Skoro 40 odgajateljica i tehničkog osoblja JU Djeca Sarajeva ostalo je bez posla u proteklih par mjeseci. Imale su ugovore potpisane na određeni period, koji im nakon isticanja nisu produženi. Do maja sljedeće godine ističu ugovori za još 30-ak njih, pa će broj starog osoblja biti umanjen za oko 70.
Jedna od odgajateljica kojoj je prošlog mjeseca istekao ugovor pristala je na razgovor za Žurnal isključivo anonimno. Kaže kako ne vjeruje da će biti vraćena na posao, ali ipak želi sačekati rasplet priče. U JU je volontirala godinu dana, a nakon polaganja stručnog ispita dobila je posao.
-Sve je nekako počelo kada smo prošle godine na jednom aktivu skupili potpise odgajatelja koji žele raditi predškolski odgoj i poslali ga Ministarstvu. Tek iz medija do nas je došla informacija da ne možemo obavljati taj posao jer se navodno ionako žalimo da nam je naporno, da su nam grupe brojne i da imamo previše posla. Danas taj posao u Ustanovi rade učiteljice za predškolsko koje su primljene sa biroa bez dana iskustva.
Njena plata tokom rada u ustanovi bila je 580 konvertibilnih maraka. Imala je šest sati neposrednog odgojnog rada, te dodatne sate u kojima je izrađivala didaktičke materijale. Danas se, upozorava, u JU krše zakonske preporuke o broju djece u grupi:
-Nikada nismo dovodili u pitanje trebamo li ili ne Javnoj ustanovi. U našim standardima i normativima maksimalan broj djece u jednoj odgojnoj grupi je 25, a u jasličkom uzrastu znatno manji. Sa djecom u jaslicama pored odgajatelja treba da radi i medicinska sestra, što u većini vrtića nije slučaj. Radi se o očitom kršenju zakona. Također, po istim normativima u jednoj grupi može biti najviše 25 djece. U većini vrtića u grupama nema ispod 30 djece a znam da je u vrtiću Dječiji grad na Mojmilu i Srećica na Dobrinji najgora situacija. U Dječijem gradu ima 11 grupa a ni u jednoj grupi nema ispod 33 upisane djece. Nekada se desi da u po podnevnim satima bude po 40 ili 45 djece u grupi, što je nedopustivo. Po pravilu bi u tim grupama morale biti po dvije odgajateljice, a u jaslicama po tri, što nije slučaj.
Osim toga, smatra da u pojedinim vrtićima ni higijenski uslovi nisu zadovoljavajući:
-Ako se vratimo na Dječiji grad, primjera radi, u njemu rade po dvije spremačice u smjeni. S obzirom na broj kvadrata u tom vrtiću, te činjenicu da se u njemu nalazi centralna kuhinja za sve vrtiće, sigurno je da su dvije žene premalo za održavanje čistoće.
Spremačice umjesto odgajateljica
Trenutno u Dječijem gradu sa djecom umjesto starih odgajateljica koje su dobile otkaze rade novozaposlene učioteljice za predškolski odgoj, kako bi popunile normu potrebnu za radni dan. S obzirom da njima, kaže naša sagovornica, nije dozvoljen rad u jaslicama, dešava se da se učiteljice iz vrtićkih grupa zbog manjka osoblja povlače u jaslice a nove učiteljice ostaju sa njihovim grupama.
Ono što je posebno uznemirujuće za jedan dio roditelja jesu i glasine kako se u dijelu vrtića dešavalo da sa djecom ostaju i spremačice:
-Učiteljice znaju prebacivati iz odgojnih grupa koje vode godinama. Djeca proživljavaju stresove, od plača, vriske, odbijanja da jedu, odbijanja suradnje, jer se vezuju za osoblje. Ovo je delikatan, kreativan i naporan, ali posao koji se voli i radi s ljubavlju. Mi se vezujemo za djecu i ona za nas. Zbog toga mi je van pameti da se politika petlja i u vrtiće.
Svim nabrojanim i odgajateljice koje su ostale u prebukiranim vrtićima stavljene su u težak položaj, smatra:
- Treba se zapitati koliko je sigurno, primjera radi, izvesti djecu u park? Koliko jedna odgajateljica može paziti na toliki broj djece? A da se nekom djetetu, ne daj Bože, nešto dogodi, naravno da ne bi odgovarao ni ministar ni direktorica Ustanove nego ta odgajateljica. U ovom trenutku sva politička previranja prelamaju se preko leđa odgajateljica i djece. A dolaze i godišnji odmori kada je situacija još teža zbog odlaska kadra.
Navode iz Ministarstva kako je riječ o višku kadra koji je zaposlen bez potrebe, te kako su nove učiteljice primljene zbog nastavka predškolskog odgoja, komentariše na sljedeći način:
-Znam za priče da su to bila zapošljavanja po stranačkoj ili porodičnoj liniji bivše direktorice Mahmutović. Lično nemam nikakve veze s njom, ni privatno, a ni po političkoj liniji. Posao sam dobila nakog godinu dana volontiranja bez plate. Ako je toga zaista i bilo trebalo se riješiti na drugi način a ne žrtvovanjem nas i lošim uslovima za djecu. Sad se ja, kao i veliki broj mojih kolegica, osjećam odbačena od društva i manje vrijedna. I pored mizerne plate, teških uslova, ljubav prema djeci i toj profesiji nas je održavala. Borile smo se i pokušavale svoj posao dovesti na visoki nivo. I onda dođete pred takav, administrativni, birokratski, politički zid. Zbog svega što se dešava imam osjećaj da se radi o ratu, sukobu između Ustanove i Prosvjetno-pedagoškog zavoda. Također, predškolski program je odličan i naravno da ga ne treba ukidati, ali možemo ga provoditi i mi.
Za takvu tvrdnju uporište nalazi u nesaradnji Ustanove i Zavoda, kojoj je, kaže, svjedočila više puta:
-Bilo je slučajeva kada savjetnica iz Zavoda dođe na naše nastavničko vijeće i neće da izađe, a direktorica neće da započne sastanak dok ova ne izađe. I onda to traje dva sata, mi sjedimo i čekamo, a ne znamo ni šta čekamo.
Iz Ministarstva obrazovanja, nauke i kulture potvrđuju kako se čeka osnivanje Upravnog i Nadzornog odbora JU Djeca Sarajeva, te će se nakon toga razriješiti i tekući problemi sa imanovanjem direktorice i osobljem. Ipak, u više navrata u medijima je ponovljeno kako “novih zapošljavanja neće biti”. Zbog toga naša sagovornica s početka teksta sumnja kako na red dolazi scenarij o kojem se govori već godinama – rasprodaja dijela objekata JU Djeca Sarajeva.
Za to vrijeme, bivša direktorica Arzija Mahmutović se nalazi na bolovanju:
- Kako je sada odgajateljica to je za nju degradacija pa ne želi ni dolaziti na posao, rekla nam je jedna od bivših članica Vijeća roditelja. Dodala je također kako ne smatra da su otpuštanja starih zaposlenica tako problematična kao što se navodi:
-Zbog tih odgajatelja zaposlenih preko veze i u većem broju nego što je trebalo, naša djeca nemaju ispravnu hranu i nemaju odgovarajuće uslove.
U ovom trenutku se, smatra, krivcima za loše stanje mogu smatrati isključivo bivši menadžment Ustanove, te ministar Safet Kešo. On i bivša direktorica Mahmutović su ti koji su držali odagajateljice godinama bez valjanih ugovora o radu, već su ih produžavali svakih nekoliko mjeseci:
- Zbog zbrke koju su oni u tim godinama proizveli, načina na koji su se odnosili prema tim odgajateljicama, ali i viška kadra koji su upošljavali, sada imamo to što imamo.
Voda umjesto sapuna
B.K. majka je petogodišnjeg djeteta koje pohađa vrtić Dječji grad na Mojmilu, najbrojnijeg u Sarajevu, sa 11 grupa djece. Prema njenim riječima, u cijelom sistemu, odgajateljice su najsvjetlija tačka:
-Kada je prošlog mjeseca otišla odgajateljica koja je vodila grupu, djeci nije istog dana osigurana zamjena, već su raspoređivana po grupama. Naša grupa se rasformirala a po dvoje ili troje djece su poslani po grupama. Iz Uprave je rečeno da se to ne bi smjelo dešavati. Zatim su djeca imala privremene učiteljice dva ili tri dana, a nakon skoro mjesec dana došla je učiteljica koja bi trebala ostati do daljnjeg. Neka djeca su to jako teško podnijela jer se vežu za osoblje. Bilo ih je dosta u grupi koja nisu željela ići u vrtić jer nisu mogli da se naviknu na osoblje. A i za vaspitačice je nezgodno jer ne znaju čak ni imena djeteta, ne znaju njihove navike, da ne govorim o tome da može bilo ko doći po dijete. Čula sam od drugih roditelja da je bilo situacija kada su zaticali spremačice kako čuvaju djecu zbog nedostatka osoblja.
Nije zadovoljna uslovima u kojima njeno dijete boravi:
-Hrana kako-tako. Ručak i nije loš ali su međuobroci skromni. Ali higijena je slaba. Mnogo puta je toalet bio prljav a daska mokra. U muškom toaletu ni nema daske. Toalet papira jako rijetko ima, uglavnom nema. A ko bi disciplinovao dijete da nosi maramice sa sosbom? Često nema ni sapuna. Nailazila sam na situaciju da je u plastičnu flašu od potrošenog sapuna nasuta voda i ima samo nijansu boje od sapuna. Time se ruke ne mogu oprati, pa radije i ne razmišljam kako jedu prljavim rukama. Roditelji ponekad donose proizvode za higijenu. Također, djeca nemaju mnogo mogućnosti u velikim grupama a malim prostorijama. Dosta praktikuju da gledaju crtane, zbog neuslovnosti. Nemaju ni materijala i ograničen im je prostor, šta da odgajatelj radi sa toliko djece u maloj prostoriji? Sa ograničenim materijalom?
O svemu navedenom željeli smo razgovarati sa direktoricom JU Djeca Sarajeva Vasvom Jajetović. S obzirom da trenutno nema potpisan ugovor o radu i nije zvanično postavljena na ovu funkciju i nema potpune ovlasti. Dok se među roditeljima šire najrazličitije glasine, a u vrtićima stanje postaje sve teže, iz ureda njene sekretarice stigao je odgovor kako direktorica Jajetović “zasad ne daje intervjue i ne razgovara s medijima”.
(zurnal.info)