Ministar Milorad Bahilj ovako objašnjava zloupotrebu službenog položaja: ŠTA VAS BRIGA!

Vrišti u jednom ovdašnjem mediju federalni ministar trgovine Milorad Bahilj zbog "nerada i neorganiziranosti" kantonalne i gradske vlasti u Mostaru i isključivo njih krivi za pakao koji su, skupa sa više od stotinu ljudi zarobljenih prošlog petka u snježnim nanosima u Salakovcu kod Mostara, preživjele i njegova supruga i kćerka, Danijela i Jovana. Vraćale su se u poslijepodnevnim satima iz Banje Luke u Mostar ali je njihov put, nažalost, trajao skoro dva dana.

VJEROVATNO IMATE PROVOCIRAJUĆE PITANJE!

Srećom, sve se dobro okončalo a ministar Bahilj je s javnošću podijelio svaki detalj drame koju je preživljavao, svaku misao koja mu je prostrujala glavom dok je panično od petka poslijepodne do subote u ponoć iščekivao dobre vijesti o porodici.

Međutim, u istoj je priči bio još jedan akter. U automobilu s ministrovom porodicom, pakao je preživljavao i ministrov vozač. To je, pak, samo konstatirano. Vozač. Bez imena i prezimena. Kao da je to posve prirodna situacija.

Priča ministar Bahilj detalje prošlosedmične drame bez bojazni da bilo kome treba da pojašnjava otkud njegov službeni vozač u službenom autu, u toku radnog vremena, u Banjoj Luci? Kako je moguće da u to vrijeme vozi ministrovu porodicu?

A jeste službeni vozač. Pričali smo s njim.

- Jesam, ja sam vozio u petak. Ma, bilo je strašno vjerujte mi, ali dobro je, neka smo mi samo živi i zdravi stigli kući, kazao je u telefonskom razgovoru za Žurnal.

Zove se Borislav Vranjković i osim što je tada brinuo za sebe, za svoju porodicu, kaže, brinuo je i za Bahiljevu porodicu jer se osjećao odgovornim za njih.

- Ako me je ministar poslao po svoju ženu i dijete, znači da je imao povjerenje u mene, najprije posve bezazleno opisuje Vranjković iskustvo od prošle sedmice. Ali, sudeći po glasu s druge strane žice, raspoloženje se mijenja dok mu pojašnjavamo šta u cijeloj priči nije uredu.

Pitamo kako je moguće da za trajanja radnog vremena obavlja ministrove privatne obaveze? Da li mu ministar inače daje takve zadatke? Dobije li za takve puteve dnevnicu, novac za prekovremeni rad? Kako se u Ministarstvu pravda gorivo, koliko nas sve to košta...?

Sad nas već Vranjković moli da ga više ništa ne pitamo...

- Ma, vozili smo se u mom autu..

Pa dobro, ali zar u 16 sati vozač ne treba da bude na radnom mjestu a ne da vozi ministrovu porodicu iz Banje Luke?

- Ma, nije sad uopšte bitno je li moje ili službeno auto. Ma, molim vas, nemojte me ništa pitati. Ja samo radim svoj posao. Ja radim ovdje 17 godina... Pitajte ministra ili koga već, ne bih stvarno pričao ni da li je ili nije službeno auto, kaže Vranjković.

- Najbitnije mi je, vjerujte mi, da se sve dobro završilo.

Vranjković je rekao dovoljno. I niko od njega ne očekuje da svom šefu kaže neću ili da raspravlja o zloupotrebi javnog novca. Sva ona pitanja o kojima smo razgovarali namjenjena su ministru.

A nakon vrlo, vrlo kratkog telefonskog razgovora sa ministrom Bahiljem, bit će nam tek jasno koliko je i pomisao o raspravi s njim nemoguća.

Uz izraze žaljenja zbog traume koju je preživjela njegova porodica prije nekoliko dana, u telefonskom razgovoru naglašavamo kako imamo samo jedno pitanje...Međutim, ministar bjesni:

- Znam, vjerovatno provocirajuće pitanje, otkud službeno auto, službeni vozač da vozi moju porodicu...? Šta te briga! Napiši slobodno da sam ti rekao: ŠTA TE BRIGA!, odbrusio je, naglašavajući svaki slog u rečenici. Potom je ministar Bahilj prekinuo telefonsku vezu.

 (zurnal.info)