ATA BUSINESS SOLUTIONS PIŠE ŽURNALU:Mi smo u stvari žrtve

Pod okupacijom

ATA BUSINESS SOLUTIONS PIŠE ŽURNALU: Mi smo u stvari žrtve

Na Žurnalov tekst „EVROPSKI KURS ZENICE: Stanogradnja podstaknuta ucjenama, prijetnjama i napadima“ reagovala je firma „ATA BUSINESS SOLUTIONS“. Objavljujemo njihovo poduže pismo i kratak odgovor Žurnala

Mi smo u stvari žrtve

Izuzetno je bitno istaknuti da je potpuno netačna vaša tvrdnja da zgradu gradimo bez potrebne dokumentacije i saglasnosti. Činjenica je da posjedujemo validnu građevinsku dozvolu sa klauzulom pravosnažnosti izdatu od strane Službe za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Grada Zenica (br.03-23-1739/17), što je pokazatelj da  su prethodno ispunjeni svi zakonski preduslovi neophodni za izdavanje navedenog dokumenta. 

Istina je da imamo problem sa porodicom sa susjedne parcele, koju ste naveli u spornom tekstu. Navedeni problem traje od prvog dana početka gradnje, odnosno od kako smo zvanično našu parcelu kupili od bivšeg vlasnika. Bivši vlasnik je imao urbanističku dozvolu za izgradnju objekta na navedenoj parceli. U momentu kupovine nismo znali da je naša kompanija već četvrti investitor na predmetnoj parceli,  te da je pomenuta porodica ranije, svojim aktivnostima, uspjela  otjerati tri investitora kao i maltretirati okolni komšiluk.  

U fazi izdavanja građevinske dozvole, očekivali smo kontakt s navedenom porodicom, kako bismo tražili i njihovu sagasnost. S toga smo, kao ozbiljni poslovni ljudi, prethodno otišli da se upoznamo sa njima i da im se predstavimo. Kazali su da neće biti problema za saglasnost. Naravno, saglasnost je trebala biti obostrana, tj. pošto graničimo da i mi njima omogućavamo gradnju čime podižemo vrijednost i njihovog placa, jer je njihov plac bez naše saglasnosti u potpunosti bezvrijedan iz razloga što se usko proteže uz našu parcelu, te da se odmicanjem od tri metra na parceli nikad ništa ne bi moglo graditi.  Napominjemo da je riječ o vlasnicima 40% ukupne parcele, dva brata i dvije sestre, od kojih sestra po povratku iz Beograda živi sa jednim bratom na gornjem spratu. Odmah po usmenom dogovoru promjenili su mišljenje te su nam tražili 50.000 KM gotovine, kao i da platimo nepostojećih 40m² zemlje na našoj parceli, za koje su tvrdili da su njihovi, iako ta zemlja nigdje u papirima nije zavedena na njih. Naravno, ovakav zahtjev za nas je bio potpuno neprihvatljiv, te smo isti i odbili. Tokom ovih “pregovora” obratili su nam se i vlasnici preostalih 60% pomenute parcele, te izrazili spremnost da nam prodaju /daju saglasnost za svoje udjele. Sa jednim od njih, u čijem je vlasništvu 50% parcele postigli smo dogovor, te dobili saglasnost za građenje. U razgovoru s njim saznali smo da je ostatak porodice od početka njemu zabranjivao pristup na njihovoj parceli, oko čega su imali sudski spor, u kojem ih je vlasnik 50% parcele dobio, ali i dalje nije imao pristup parceli. Nakon toga nam se javio i vlasnik u čijem vlasništvu je bilo 10% parcele, što smo odkupili od njega, u skladu sa Zakonom poštujući pravo preče kupnje. Na taj način dobili smo što kroz saglasnost što kroz vlasništvo 60% parcele, te smo predali Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, koju smo i dobili (u prilogu aktuelni ZK izvadak).

Građevinska dozvola je nakon izdavanja bila objavljena na javnoj tabli Grada Zenica, od kada je počeo teči rok od 15 dana  za njenu pravosnažnost, čime se stiču uslovi za početak građevinskih radova. Shodno činjenici da se niko nije žalio u pomenutom roku, izdata je klauzula pravosnažnosti na građevinsku dozvolu. Odmah na početku građevinskih radova manjinski vlasnici 40% parcele (porodica koju prikazujete kao žrtve naše Kompanije) uložili su Žalbu. U Žalbi navode da nisu bili dio procesa davanja saglasnosti za građevinsku dozvolu, te da istu osporavaju.

Iako nikada ranije nije bilo slučajeva da se poništi već izdata Klauzula pravosnažnosti sve institucije uvažile su njihov žalbu, počevši od Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZE-DO Kantona pa do samog Grada Zenica, te poništili izdatu klauzulu pravosnažnosti. Ovo je bio presedan pravne nesigurnosti i naš jedini lijek bio bi da tužimo organe vlasti zbog dovođenja u zabludu i nanošenja štete nama kao investitorima. No, nismo to uradili, jer su manjinski vlasnici 40% parcele, preko svog advokata i pregovarača  ponudili sporazmno riješenje. Navedenim Sporazumom smo se obavezali da na ime umanjene svjetlosti i pogleda na rijeku Bosnu isplatimo 15.000KM , zatim na ime advokatskih troškova i taksi 1370 KM, da izvršimo radove na sanaciji kuće /radovi su taksativno pobrojani u Sporazumu, ovjerenom kod notara/, te da ovaj Sporazum uključuje i prekid svih započetih međusobnih sporova,  kao i uslova da vlasnik 50% parcele koji nam je ranije dao saglasnost odustane od civilne diobe. Svi uslovi iz Sporazuma su ispoštovani od strane naše kompanije, osim fasade, kapije i dvorišta za koje smo dogovorili da se rade paralelno sa izvođenjem naših radova,  na osnovu čega smo po drugi put dobili klauzulu pravosnažnosti.

U međuvremenu vlasnik 50% parcele je prodao svoje udjele, a novi vlasnik je prihvatio da ostane saglasnost, koja nam je  prethodno data. Nakon isplate novca i Izjave ovjerene kod notara da smo ispoštovali sve uslove, te da nema više nikakvih potraživanja prema našoj kompaniji, manjinski vlasnici 40% parcele tj.dva brata i dvije sestre dali su Izjave na Sudu kako ništa od Sporazuma nismo ispoštovali, te da isti smatraju ništavnim. Nakon toga su započeli proces osporavanja urbanističke dozvole tuživši Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZE DO Kantona. Nakon tri mjeseca, kada smo obavješteni o presudi Suda koja traži od Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZE DO Kantona da preispita Odluku donošenja urbanističke saglasnosti, uzevši u obzir argumente koje je Sud naveo, mi smo već bili u poodmakloj fazi građenja tj. pri završetku grubih građevinskih radova na zgradi. Naravno, odmah smo putem advokata naše kompanije pokrenuli postupak vanrednog prispitivanja sudske presude, dostavivši sve argumente koji ukazuju na lažno predstavljanje situacije od strane manjinskih vlasnika, pošto smo zainteresovana stranka, a nismo bili uključeni u procesu donošenja prvobitne presude. Također, smo pokrenuli tužbu protiv Bešić Nasihe za lažno predstavljanje, obmanu, klevete i krivotvorenje potpisa, gdje ćemo dokazati da se potpisivala u ime sina, koji je vlasnik sa boravištem u Beogradu, a ona njegov opunomoćnik za što nije imala validnu punomoć.

Nakon što je pomenuta porodica pomislila da su nam nanijeli štetu obratili su nam se sa ponudom u kojoj su za 40% parcele u njihovom vlasništvu tražili od 130m², koliko već sada iznosi naša zajednička parcela, tj.52m² koliko ukupno pripada njima, 4 stana od 60m², tržišne vrijednosti 480.000KM, što je kontra argument “bescjenja” koje vi navodite u vašem tekstu. Za ovaj dogovor ponudili su nam da kontaktiramo njihovog advokata u Beogradu.Ne moramo ni reči da se radi o reketaško lihvarskom pristupu prema našoj kompaniji.

Naravno i taj Zahtjev smo odbili, ali je s naše strane ostala aktuelna ponuda, a to je da za Bešić Muriza koji živi na gornjem spratu kuće i Bešić Nasihu koja živi na relaciji Zenica – Beograd, kupimo 2 garsonjere u Zenici i za ostatak ih sve isplatimo u novcu. U međuvremenu, dok smo radili na sanaciji kuće shodno ranije spomenutom i kod notara ovjerenom Sporazumu, saznali smo da je kuća već prije rata predviđena za rušenje, te da je 2004.godine njihova majka tražila urbanističku dozvolu za adaptaciju kuće, za što je Grad Zenica odbio s obrazloženjem da je kuća u toliko lošem stanju da adaptacija nije moguća, te da je predviđena za rušenje. Ne želivši ostati čak ni na ovim činjenicama dobili smo elaborat priznatog sudskog vještaka, dipl.ing.građevine Stanka Bagarića, u kojem je navedeno da je kuća u ruševnom stanju, da je opasna po život te da se može urušiti svakog momenta. Njegov prijedlog Gradu Zenici je da preduzme aktivnosti kako bi se kuća srušila prije nego se ugrozi nečiji život. Isti sudski vještak napravio je procjenu vrijednosti kompletne parcele, kuće i zemljišta, u iznosu od 74.797, 74 KM, što je još jedan od dokaza da cifra od 480.000 KM koju potražuju kroz 4 stana po 60m2 nije ništa drugo do lihvarenje i reket.

Njihovi argumenti o kvadratima koje oni pripisuju sebi, a koji ne postoje ni u jednim dokumentima, logikom zdravog razuma ne mogu biti uzeti u obzir. Prije nego što smo upoznati s presudom Suda dostavljenom Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZE–DO  Kantona, Bešić Nasiha je po svaku cijenu htjela da omete izvođenje radova za koje smo se obavezali Sporazumom, te je u više navrata fizički nasrtala na radnike raznim predmetima, o čemu postoje i policijski zapisnici i ozljedni listovi. U početku nam nije bilo jasno zašto to radi, ali kad smo vidjeli da postoje lažne izjave da nismo ispoštovali sporazum, shvatili smo prirodu ovakvih namjera.

Uopće nismo uzeli u obzir, ali je bitno navesti i to kako bi javnost bila ispravno informisana, stalne i najgnusnije uvrede prema svim ljudima koji su se približili građevinskom objektu. Ovim putem želimo pohvaliti sve koji su profesionalno obavljali svoj posao, te niti jednom nisu reagirali na bilo kakav neprimjeren način.Sve navedene informacije mogli ste dobiti od naše komapanije da ste bili zaintereisrani za istinu, a ne pisanjem klevete i laži nanositi štetu našoj kompaniji, predstavljajući varalice i reketaše žrtvama. Kompaniju koja ispunjava sve svoje obaveze i investira predstavili ste nasilnicima, a sve u svrhu politikantskog obračuna sa gradonačelnikom Grada Zenica, zbog čega smatramo da je naša sumnja u Vaše zle namjere osnovana.

Na boljševičke metode stvaranja bunta u narodu, te pritiske koje stvarate pisanjem zlonamjernih tekstova na eventualne donosioce mjera u postupcima odgovaramo da shodno činjenici da je lokacija u centru Zenice ne postoji nijedna institucija koja nije uključena u rad naše kompanije, a sve u svrhu transparentnosti u radu. Ovakvim tekstovima nastavljate činiti štetu, ovaj put građanima Zenice, stvarajući lažnu ružnu sliku o gradu kojeg bi, po vašem pisanju, svaki investitor trebao zaobići. Na kraju želimo naglasiti da gradnja objekta traje u punom kapacitetu, shodno relevantnoj važećoj dokumentaciji, te da u pregovorima ostajemo spremni platiti realnu cjenu, ali nikako ne pristajemo biti žrtve reketa i lihvarenja, kao i da napomenemo da imamo već nove projekte u realizaciji te da nemamo potrebu po svaku cijenu da se dogovorimo sa vlasnicima nego razgraničavanje sa njima prepuštamo procesu civilne diobe koji je u toku na Sudu.

 

ATA BUSINESS SOLUTIONS

DIREKTOR ASMIR MEHMEDOVIĆ

 

Odgovor Žurnala : Na zanimljiv način ste opisali kako ste vi i vaši suinvestitori u stvari žrtve cijele situacije te kako ste naivno započeli investiciju. Zanimljivo je kako je prema vama, Nasiha Bešić u stvari nasilnik od koje svi strahujete, koja sama sebi ruši kuću i stepenice do svog stana, a ne bi bilo iznenađenje da bude optužena da je sama izgradila i zgradu kako bi i sebi i vama zagorčala život. 

Nije u tekstu riječ o tome da li je kuća u dobrom ili ruševnom stanju, nego ko je i na koji način započeo rušenje kuće i sa kojim argumentima. Presuda Kantonalnog suda u Zenici poništila je urbanističku saglasnost koja je preduslov za izgradnju, a niko nije negirao da je na osnovu iste data građevinska dozvola. Mogli smo dodatno elaborirati ko je i kako u prethodnom postupku koji ste opširno opisali zastupao g-đu Bešić i da li je njen tadašnji pravni zastupnik uradio posao shodno struci ili je bio povezan sa određenim osobama.

Što se tiče vaših navoda o politikantskom obračunu sa gradonačelnikom, za tim zaista nemamo potrebe, jer dotični sam svojim poslovnim i drugim potezima stvara dovoljno materijala za pravu sliku o sebi.

Iskoristićemo za kraj rečenicu koju je autoru teksta izrekao jedan od suinvestitora, a koja ilustrativno predstavlja cijelu situaciju : “Nisi možda imao sve informacije, ali je sve što si objavio potpuno tačno.“

(zurnal.info)