije. Legalizacija je, međutim, prema priznanjima nadležnih njemačkih institucija ipak bila mač sa dvije oštrice, jer je u kasnijim analizama ocijenjeno da su veću korist od legalizacije umjesto žena koje se bave prostitucijom imali njihovi svodnici i vlasnici bordela širom Njemačke.
OZAKONJENJE BRUTALNOSTI
Njemačka je u svakom smislu podaleko od Bosne i Hercegovine, ali donosioci ideje u povoju, koja ima više nego neizvjesnu budućnost, predlažu preslikavanje najboljih stvari u legalizaciji iz zemalja Evropske unije. To preslikavanje legalizacije prostitucije već je najavljeno u Srbiji i u toj zemlji se po tom pitanju vodi oštra polemika. Slično je i u Hrvatskoj gdje su mladi HNS-a reagujući na Vladin prijedlog pooštravanja kazni za klijentelu prostitutki zatražili legalizaciju po ugledu na zemlje u Evropi.
Luka Jeličić, paraplegičar i član Košarkaškog kluba invalida Vrbas, upravo je putujući po Evropi sa klubom slušao iskustva košarkaša sa invaliditetom iz evropskih klubova koji su im svjedočili o redovnim legalnim posjetama „kraljicama noći“. Luka je za legalizaciju i u BiH.
Za nas invalide, priznajem ma kako zvučalo, legalizacija prostitucije bi mnogo značila. Pogotovo za ljude koji su invalidi postali u nesrećama i do juče su bili zdravi i seksualno aktivni. Oni više ne vide nikakvu perspektivu. Navikli su da je nešto normalno, više toga nemaju i padaju u trajne depresije. Ja sam lično na putovanjima imao nekoliko puta priliku da legalno koristim usluge prostitutki, ali nisam jer je to za naše standarde u Evropi dosta skupo, kaže Jeličić za Žurnal.
Protivnici legalizacije prostitucije u zemljama regiona napominju kako legalizacija ne bi predstavljala ništa drugo do ozakonjenja brutalnog postupanja prema ženama, bilo da su u prostituciji dobrovoljno ili ne. Ozakonjenjem bi se, tvrde protivnici legalizacije, jasno stavili do znanja da trgovina ženskim tijelom, samim tim i trgovina ljudima, postaje normalna i prihvaćena i da je bolje boriti se protiv nelegalne prostitucije bez legalizacije i „priznavanja poraza“ od savremenih trgovaca robljem.
U svakom slučaju, banjalučka inicijativa još nije zvanična, to će postati tek kada se i ako se dovoljan broj potpisa onih koji podržavaju legalizaciju prostitucije uputi na adrese nadležnih institucija u BiH. Koje bi trebalo da su dorasle davanju odgovora na isuviše teško pitanje, legalizacija ili ne.