KATARINA

U tvojoj smrti toliko romantičnog.

Svejedno, baš kao i tada,

prezirem način na koji si nas napustila.

Jean d'Arc, umrla si zbog svih nas

ili si htjela da tako mislimo.

Ta bili smo djeca, otkud smrt?

Samo da znaš

unatoč tvojoj žrtvi

ne osjećam se iskupljenim.

Srce je smrskano kao kost.

Mislim da Mehmed

svake godine

odnese cvijeće

na tvoj grob na selu,

ali nikad ne priča o tome.

Ipak, mene ne može lagati.

Katarina, da li je pištolj tvog oca

zaista bio taj savršeni ljubavni stroj?

SVETAC

Kada sam ga srela

upravo je pobio obitelj.

Sjedio je na zgarištu kuće

izgledajući iscrpljeno.

Toliko je planina udahnuo,

toliko gradova, krvi,

i čitavo jedno jezero

sa gordim labudovima.

Kada govori

sate ispuni kasnonoćni jazz.

Priča o Parizu

i kako je u Barceloni

poljubio hermafrodita,

planirao otići u berlinski ZOO

udaren čarobnim gljivama,

a završio u ulici punoj prostitutki

još luđi, u potpunom očaju.

Tijelo je, u stvari, vječno, ništavno.

Tako i duša graniči sa suncem.

Moj je dragi tako lijep.

Ponaša se kao smrt.

 

TIHI DANI

Tuga i riječi su virus kojim te darivam.

Majko, u tvojoj ruci mahovina je jestiva!

Držim se gordo dok pućkam kubansku cigaru,

to sam vidio od francuskih jazzera,

ali za tvojim stolom je nedopustivo

gaditi sindikate i ljevicu i trpati sve to

u isti lonac s fašistima i liberalima

koji bi da kupe i preoru čitavu tvoju mladost.

Shoping mall je budućnost, ona je već tu, kako ne vidiš!?

Zamisli jedan na mjestu naše kuće, nakon tristo godina.

Ljudi bi dolazili u kafane slušati vlakove,

ako ponovo nekad vlakovi krenu,

jer naša kuća leži na brdu kroz koje prolazi tunel.

Ali što bi se dogodilo bakinom cvijeću!?

Kuda bismo otišli sa svim tim saksijama i preplašenom mačkom!?

Kad smo posjekli smokvu iz bašte htio sam plakati,

ipak glumio sam da sam ljut i da ti neću oprostiti nikad.

Volio sam tu smokvu i sjene koje je za sunčanih dana

njezino lišće bacalo po zidovima moje sobe.

To je to, rublje se suši na terasi,

tihe dane odnosi vjetar

pun soli i Sahare.

VRH

Podigni bijele šatore, Marko.

Podigni dvor.

Podigni, jer nisi pijani krvolok,

nešto lijepo i dugovječno.

Zapali papir, pospi se pepelom.

Kamen i gorke trave su jedno.

Križ se uspravlja prema mjesecu.

Izdajnici imaju mekano meso.

Nebo je od plavog pliša bijelo.

Ne podliježi religioznosti.

Razmisli o očajanju majke.

Preživjeli vojnici su joj ispričali nešto tako stravično

da više nikad nije progovorila jezikom koji si razumio.

Marko Tomaš, molim te budi pristojan.

Učini tako da kupine budu slatke i tamne.

Pričaj razumno i razumljivo.

Dodirni travu i blago pogledaj grad u kojem živiš.

Zaštiti svoje riječi. Stani u red i čekaj.

Kako je moguće da proljeće kasni?

Razna bjesnila pritišću rijeku.

Sve što si počeo nastavilo se u novoj inkarnaciji.

(zurnal.info)