Problemi za novog direktora bijeljinske Toplane: Loše poslovanje i sumnjive nabavke uglja od samo jedne firme

Prije nekoliko godina najavljeno je da bi Bijeljina mogla postati prvi gasifikovani grad u Republici Srpskoj, a aktivnosti na realizaciji ovog projekta su intenzivirane. Iako su reakcije na ovu vijest uglavnom bile pozitivne, s druge strane ovo bi moglo dovesti u pitanje rad JP „Gradska toplana“ Bijeljina koje se svakako bori s više problema – od duga koji je prema posljednjim informacijama prešao milion maraka, preko jednog dijela nezadovoljnih građana, radnika kojima kasne plate, drugih ekonomskih i organizacionih problema, pa sve do sumnjivih javnih nabavki.

Nagomilani problemi doveli su i do promjena u preduzeću, pa je početkom oktobra smijenjen dugogodišnji v.d. direktor Mladen Krasavac, a na njegovo mjesto došao je Rade Hadži-Stević.

Krasavac, očito, nije mogao riješiti probleme ovog preduzeća, no sa svojim saradnicima je uspio otići i korak dalje – provoditi, u najmanju ruku, sumnjive tendere.

Prije svega se to odnosi na nabavku i isporuku onog osnovnog – uglja. Već i prvi pogled na podatke dostupne na Portalu javnih nabavki budi određene sumnje. Mnogo ispravki obavještenja o nabavkama, žalbi na tenderske dokumentacije, poništenja postupaka nabavki u proteklim godinama jasno upućuju na to da JP „Gradska toplana“ ima mnogo problema kod provođenja tendera za nabavku uglja.

UVIJEK ISTI DOBAVLJAČ

Detaljnije informacije otkrivaju mnoge sporne detalje u provedenim tenderima.

Tako je sredinom augusta 2018. godine objavljen tender za nabavku i isporuku uglja za grijnu sezonu 2018/2019. Posljednjeg dana oktobra poništava se tender vrijedan 530.000 KM bez PDV-a jer niti jedna od tri primljene ponude nije bila prihvatljiva. Već osmog novembra Krasavac ipak uspijeva nabaviti ugalj. Provodi se netransparentni pregovarački postupak bez objave obavještenja, a ugovor vrijedan 158.835 KM zaključuje se s firmom s kojom su jedino i pregovarali – „Ilić-trgovina“.

Kako to nisu bile dovoljne količine uglja, istog dana objavljen je još jedan tender za nabavku uglja, putem transparentnog otvorenog postupka. Ipak, rezultat sličan – tender se poništava, a „Ilić-trgovini“ se preko pregovaračkog postupka bez objave obavještenja dodjeljuje ugovor vrijedan 334.984 KM.

Ugalj se potom nabavljao za sezonu 2019/2020. U maju 2019. objavljen je tender, a predviđeno je zaključivanje okvirnog sporazuma na period od tri godine od dana zaključenja s jednim ponuđačem. Međutim, tender se poništava, ovoga puta jer su cijene svih prihvatljivih ponuda bile znatno veće od osiguranih sredstava.

Poslije se raspisuje tender za samo jednu grijnu sezonu, a okvirni sporazum vrijedan 530.000 KM dodjeljuje se, pogađate, „Ilić-trgovini“. Njihova ponuda bila je jedina prihvatljiva za JP „Gradska toplana“.

Naredne godine poznat scenarij, a jednogodišnji okvirni sporazum vrijedan 536.450 KM zaključen je s jedinim ponuđačem „Ilić-trgovinom“. Ipak, u sezoni 2020/2021. ugovorena količina uglja prema okvirnom sporazumu za grijnu sezonu je isporučena i utrošena, pa se opet proveo netransparentni pregovarački postupak bez objave obavještenja i zaključio ugovor sa, očekivano, „Ilić-trgovinom“ u vrijednosti od 36.300 KM.

Konačno, i za ovu sezonu potpisan je okvirni sporazum s „Ilić-trgovinom“ vrijedan 567.000 KM.

Mnogo je stvari nejasno ako pogledamo ove javne nabavke, koje na kraju uvijek dobije ista firma, no detaljno objašnjenje iz „Gradske toplane“ nismo dobili.

NACRTANI UGALJ

U tenderskoj dokumentaciji za nabavku i isporuku uglja za grijnu sezonu 2021/2022. detaljno su navedene tehničke speficikacije uglja. Evo kako to izgleda:

Odgovor na pitanje koliko ovako postavljene tehničke specifikacije ograničavaju tržište, što može upućivati i na kršenje Zakona o javnim nabavkama, pokušali smo dobiti od jednog inžinjera rudarstva:

„Vrsta uglja se razlikuje u ležištu i svaki ima različitu toplotnu moć tj. kaloričnost, na primjer lignit 12.000 iz rudnika Mramor, Dubrave, Šikulje, mrki ugalj 14-16.000 Banovići, mrki kamen Đurđevik 16-18.000, lignit Stanari 9-10.000 itd. Naravno nekada ovisi od kotlova koja vrsta uglja je potrebna. ali kod nas se uglavnom to rijetko radi jer se tako striktno ograničava na samo jedan rudnik, u ovom slučaju je to rudnik iz Banovića od kojih preprodavci kupuju i dalje distribuiraju u maloprodaju.“

Osim ovoga, u tenderskoj dokumentaciji se od ponuđača traži da u posljednje tri godine imaju ukupni promet ne manji od milion maraka, što djelomično ograničava konkurenciju.

Ono što, ipak, sa sigurnošću znamo jeste da sve uvjete, od poslovanja do uglja koji prodaju, ispunjava „Ilić-trgovina“, a da se iz JP „Gradska toplana“ nisu naročito potrudili pronaći drugog dobavljača.

LOŠE POSLOVANJE GRADSKE TOPLANE

Iako mnogo toga upućuje na rizično trošenje budžetskog novca, do sada niko nije ozbiljnije reagovao. Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović ipak najavljuje određene promjene: „U Toplani očekuju redovnu poresku kontrolu, kao i vanrednu reviziju poslovanja, koja će utvrditi da li ima nečije krivice i odgovornosti, ili postoje i objektivni razlozi za ovakvo stanje Toplane. Također, pozvana je da izvrši kontrolu i Uprava za indirektno oporezivanje.“

Prema podacima s poslovnog portala akta.ba, JP „Gradska toplana“ od 2014. godine konstantno posluje u minusu. Petrović nam je iznio i neke konkretne podatke:

„Trenutna dugovanja prema dobavljačima iznose preko 700.000 KM, dugovanja za plate radnika, gdje su uključeni i porezi i doprinosi, oko 150.000 KM. Tu je i kredit od oko 35.000 KM koji nije isplaćivan u nekim anuitetima kao što je uobičajno, već je samo plaćana kamata, a on dospijeva u cijelosti na isplatu već početkom naredne godine.“

Kako saznajemo, u preduzeće je stigla i tužba dobavljača baš u vezi sa isporukom uglja, a u toku su pregovori da se obaveze reprogramiraju.

(zurnal.info)