Kako se tumače izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama:Medijske slobode: Različita tumačenja istog zakona

Novosti

Medijske slobode: Različita tumačenja istog zakona

Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH i nevladine organizacije različito tumače prijedlog za izmjenu Zakona o slobodi pristupa informacijama

Medijske slobode: Različita tumačenja istog zakona
Pristup informacijama; FOTO: CIN

Predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo (KS) Saudin Sivro tražio je od institucija vlasti u Kantona Sarajevo podatke o trošenju budžetskog novca, ali ih nije dobio. “Mi koristimo Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH. Međutim, imamo velikih problema, jer ovi koji su na vlasti, (...) uglavnom, ne daju informacije kako bi trebali“, kaže Sivro.

„Neko dobije platu 10 dana ranije, i to bez ikakve odluke, a mi takve informacije ne možemo dobiti. Svi oni koji su u vlasti ne žele jedni druge da raskrinkaju“, također kaže Sivro u izjavi novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Zakoni o slobodi pristupa informacijama na državnom i entitetskim nivoima bi trebali omogućiti građanima da dobiju sve informacije od javnog značaja, kao što su podaci o trošenju javnog novca.

Međutim, često je ograničen slobodan pristup informacijama, uz izgovor da bi se njihovim objavljivanjem ugrozila privatnost pojedinaca. Zbog toga je Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH zatrpana upitima u vezi sa tumačenjem šta jesu, a šta nisu lični podaci.

Agencija je utvrdila da se zakoni proizvoljno tumače i da se ide u krajnost. S jedne strane, pod izgovorom zaštite ličnih podataka, javni organi štite određene nezakonitosti, dok, s druge strane, u cilju transparentnosti nezakonito objavljuju ono što se nalazi u posjedu tih javnih organa, uključujući i lične podatke. „Ovakva postupanja javnih organa su neprihvatljiva“, navode iz Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH u obrazloženju kojim su pokrenuli proceduru izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH (ZOSPI).

Direktor Agencije Petar Kovačević je pojasnio za CIN da jedna od bitnijih promjene jeste definiranje šta je to lični podatak. Između ostalog, predloženo je da institucije ne mogu ograničiti pristup informacijama kada su u pitanju imena i prezimena zaposlenika u javnim organima, korištenje javnih sredstava, vršenje javne funkcije, prihodi, imovina. Za takve podatke ne bi se utvrđivao javni interes, jer bi on kao takav već bio definiran.

 „Mi smo na neki način htjeli da reduciramo pravo na privatnost“, kaže Kovačević.
U Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH smatraju da predložene izmjene nisu dobro rješenje te da bi se njima zaštitili interesi pojedinaca nauštrb javnosti. Ovoj instituciji građani se žale na uskraćeno pravo na informacije. Na osnovu tih žalbi u Instituciji ombudsmena su zaključili da institucije različito postupaju kada im se građani obrate za informacije. Amira Krehić, pomoćnica Ombudsmena BiH, kaže da je čak i ista institucija u dvije slične situacije različito primjenjivala Zakon. „To je rezultat ili nedostatka političke volje da se postupi striktno kako je propisano ili nepoznavanja tog i drugih zakona u BiH“, kaže Krehić.

Institucije, uglavnom, imaju službenike zadužene za pružanje informacije koje traže građani. Ipak, građani ne mogu uvijek dobiti informacije. Pojedini tumače da su ugovori o koncesiji, ugovori o davanju grantova, tenderske procedure i slično lični podaci. Zbog toga javnost ostaje uskraćena za informaciju kako se troši novac prikupljen po osnovu poreza i doprinosa.
Ograničen pristup informacijama već je prisutan i u pravosuđu. Krajem marta prošle godine Sud BiH je izmijenio interne pravilnike na način da je osobama protiv kojih se vodi sudski postupak osigurana anonimnost u presudama.
U presudama se navode samo inicijali, a za nazive firmi i općina samo se navode početna slova.

„To je katastrofalno. Ratni zločinac ima svoje ime i prezime i cilj žrtava je da se ono zna“, kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena-žrtva rata. „Za nas je neshvatljivo da ratni zločinac ima zaštitu, dok identitet brojnih žrtava bude otkriven tokom suđenja“, dodaje ona. Također kaže da žrtve ratnog zločina nemaju pristup informacijama sa sudova.

 „Mi dobijemo presudu u kojoj stoji M.P, od majke G, od oca T, iz grada V. Šta nama znači to P.M, G.M? Može da bude hiljade i hiljade imena sa tim inicijalima, stotine gradova i naselja sa tim slovom“, dodaje Hasečić.

Denis Džidić, zamjenik urednika Balkanske regionalne istraživačke mreže (BIRN) kaže da nije ujednačena praksa objavljivanja informacija iz pravosuđa. On podsjeća da je slučaj hapšenja predsjednika Federacije BiH Živka Budimira bio potpuno otvoren za javnost, a da za, primjerice, hapšenje osumnjičenih za ratne zločine u Konjicu novinari nisu mogli dobiti ni imena uhapšenih. „Razumijem da je Budimir od javnog interesa, ali zašto ratni zločini nisu od javnog interesa?“, pita se Džidić.

Prema predloženim izmjenama ZOSPI-a, presude za ratne zločine, organizovani kriminal, korupciju i slično će predstavljati predmete od općeg značaja za javnost.
Mehmed Halilović, bivši federalni Ombudsmen za medije, napravio je analizu predloženih promjena ZOPSI-a.

U analizi navodi da bi se ova odredba u vezi sa presudama mogla tumačiti na način da se onemogući svako objavljivanje informacija do okončanja sudskih postupaka.
Petar Kovačević kaže da se zakonom ne može propisati svaka životna situacija, ali da se mora gledati šta je interes javnosti, a šta su lični podaci.

On kaže da je čitao presudu jedne osobe, gdje se na prvoj stranici nalaze svi lični podaci, uključujući i podatke o njegovoj kriminalnoj prošlosti, koji mogu biti zloupotrijebljeni. „ To se lice može kontaktirati i reći: Hoćete li mi vi nešto uraditi za neki posao? Platit ću vam. Dat ću vam 100 maraka, zapalite mi komšiji auto jer ne mogu mu gledati dobro auto!“, tumači Kovačević.
Nevladine organizacije strahuju da će izmjenama Zakona javnost biti uskraćena za  informacije, uz izgovor o zaštiti ličnih podataka.

Zbog toga je njih šest uputilo zajedničko otvoreno pismo u kojem su od nadležnih institucija zatražile da se ne usvajaju predložene izmjene, ali da se pokrenu procedure za poboljšanje Zakona.
Postojeći zakoni nisu ujednačeni kada su u pitanju načini žalbe koje su u vezi sa odbijanjem slobodnog pristupa informacijama.

Nisu jasno definirani ni načini kažnjavanja odgovornih koji uskrate pravo na informacije.
Iz Ministarstva pravde BiH ne žele komentirati predložene izmjene ZOSPI-a, jer oni daju mišljenje samo na propise koji su usvojeni i koji se primjenjuju u praksi. Ova institucija je pokrenula javnu raspravu o predloženim izmjenama i pozvala građane da daju svoje komentare do kraja ovog mjeseca, odnosno do 31.5.2013. godine.