METEOR POGODIO RS: Sve je otišlo u 3 P...

Do prije par mjeseci vlasti u Republici Srpskoj nisu ni pominjale ekonomsku krizu, tvrdeći da ona i ne postoji, te da se dešava drugima oko nas. Permanentna poskupljenja su ignorisana ( sa izuzetkom pekarskih proizvoda, čije su cijene na uzdi držane prijetnjama), nedostatak novca prenebregavan, otpuštanje radnika nije postojalo, sve je bilo med i miljeko, a maslo su, u skladu sa izvještajima režimskih medija, mazali svi redom. Prođoše izbori, kriza i to ekonomska pade sa nebesa, odjednom su se svi sjetili viškova zaposlenih, otkazi vise u vazduhu; bivši premijer zbog neefikasnosti i arogancije kritikuje administraciju koju je sam postavio; cijene su se otele kontroli: hljeb, meso, mlijeko, ulje, brašno i ostali vitamini potrebni za minimum biološkog opstanka dostižu neslućene visine; novi nameti privredi takođe... Riječju, ovaj entitet pogodio je ogromni meteorit, izazivajući ekonomski cunami, što će pomesto sve redom. Nema arke na koju se običan svijet može ukrcati i spasiti se od potopa koji slijedi. Nema privrede, nema posla, a samim tim nema ni hljeba, ma kolika mu cijena bila.

POREZ NA VAZDUH

Svi to vide i gledaju to već duge dvije godine, sem onih koji su trebali da vode, a ne da potope “bolji dio BiH”. Tragediju upotpunjuje činjenica da paralelnog budžeta, (što su bile pare od prodaje Telekoma), više nema, da su jeftini krediti za budžet prošlost, da malobrojni privrednici, koji još uvijek posluju, najavljuju odlazak u Federaciju BiH, da ekonomska politika vlade nema blage veze sa ekonomijom, a da je netom izglasani budžet tek spisak potreba od kojih će samo mali broj biti i ispunjen. O razvoju, u novom vijeku. Uskoro možemo očekivati da uvedu porez na vazduh, konstatovao je jedan banjalučki ekonomski stručnjak. Zapanjujuće je da to već nije učinjeno, jer, očito, ni vazduh nije naš, već ovdašnjih vlastodržaca.

Tri-P, projekcija Republike Srpske – prodaj, potroši, pozajmi, kako su dosadašnju ekonomsku politiku SNSD-ove vlade ocijenili pojedini opozicioni lideri, pojela je sama sebe ( a i sve nas), jer se više nema šta prodati, malo šta je ostalo za potrošiti, a pozajmiti je sve teže, jer se dugovi nemaju od čega vraćati. Da bi se zaradilo, mora se proizvoditi, a privredni sektor u Republici Srpskoj je na koljenima. Nedavno usvojena vladina Ekonomska politika za 2011. godinu ne predviđa rasterećenje realnog sektora, već usvojenim mjerama dodatno opterećuje ionako jadnu privredu. Hvalisavost vlastodržaca da je stopa rasta industrijske proizvodnje u 2009. godini bila 19 procenata (po tim podacima RS je bila jača od Kine, Indije i Brazila zajedno), šarena je laža za široke narodne mase, pri čemu je vješto prikriveno da je ovakva superiornost RS jedino posledica početka rada Rafinerije Brod, čija je proizvodnja u prethodnoj, 2008. godini mjerena mililitrima.

Vlast je laka na obećanjima - očuvanje radnih mjesta, očuvanje socijalne stabilnosti, podrška privredi i pozitivan privredni rast, zadržavanje nivoa javnih investicija, zadržavanje fiskalne stabilnosti..., ciljevi su navedeni u netom usvojenoj Ekonomskoj politici za ovu godinu. Još joj je lakše da slaže, pa mjerama za izlazak iz krize i ostvarenje narečenih ciljeva navodi suprotno- smanjuje podsticaje u poljoprivredi sa 80 na 60 miliona KM, dodatno opterećuje privredu povećanjima poreza i doprinosa na plate na 33 odsto, ukida neoprezivi dio dohotka, a unificiranu stopu poreza od 8 procenata zamjenjuje sa onom od deset odsto za plate do 1.500 KM, a onom od 20 odsto za plate više od 1.500 maraka. Zbog socijalne stabilnosti ukidaju se subvencije za struju socijalno ugroženom stanovništvu, radi podsticaja malih i srednjih preduzeća istima se ukida grant, radi poštovanja nepodnošljivog fisklanog tereta!? ukidaju se naknade za odlikovane borce i učesnike NOR-a, i tako redom. Cilj vlastodržaca je jasan- dodatnim opterećenjima privrede nastoji se namaći nešto novca i pokušati sačuvati socijalni mir. Dugoročno, slijedi potpuni potop. Privreda neće moći izdržati dodatne namete, pa će doći do smanjenja proizvodnje i otpuštanja radnika. Armija nezaposlenih će rasti, životni standard će dalje padati, baš kao i kupovna moć stanovništva.

U usvojenom budžetu za 2011. godinu otkidalo se od svakoga, osim od vladajuće oligarhije. Za sebe su obezbijedili četiri miliona maraka za predstavljanje RS u inostranstvu, predsjedniku je na raspolaganje stavljeno dodatnih pet miliona maraka da izigrava filantropa i humanitarca, a za javne investicije (za koje niko još ne zna šta znače) predviđeno je 35 miliona maraka. Po svemu sudeći najveći dio od tih 35 miliona završiće, kao i ranijih godina, u džepovima Dodikovih tajkuna.

PENZIONERIMA UZALUD ČEKANJE

Penzioneri, njih oko 223 hiljade, u narednim mjesecima mogli bi da uzalud čekaju svoje crkavice, jer je Fond PIO u gubicima od 222 miliona maraka, a Zoran Mastilo, po svemu sudeći, više neće imati odakle da pozajmljuje da bi redovno isplaćivao penzije. Onih 40 miliona maraka, koje je mu je u novembru Vlada posudila sa escro računa, navodno za održavanja likvidnosti Fonda u 2011. godini, već je spiskao. Mastilo se bez mjere zaduživao i kod komercijalnih banaka, kojima je samo po osnovu kamata u prošloj godini platio više od milion maraka.

A sa escro računa uzimalo se šakom i kapom. Prema Izvještaju o izvršenju budžeta RS za prvih devet mjeseci prošle godine, Vlada je escro računa uzela ukupno 92,5 miliona KM za finansiranje redovnih budžetskih troškova.

“Za potrebe finansiranje redovnih budžetskih troškova po odluci Vlade od 10. jula sa escro računa uzeto je 30 miliona KM. Drugom odlukom Vlade sa istog računa pozajmljeno je još 37,5 miliona KM”, navodi se u Izvještaju. Pozajmljeno je još 25 miliona maraka, ali je taj novac vraćen posle dva mjeseca. Elem, dobri domaćini iz Vlade RS su za devet mjeseci prošle godine sa escro računa isplatili više novca nego što je na njemu ostalo. Od  ukupno povučenih 328 miliona maraka za razvojni program je utrošeno 171 milion, kupovane su firme u stečaju - Tvornica prečistača u Rogatici, Vučjak Prnjavor, Željeznička stanica u Višegradu (valjda da bi se u predizbornoj kampanji na njoj parkira ćiro sa Dodikom i Tadićem), otplaćivan unutrašnji dug, izgrađivana bijeljinska bolnica i rekonstruisan banjalučki stadion. Prema izvještaju, na escro računu krajem septembra ostalo je još 297 miliona KM. Međutim, prema tvrdnjama ekonomskih stručnjaka taj novac je već angažovan u raznim projektima, tako da on de facto i ne postoji. Para, dakle, više nema, a teško da će ih u ovoj godini i biti. Vlast je bila rastrošna, izdašno je čašćavala sebe i sebi bliske tajkune. Široke ruke, stotine miliona maraka pozajmila je i nekim od srbijanskih tajkuna, koji te pare nikada neće vratiti narodu RS.

Ali vlast RS ima rješenja. Kabinet predsjednika RS pretvoren je u najveću građevinsku firmu, jer predsjedniku Miloradu Dodiku budžetom dodijeljeno dodatnih pet miliona maraka za izgradnju škola, vrtića, sportskih hala... Tako će se u Dodikovom kabinetu naredne četiri godine mješati malter koji bi trebalo da cementira ružičastvu stvarnost koja se građanjima RS svakodnevno nudi putem režimskih medija. Srećna Nova 2011.