Ljubo Bešlić je marljivo radio da od Mostara napravi crnu rupu

Život je, zapravo, izrazito predvidljiv. Barem kad govorimo o životu u Bosni i Hercegovini. Pogotovo kad se krajem svake godine novine, portali, radio i televizijske stanice uhvate rezimirianja proteklih 12. mjeseci. Priče su, uglavnom, već godinama iste. Tu i tamo se promijene i akteri, ali to i nije tako čest slučaj.

Što se tiče bosanskohercegovačkih vlastodržaca s njihove strane slušamo vječno istu priču obojenu demagogijom, bahatošću i licemjerjem. Posljednji takav primjer, koji me intimno uznemirio, jer se tiče Mostara, je kritički istup Mladena Ivankovića Lijanovića spram mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića i njegovog rada. Širokobriješki mesar, čija je familija ušla u politiku ne bi li se nekako zaštitila od eventualnih pravnih progona zbog raznoraznih gospodarskih malverzacija na koje su pravosudni organi počeli sumnjati, već je u prvoj rečenici ispucao količinu demagogije dovoljnu da se pošten čovjek izbljuje nakon novogodišnjeg overdosea sarmom, rakijom i vinom.

ŠTA RADI LIJANOVIĆ

Naime, svima je poznato da gradonačelniku Bešliću povjerenje nisu ukazali građani Mostara budući ga građani nisu birali direktno već je gradonačelnik postao većinom glasova gradskih vijećnika. Postavlja se pitanje zbog čega onda gospodin Lijanović koristi tu blesavu i od svakog smisla ispražnjenu floskulu? Prvo zbog toga jer bolje ne zna. A drugo je malo zaobilaženje istine i pokušaj da se obrati građanima direktno ih pominjući, a sve u cilju ne bi li dospio na jedno mračno i skrovito mjesto. Znate, postoji ono mjesto na ljudskog tijelu gdje sunce nikad ne dopire, a koje je tiha patnja i čežnja većine političara i političarčića. Zbog čega je to gospodinu Lijanoviću potrebno? Pa zbog toga što se lokalni izbori u Mostaru tek imaju održati, ako bog da, tijekom 2013. godine. Tom vrstom erotske stimulacije građana BH političari koriste se u predizborno vrijeme, a, ako mene dojam ne vara, u Bosni i Hercegovini je vazda predizborno vrijeme obzirom koliko razina vlasti imamo.

Druga stvar koja me iziritirala jeste činjenica da kad indirektno tvrdi da gradonačelnik ništa ne radi, gospodin Lijanović bezočno laže. Radio je gospon gradonačelnik i prekovremeno, pogotovo prošle godine. Najviše na udruženom zločinačkom projektu potpune devastacije javnih prostora i ataka na intimnu memoriju građana ovog grada, čijim zatiranjem žele stvoriti dojam da Mostar kakvog neki pamte kao iz nekog dalekog čudnog sna nikad nije ni postojao.

Sve to, udruženi mostarski političari i gospodarstvenici, rade pod krinkom razvoja. Razvoja koji ide u prilog jedino zadovoljavanju njihove beskrupulozne pohlepe, a nikako u korist građana i nekakvog općeg dobra, koje je postalo potpuno utopistička ideja. Pisao sam u nekoliko navrata o dva velika projekta koja su nepovratno promijenila vizuru Mostara i to direktno devastirajući javni prostor. Radi se, naravno, o Mepas Mallu i Španjolskom trgu.

Mepas mall ne samo da je svojim gabaritima promjenio vizuru Mostara nego je nastao na ruševinama starog austrougarskog bolničkog kompleksa o čijoj se prenamjeni nikad nije govorilo, a kamoli raspravljalo. Španjolski trg koji izgleda kao mokri san nekog vojnog arhitekta koji projektira poligone za vojne vježbe još je jedan tumorski napad na urbano tkivo grada. Do tog i takvog razvoja može doći zbog toga što gospoda iz gradskog vijeća na čelu sa gradonačelnikom već godinama izbjegavaju izglasati urbanističke i prostorne planove, a sve kako bi njihovi gospodarstveni ortaci mogli nesmetano poput slonova u staklarskoj radnji bauljati građevinskim strojevima kroz grad i mijenjati ga do neprepoznatljivosti. U svim tim radnjama sudjeluje i "opozicijska" - valjda vam je već odavno jasno da nijedna stranka koja je prešla izborni prag u BiH nije opozicijska, svi oni imaju vrlo jasne uloge u devastaciji i pljačkanju građana i zemlje - Stranka radom za boljitak pa je, prije svega, užasno licemjerno da jedan od lidera te stranke kritizira Ljubu Bešlića. No, na stranu sad to.

SJEČA BOROVA

Postoji još par stvari koje su tijekom prošle godine urađene u gradu Mostaru s blagoslovom gradskog vijeća i gradonačelnika Bešlića. Naime, tijekom obnove Lenjinovog šetališta, posječeni su savršeno zdravi borovi koji su rasli uz rub dvorišta koje okružuje jednu od najljepših austrougarskih vila u gradu Mostaru. Borovi su posječeni preko noći bez da se itko upitao zbog čega. Jednako kako su nestali ti borovi potkraj je godine sa Rondoa nestao i rasvjetni stup s fenjerima, koji je na sredini te prometnice stajao od pamtivjeka. Na mjestu starog fenjeraša postavljeno je čudnovato rasvjetno tijelo kao klasičan primjer prsta u oko, pod krinkom razvoja i modernizacije, naravno.

Bilo kako bilo, zdušno je radio gradonačelnik Bešlić ne bi li Mostar učinio crnom rupom u svakom smislu, rupom u kojoj je život jedva podnošljiv, rupom bez prostorne memorije, divljim gradilištem. U tom smislu posjeta beogradskog gradonačelnika Đilasa svom kolegi "drvosjeku" na kraju godine u kojoj je mnogo mostarsko drvo platilo krošnjom, što u požarima, što pod građevinskim strojevima, vrlo je simbolična. Razmišljajući o Mostaru kao rupi nakon nekog vremena dosjetio sam se koja je svrha novog rasvjetnog tijela na Rondou. Mostar je možda rupa koju su, zapravo, iskopali neki nebeski lovci i na njenu sredinu postavili zamku za nebeske medvjede, jer upravo na na to podsjeća novo rasvjetno tijelo, na koplja pobodena u zemlju, koplja na kojima proburažene imaju skončati nekakve nebeske nemani koje nekom nesrećom padnu u ovu rupčagu od grada. Baš kao što su nesretnim usudom građana Mostara u ovu rupu dospjeli Bešlić, Lijanović i njima slični.

(zurnal.info)