Mala škola organske hemije: Stvari koje morate znati o Dioksinu

Sve priče o dobroj proizvođačkoj praksi, kontroli kritičnih tačaka u procesu proizvodnje ili postavljenim ISO standardima tipa 22000 ovim padaju u vodu. Takođe, zabrinjava i zataškavanje informacija Vlada zemalja koje su na vreme bile upozorene na zagađenje.

Šta su dioksini?

Dioksini su generički naziv za grupe organskih spojeva: polihlorirane dibenzo-p-dioksine i dibenzofurane. Neki u tu grupaciju svrstavaju i polihlorirane bifenile (PCBs) iako je bitna razlika u njihovom nastanku. Dioksini nastaju kao međuprodukti ili onečišćenja tokom industrijske proizvodnje hemikalija s nekim halogenim elementima, tokom procesa paljenja i spaljivanja kao i pri nekim prirodnim procesima vulkanskih erupcija i paljenja šuma.

Oni se mogu pronaći u svakom segmentu naše okoline uključujući vazduh, prašinu, vodu, sedimente, a nađeni su i u životinjama. Najmanje je nađeno u vodi i vazduhu što znači da su već taloženjem zauzeli poziciju za ulaz u prehrambeni lanac.

Minela Hrustić, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije, objasnila je kako dioksini dospevaju u organizam čoveka.

- Dioksini ulaskom u prehrambeni lanac deponiraju se u masnom tkivu morskih i kopnenih životinja tako da konzumacijom mesa, ribe, mlijeka i njihovih proizvoda dolaze do čovjeka.

Današnji propisi za ispitivanje toksičnih tvari u mesu i proizvodima, mlijeku i proizvodima te nekim ribama obvezno imaju uključenu analizu na PCBs. No, incident koji neki nazivaju "Chicken-gate" ili "Aferom pilića u Belgiji" u mnogome će postrožiti propise i proširiti analize na još veći broj namirnica koje sadrže životinjske sastojke. Hrana za životinje također može biti značajan izvor dioksina i ulaza u prehrambeni lanac- kazala je Hrustić.

Kako smanjiti rizik unosa dioksina?

Pre svega snažno uticati na nekontrolisano bacanje toksičnog otpada u okolinu, jer je sigurno da će pre ili kasnije završiti u prehrambenom lancu. Uticati na proizvodnju hemikalija bez dioksina kao nusprodukata. To se odnosi naročito na pesticide kao široko primjenjive hemijske spojeve u intenzivnoj poljoprivredi. Čovek se može donekle zaštiti tako da pri jelu skida masnoće s mesa u kojima se obično kumuliraju dioksini, da unosi namirnice s malo masnoća uz jednostavnu pripremu (bez puno prženja, vatre i sl.).

- Također treba unositi različite namirnice (voće, povrće) i od različitih proizvođača. Unos dioksina će tada biti manji i ravnomjerniji. No, za globalni pristup zaštite od dioksina odgovorne su vlade koje moraju svome pučanstvu osigurati opskrbu zdravstveno ispravnom hranom. Kako i sami članovi vlada kupuju namirnice u slobodnoj prodaji, sigurno će im biti u interesu utjecati na problem- dodala je Hrustić.

Ono što bi trebalio znati vezano za dioksine, jeste da se protiv njih ne sme boriti masovnom histerijom nego stalnom edukacijom i kontrolom potencijalnih proizvođača toksičnih materija kao i namirnica u koje mogu dospjeti.

(zurnal.info)