Mobing, samovolja, nezakonito premještanje...

Pred Općinskim sudom u Sarajevu trenutno se vodi proces po tužbi za diskriminaciju, mobing, samovolju i nezakonito premještanje uposlenika u Federalnom parlamentu. Prvooptuženi je Parlament Federacije BiH a drugooptuženi Izmir Hadžiavdić, sekretar Doma naroda Parlamenta.

Parlament i Hadžiavdića tužio je Josip Schreilechner, uposlenik u pisarnici. Josip i njegova porodica za Žurnal potvrđuju kako su tužili Parlament i Hadžiavdića ali ne žele komentarisati detalje. Ni Izmir Hadžiavdić, sekretar Doma naroda, nije želio komentarisati proces:

- Mislim da nije u interesu postupka koji se vodi – kratko je rekao. Nije pristao ni na razgovor u vezi sa zapošljavanjem u Parlamentu FBiH ni nepravilnostima koje je revizija prethodnih godina uočila:

- Nemojte misliti da je ovo prvi put da se suočavam sa takvim pitanjima, svakih šest mjeseci mi ih neko postavlja – rekao je u telefonskom razgovoru.

Kako se navodi u tužbi, Josip Schreilechner svoj rad počeo je sa najnižeg mjesta u pisarnici – kurirskog. Nakon izvjesnog vremena premješten je na drugo radno mjesto sa boljim uslovima. Međutim, u prethodnih nekoliko godina vraćan je na kurirsko mjesto a na njegovu poziciju razmještani su drugi službenici. Sve je to rađeno, kako se tvrdi, u suprotnosti sa propisima. Josip je upućivao i žalbu Agenciji za državnu službu FBiH, na čijem je čelu tada bio Enver Išerić. Žalba je odbijena s obrazloženjem da je rukovodilac odlučio o premještaju.

Treba napomenuti kako je Josip prije toga radio na neodređeno a vraćanjem na kurirsko mjesto ponovo je zaposlen na određeno, što je u suprotnosti sa zakonom. Na njegovo, bolje radno mjesto, primljen je drugi službenik. Kada je nakon prvih šest mjeseci rada Josip ocjenjivan, nagrađen je za natprosječne rezultate u poslu. Nedugo nakon toga zbog zdravstvenih problema odlazi na bolovanje. To nije smetalo njegovom nadređenom da Josipa za period u kojem nije ni radio ocijeni ocjenom – zadovoljava. Četiri puta je Josip pisao žalbu zbog ocjene zadovoljava i četiri puta je Odbor za žalbe uvažio njegovu žalbu, tražeći da se ocjena preispita. Svaki put ponovo je ocjenjivan istom ocjenom – zadovoljava. Ova ocjena podrazumijeva deset posto nižu platu. Nakon toga ostao je neocijenjen. U cijeli slučaj tada je uključen i Helsinški komitet i Ured ombudsmana.

S obzirom na zdravstvene probleme ljekari su smatrali kako za Josipa nikako nije posao na koji je uporno vraćan – kurirsko mjesto. U nalazima je jasno naznačavano da treba izbjegavati duže stajanje i hodanje, nošenje tereta. Iako je uredno dostavljao sve nalaze oni nisu uvažavani.

Za to vrijeme, drugi službenici koji su radili u Parlamentu imali su značajnu podršku u radu. Pa i u školovanju. Jedan od primjera je i Marica Mlikota, koja je u Parlament došla sa završenom osnovnom školom. Iz budžeta joj je plaćeno doškolovavanje u Kiseljaku pa je Marica sa završenom školom za trgovca završila na Josipovom mjestu. Kasnije, kada je upravna inspekcija ustanovila da Marica nema položen stručni ispit, za nekoliko dana organizovano je i polaganje ispita koji prolazi iz prvog pokušaja.

Ipak, po nalogu inspekcije Maricu vraćaju na mjesto kurira na kojem su sada umjesto potrebna tri uposlena četiri kurira. Zbog toga Josip podnosi zahtjev na povratak na više, sada upražnjeno radno mjesto. Dva dana kasnije čini to i Marica koja i dobija posao. Zanimljivo je kako je u protokolu zabilježeno da je Marica na bolje radno mjesto vraćena 1. septembra iako je zahtjev poslala tek 6. septembra. Ali nije Marica jedina koja je u Federalni parlament stigla sa osnovnom školom. Zanimljivo je da je kao šef Pisarnice, nadređeni Josipu i drugim uposlenicima, koji ih je i ocjenjivao, godinama radio Adil Avdić, koji je od “stručne” spreme imao – osnovnu školu. Sa osnovnom školom Avdić je na ovoj poziciji imao bruto platu oko 1.600 KM.

Tek nakon poslaničkih pitanja o ovim slučajevima počelo se raditi na rješavanju 23 uposlenika koji su radili u Federalnom parlamentu a imali su završenu tek osnovnu školu. Neki od njih nalazili su se, očito je, na rukovodećim pozicijama.

Da u Parlamentu posvećuju mnogo pažnje obrazovanju kadra pokazuje i informacija da je i Izmir Hadžiavdić dobio finansijsku podršku za doedukaciju:

-Tačno je, nalazim se na postdiplomskom studiju na Pravnom fakultetu, kaže za Žurnal. Nije želio odgovoriti na pitanje da li je za školovanje dobio 10.000 KM:

-Uplate su bile sukcesivne, a koliko tačno ne bih mogao reći.

(zurnal.info)