Nakon dugog sušnog perioda može se reći da je konačno jedan band snimio post punk album vrijedan hvale. Riječ je o bandu pod nazivom Markov koji dolazi iz Austina, Texas, USA i njihovom debut albumu This Quiet koji su objavili u julu 2010. godine.
Muzika koja se kreće na samom rubu noža, gdje svi članovi banda do maksimuma troše svoje instrumente do krajnjih granica najbrijavajući atmosferu glavne su odlike njihovog albuma prvijenca. Vrlo vješto kombinuju hard-core iz početka devedesetih sa današnjim post punkom pa se sa zvukom uveliko približavaju bandovima kao što su Hot Snakes, Bronx, Young Widows ili pak Drive Like Jehu.
Markov su 2008.godine u Austinu formirali Srich (vokal), Andrew (gitara), Forrest (bas) i Terry (bubnjevi) o kojima je veoma teško pronaći ikakve relevantne podatke na internetu. Na albumu se nalazi 10 pjesama koje se nadovezuju jedna na drugu kao odlično istkana nit mijenjajući ritam, jačinu i težinu albuma.
Album otvara već pomenuta Lucky My gdje britke i agresivne gitare odlično zvuče. Odlična svirka odmah nagovještava šta možemo očekivati na albumu This Quiet. Česte promjene ritma sa karakterističnim, skoro neprimjetnim pauzama, su također odlike albuma. Druga numera pod nazivom Jaws of Life u neznatno sporijem ritmu i sa sasvim drugačijom koncepcijom pokazuje da Markov nije band koji sav svoj kvalitet iskazuje snagom i žestinom već koncepcijski mogu da odu u drugu krajnost. Rain Inside počinje sa potmulom grmljavinom i bukom koja se širi kroz čitavu pjesmu da bi na drugoj polovini na momenat usporili što se na kraju ispostavlja efektno olakšanje.
Hit pjesma na albumu je svakako Girls+Eyes koja počinje sa neobičnim zvukom brundajuće bas gitare i specifičnim načinom pjevanja. Kroz čitavu pjesmu smjenjuju se brzi i teški ritmovi sa pauzama i nešto lakšim muzičkim dionicama. Red Ocean počinje sa teško slušljivim distorzijama koje se tokom nastavka još samo pojačavaju poprimajući sve više obrise dobro poznate buke koju su proizvodili Sonic Youth u svojim najboljim danima. U Debaters je u prvi plan izbačena harmonija pjesme sa veoma pjevljivim refrenom. Međutim, na kraju se sve začini sa sumanutim gitarskim rifovima. S Diving Credit približavaju se koncepcijski bandovima koji gaje potpuni noise zvuk kao što su Jesus Lizard, Young Widows ili pak These Arms is Snake. Naslovna pjesma This Quiet nastavlja u prethodnom stilu, gitare nadiru sa svih strana i vrše konstantan pritisak, a sve je pojačano odličnom ritam sekcijom.
Album završavaju sa The Futile, koja ima furiozan kraj u stilu legendarnih Fugazi i kratkom Prophecy Temptation.
(zurnal.info)
">Nakon dugog sušnog perioda može se reći da je konačno jedan band snimio post punk album vrijedan hvale. Riječ je o bandu pod nazivom Markov koji dolazi iz Austina, Texas, USA i njihovom debut albumu This Quiet koji su objavili u julu 2010. godine.
Muzika koja se kreće na samom rubu noža, gdje svi članovi banda do maksimuma troše svoje instrumente do krajnjih granica najbrijavajući atmosferu glavne su odlike njihovog albuma prvijenca. Vrlo vješto kombinuju hard-core iz početka devedesetih sa današnjim post punkom pa se sa zvukom uveliko približavaju bandovima kao što su Hot Snakes, Bronx, Young Widows ili pak Drive Like Jehu.
Markov su 2008.godine u Austinu formirali Srich (vokal), Andrew (gitara), Forrest (bas) i Terry (bubnjevi) o kojima je veoma teško pronaći ikakve relevantne podatke na internetu. Na albumu se nalazi 10 pjesama koje se nadovezuju jedna na drugu kao odlično istkana nit mijenjajući ritam, jačinu i težinu albuma.
Album otvara već pomenuta Lucky My gdje britke i agresivne gitare odlično zvuče. Odlična svirka odmah nagovještava šta možemo očekivati na albumu This Quiet. Česte promjene ritma sa karakterističnim, skoro neprimjetnim pauzama, su također odlike albuma. Druga numera pod nazivom Jaws of Life u neznatno sporijem ritmu i sa sasvim drugačijom koncepcijom pokazuje da Markov nije band koji sav svoj kvalitet iskazuje snagom i žestinom već koncepcijski mogu da odu u drugu krajnost. Rain Inside počinje sa potmulom grmljavinom i bukom koja se širi kroz čitavu pjesmu da bi na drugoj polovini na momenat usporili što se na kraju ispostavlja efektno olakšanje.
Hit pjesma na albumu je svakako Girls+Eyes koja počinje sa neobičnim zvukom brundajuće bas gitare i specifičnim načinom pjevanja. Kroz čitavu pjesmu smjenjuju se brzi i teški ritmovi sa pauzama i nešto lakšim muzičkim dionicama. Red Ocean počinje sa teško slušljivim distorzijama koje se tokom nastavka još samo pojačavaju poprimajući sve više obrise dobro poznate buke koju su proizvodili Sonic Youth u svojim najboljim danima. U Debaters je u prvi plan izbačena harmonija pjesme sa veoma pjevljivim refrenom. Međutim, na kraju se sve začini sa sumanutim gitarskim rifovima. S Diving Credit približavaju se koncepcijski bandovima koji gaje potpuni noise zvuk kao što su Jesus Lizard, Young Widows ili pak These Arms is Snake. Naslovna pjesma This Quiet nastavlja u prethodnom stilu, gitare nadiru sa svih strana i vrše konstantan pritisak, a sve je pojačano odličnom ritam sekcijom.
Album završavaju sa The Futile, koja ima furiozan kraj u stilu legendarnih Fugazi i kratkom Prophecy Temptation.
(zurnal.info)
">Nakon dugog sušnog perioda može se reći da je konačno jedan band snimio post punk album vrijedan hvale. Riječ je o bandu pod nazivom Markov koji dolazi iz Austina, Texas, USA i njihovom debut albumu This Quiet koji su objavili u julu 2010. godine.
Muzika koja se kreće na samom rubu noža, gdje svi članovi banda do maksimuma troše svoje instrumente do krajnjih granica najbrijavajući atmosferu glavne su odlike njihovog albuma prvijenca. Vrlo vješto kombinuju hard-core iz početka devedesetih sa današnjim post punkom pa se sa zvukom uveliko približavaju bandovima kao što su Hot Snakes, Bronx, Young Widows ili pak Drive Like Jehu.
Markov su 2008.godine u Austinu formirali Srich (vokal), Andrew (gitara), Forrest (bas) i Terry (bubnjevi) o kojima je veoma teško pronaći ikakve relevantne podatke na internetu. Na albumu se nalazi 10 pjesama koje se nadovezuju jedna na drugu kao odlično istkana nit mijenjajući ritam, jačinu i težinu albuma.
Album otvara već pomenuta Lucky My gdje britke i agresivne gitare odlično zvuče. Odlična svirka odmah nagovještava šta možemo očekivati na albumu This Quiet. Česte promjene ritma sa karakterističnim, skoro neprimjetnim pauzama, su također odlike albuma. Druga numera pod nazivom Jaws of Life u neznatno sporijem ritmu i sa sasvim drugačijom koncepcijom pokazuje da Markov nije band koji sav svoj kvalitet iskazuje snagom i žestinom već koncepcijski mogu da odu u drugu krajnost. Rain Inside počinje sa potmulom grmljavinom i bukom koja se širi kroz čitavu pjesmu da bi na drugoj polovini na momenat usporili što se na kraju ispostavlja efektno olakšanje.
Hit pjesma na albumu je svakako Girls+Eyes koja počinje sa neobičnim zvukom brundajuće bas gitare i specifičnim načinom pjevanja. Kroz čitavu pjesmu smjenjuju se brzi i teški ritmovi sa pauzama i nešto lakšim muzičkim dionicama. Red Ocean počinje sa teško slušljivim distorzijama koje se tokom nastavka još samo pojačavaju poprimajući sve više obrise dobro poznate buke koju su proizvodili Sonic Youth u svojim najboljim danima. U Debaters je u prvi plan izbačena harmonija pjesme sa veoma pjevljivim refrenom. Međutim, na kraju se sve začini sa sumanutim gitarskim rifovima. S Diving Credit približavaju se koncepcijski bandovima koji gaje potpuni noise zvuk kao što su Jesus Lizard, Young Widows ili pak These Arms is Snake. Naslovna pjesma This Quiet nastavlja u prethodnom stilu, gitare nadiru sa svih strana i vrše konstantan pritisak, a sve je pojačano odličnom ritam sekcijom.
Album završavaju sa The Futile, koja ima furiozan kraj u stilu legendarnih Fugazi i kratkom Prophecy Temptation.
(zurnal.info)
">