Majka svih afera

Projekat života Milorada Dodika jeste izgradnja Administrativnog centra Republike Srpske; projekat života Dragana Davidovića jeste izgradnja RTV Doma Radio-televizije Republike Srpske; projekat života Slobodana Stankovića jeste izgradnja Poslovne zgrade “Integra”, tik uz Administrativni centar i RTV DOM, kao i gradnja Dodikovog i Davidovićevog projekta života. Životni projekti su izgrađeni, ali ih, nažalost, ruše teške zloupotrebe koje ukazuju da su planirani zbog lake zarade, a ne da bi ostali za pokolenja.

Da bi se cijela, izuzetno komplikovana, priča razumjela treba imati u vidu sljedeće: životni projekti pomenutog trojca su 4 zgrade; dvije Administrativnog centra, te RTV Dom RTRS i Poslovna zgrada Integra. Te četiri zgrade nikle su na tri parcele, što je za priču veoma bitno. Vlada RS je davne 2002. godine dodijela jednu parcelu Telekomu Srpske da na njoj izgradi poslovnu zgradu; zgrada je započeta, Telekom prodan, a njihov poslovni objekat u izgradnji kupuje Vlada RS na čijem je čelu bio Milorad Dodik. Na temeljima tog objekta niče veća zgrada Vlade RS, od 17 spratova.

Iste te godine Vlada RS dodjeljuje parcelu RTRS-u za izgradnju doma, a na njenom dijelu niče novi objekat Javnog servisa. Izgradnja dva sprata RTV doma plaćena je Integri kvalitetnom parcelom do nje, na kojoj je izgrađen stambeno-poslovni objekat “Integra inženjeringa”, koji otkupljuje Vlada RS na čijem je čelu bio Milorad Dodik i to je manja zgrada Administrativnog centra.

RTRS cijepa svoju parcelu i veći dio daje Stankoviću i firmi “Integra” za izgradnju Poslovne zgrade, a oni zauzvrat dobijaju treći sprat doma, koji nije planiran prvobitnim projektom. Uz to daju i zemljište na kojem se nalazio objekat Radija RS, te poslovna zgrada RTRS. To su figure, a gurali su ih veći igrači. Na kraju igre, RS je oštećena za najmanje 200 miliona KM. Krenimo redom.

VLADA BRANI KRIMINAL

Izgradnja nove zgrade Vlade Republike Srpske nije nikakva afera. To je preblaga riječ: gradnja tog monumentalnog spomenika alavosti i gramzivosti je majka svih afera; svjedočanstvo o jednoj vlasti koja je pogazila sve zakone, uzdigla se iznad njih i proglasila se nedodirljivom, po cijenu potpunog satiranja svih institucija sistema ovog entiteta.

Informacija o aktivnostima na izgradnji administrativnog sjedišta Vlade RS u Banjaluci, koju je kabinet tadašnjeg premijera Milorada Dodika 2008. godine ponudio Skupštini na usvajanje, je dokument koji do detalja ilustruje da je izvršna vlast preduzela sve mjere da pronađe što više rupa u zakonima, kako bi ih što uspješnije izigrala i na taj način omogućila povlaštenoj grupaciji enormne zarade.

Zvuči paradoksalno, ali Vlada RS, koja kreira zakone i trebalo bi da se brine o njihovom provođenju, učinila je gigantske napore da sve te dokumente učini nevalidnim, deplasiranim, potcjenjenim... a da, istovremeno, tim istim zakonima, preciznije rupama u njima, omogući legitimitet jednom nezakonitom poslovanju koje je građane RS koštalo najmanje 225 miliona maraka.

Ugovorom broj 021/1-020-1093/03 od 13.08.2003. godine Vlada RS ustupa «Telekomu Srpske» zemljište površine 6.988 m2 za izgradnju poslovne zgrade. Nakon toga «Telekom Srpske» (TS) sa Konzorcijumom «Integral inženjering» 26.09.2005. godine, sklapa Ugovor o izgradnji vrijedan cca 34 miliona KM. Međutim, već 05.10.2005. godine TS i «Integral» potpisuju aneks 1 ovog ugovora kojim se precizira da je cijena izgradnje poslovne zgrade cca 31 milion KM. Razlog ovoj nivelaciji je uvođenje PDV-a. Radovi na zgradi su počeli, ali u međuvremenu dolazi do privatizacije TS, a Vlada RS donosi Odluku (01.06.2006.) godine o izuzimanju iz prodaje u postupku privatizacije poslovne zgrade TS u Banjaluci i poslovne zgrade TS u Istočnom Sarajevu.

Na ovom mjestu dolazi do prve velike manipulacije: čelnici Vlade RS u medijskim istupima ističu ovaj potez kao veoma poslovan, ne pominjući da su platili izuzete objekte, tako da se stekao utisak u javnosti da je Vlada RS taj dio spasila od privatizacije i dobila ga besplatno. To je potpuna neistina, jer je objekat u Banjaluci Vlada RS platila, što se da jasno zaključiti iz Ugovora o prenosu, potpisanom između «Telekoma Srpske» i Vlade RS 26.07.2006. godine, koji u članu 3 precizira da TS prenosi poslovnu zgradu u posjed vlade «uz naknadu od 15.538.568,48 KM». Kada se na ovu cijenu doda iznos PDV-a od cca 2,7 miliona KM, jasno je da je Vlada RS ovaj «uspješni» potez platila čitavih 18 miliona KM, što je veoma bitno za dalji tok priče. (Isti dan potpisan je i Sporazum o ustupanju ugovora između Vlade RS, «Telekoma Srpske» i «Integral inženjeringa».)

Potpisivanjem svih ovih dokumenata (kao i niza pratećih) stvoren je osnov za sofisticiranu prevaru građana RS, koja je plaćena 225 miliona KM!

STOLICA JE DRŽAVNA TAJNA

Vlada RS 18.01.2007. godine donosi zaključak kojim se Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, na čijem čelu je bila Fatima Fatibegović, zadužuje da radi sve aktivnosti u vezi sa izgradnjom poslovne zgrade umjesto Ministarstva saobraćaja i veza, koje vodi Nedeljko Čubrilović?!

Nakon toga dolazi do prenamjene poslovnog objekta, koja je koštala ravno 75 miliona KM, a ovjekovečena je aneksom 2 osnovnog Ugovora o izgradnji zgrade. Prije toga načinjeno je niz radnji kako bi se omogućilo potpisivanje tog aneksa. Jasno je da se kroz mijenjanje namjene očito želio izbjeći Zakon o nabavkama, kada je u pitanju nabavka opreme. Činjenica je da oni i opremu za objekat tretiraju kao dio objekta, što znači, bukvalno rečeno, da je u njemu stolica isto što i zid. Za nabavku opreme Vlada RS je morala provesti potrebne procedure i raspisati tendere, ali je tretirajući namještaj i ostalu opremu kao armaturu i blokove, to vješto izbjegla. Sva nabavka prepuštena je firmi «Integral» koja kao privatno preduzeće ne podliježe Zakonu o javnim nabavakama. Svjedoče to i objašnjenja Vlade RS iz Informacije:

Unutrašnje uređenje – enterijer je projektovan na način da dijelovi enterijera i najmeštaja čine zaokružene vizuelne i funkcionalne cjeline što podrazumijeva i jedinstvenu nabavku i ugradnju. S tim u vezi bilo je neophodno definisati međusobna prava i obaveze izvođača i investitora pa je 17.04.2007. godine sačinjen i potpisan Aneks II ugovora broj 1-01-860-1/05, na koji je Vlada dala svoju prethodnu saglasnost Odlukom broj: 04/1-012-515/07 od 13.04.2007. godine.

Ova odluka označena je kao «TAJNA», što je veoma bitno i nimalo slučajno učinjeno, jer Dodik je smatrao da mu je taj akt dovoljan da bude zaštićen od bilo kakve istrage. O čemu se, zapravo, radi?

Mjesec dana prije donošenja “Tajne Odluke” Fatima Fatibegović zatražila je mišljenje Agencije za javne nabavke BiH.

Obzirom da je namjena objekta od bitne važnosti za RS i BiH na izvedbenu dokumentaciju se primjenjuje Zakon o zaštiti tajnih podataka. Molimo od vas mišljenje da li se zbog novonastale situacije može primjeniti član 5, tačka 1a i 1b Zakona o javnim nabavkama, stoji u upitu Fatibegovićeve, datiranom 12.03. 2007 godine.

U upitu se, što je veoma bitno, nigdje ne pominje nabavka opreme, tako da iz Agencije nisu ni mogli adekvatno odgovoriti da li je Vlada RS dužna za nabavku opreme raspisati tender.

Članom 5 stav 1 tačka b Zakona o javnim nabavkama BiH određeno je da ugovori čije izvršenje mora biti propraćeno posebnim mjerama sigurnosti, u skladu sa relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama važećim u BiH mogu biti izuzete od primjene odredbi Zakona.

Ovaj izuzetak zahtijeva da se istovremeno zadovolje dva uslova: izvršenje ugovora koji je predmet javne nabavke zahtijeva posebne mjere sigurnosti u dole navedenom značenju i izuzeće se mora izraziti u odgovarajućoj pravnoj formi-zakona, propisa ili upravnih odredbi nadležnih organa», navodi se u odgovoru Agencije i dodaje da se u Zakonu ne navodi precizna definicija ili objašnjenje termina posebne mjere sigurnosti. Još se kaže da je u kontekstu legislative i prakse javnih nabavki EU jasno «da se posebne mjere sigurnosti odnose na ugovore čiji predmet je vojna oprema, robe i usluge; njih moraju izvršavati kompanije koje imaju posebne certifikate o vojnoj sigurnosti NATO standarda, uključujući povjerljive materijale i tajne čije otkrivanje može izazvati ozbiljne rizike od terorizma, sabotaže i špijunaže. Agencija još navodi da «ugovorni organ treba pažljivo razmotriti ispunjenost navedenih uslova».

JOŠ ČUDNIH TAJNI

Ovaj uopšteni odgovor koji je stigao iz Agencije 17.03.2007., Vlada RS je zloupotrijebila da namještaj, stolice, stolove, ćilime, etisone, itisone, tuš kabine, wc školjke, vodokotliće, utikače, prekidače... proglasi državnom tajnom. Kako je, prema tumačenju Agencije, i Vlada RS organ koji može donijeti odluku o proglašenju tajnosti, Dodik je to iskoristio i vladinu Odluku o potpisivanju aneksa 2 proglasio tajnom, smatrajući da je na taj način «zakonski pokriven» iako aneks 2 iznosi cijelih 75 miliona KM, odnosno dva i po puta više od osnovnog ugovora koji je potpisan na 31 milion KM.

Međutim, kada se iz osnovnog ugovora izbije onih cca 18 miliona KM (posebno pitanje je gdje su «nestale» ove pare) koje je Vlada RS platila «Telekomu» za nedovršenu zgradu, tada on iznosi svega cca 13 miliona KM, što znači da je aneks 2 veći od njega gotovo šest puta, odnosno 600 posto. Potrebna je nevjerovatna drskost da se napravi i sprovede ovakav plan!

Aneks 2 ugovora precizira da se cijena osnovnog ugovora sa početnih 31 milion penje na cijelih 106 miliona i to preko Varijacije 1 (cca 50 miliona KM, Varijacije 2 (cca 14 miliona KM) i Varijacije 3 (cca 11 miliona KM) kojima su, između ostalog, predviđeni naknadni radovi; naknadni i nepredviđeni radovi; i naknadni, nepredviđeni i višak radova, što nije ništa drugo do široko otvaranje mogućnosti za mutne radnje.

Ovim dokumentom je još predviđeno da Vlada RS firmi «Integral inženjering» radove «isplati u 144 rate», odnosno u narednih 12 godina. Ovaj Aneks potpisan je 17.04. 2007. godine i proglašen je TAJNOM, a Vlada RS je 19.07.2006. godine donijela Ocjenu o tajnosti ugovora i tehničke dokumentacije za izgradnju zgrade Vlade Republike Srpske, ocjenjujući stepenom tajnosti «TAJNO» ugovor i tehničku dokumentaciju za izgradnju zgrade Vlade Republike Srpske, smatrajući da su na taj način gotovo pokrivene sve brojne nezakonitosti koje su počinjene i da će još odluka Skupštine koja to podržava biti sasvim dovoljna garancija da niko neće odgovarati za nenamjensko trošenje 225 miliona KM.

Iz svega navedenog jasno je da je cijela grupa pravnih stručnjaka radila po nalogu Milorada Dodika i Slobodana Stankovića, vlasnika «Integrala», kako bi našli što kvalitetnije puteve za izbjegavanje zakonskih propisa. U tome nisu do kraja uspjeli i ova prevara je dokaziva, ukoliko se u BiH nađe neko dovoljno spreman da se uhvati u koštac sa moćnicima iz RS.

Nastaviće se...

(zurnal.info)