MOCTAP – STOLNI GRAD: Vladikino povlačenje na rezervni položaj

Velika je stvar kada se vladika vrati u sjedište Eparhije, iz koje je silom prilika smatrao da treba/mora otići. Velika je to stvar za državu, za crkvu, za vjerujući narod... Velika bi to trebala biti pobjeda mira nad ratom, koji je iznjedrio sve užase koje je iznjedrio i zbog kojih se malo ko nalazi tamo gdje se do rata nalazio. Velika bi to morala biti pobjeda razuma nad nerazumom; života i suživota nad mržnjom; sadašnjosti i budućnosti nad prošlošću... Sve ove riječi čvrsto stoje, dok ne uvidite da se nije vratio bilo koji vladika, već episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, nakon čega sve velike ideje, koje znače povratak vladike u sjedište, gube na snazi, iskrivljuju se, postaju svoja suprotnost, nestaju kao dobre namjere...

“NAJZNAČAJNIJI DOGAĐAJ U ISTORIJI CRKVE”

Povratak Grigorija, otjelovljenog u “sjedištu eparhije” u Mostaru, pun je upitnika, nedorečenosti, neiskrenosti, a nema sumnje da i ovaj put njegove, kako ih on zove, dobre namjere, popločavaju put do pakla. Jer, Grigorije je sve, samo ne vladika. To što nosi tu titulu, ne znači i da je zaslužuje i da se u punom smislu te riječi ima kao takav doživljavati. Njegov problem je što titulu smatra činom i u skladu sa tim se ponaša. (Kao i brojni drugi celebrity crkvenjaci, uostalom.). Nekada mu je taj čin crkveni, nekada stranački, počesto paraudbaški; zavisi gdje više i koliko kapa, teče. Para. On je u crkvi što je Nikola Špirić u politici, ogavna beskrupulozna sponzoruša spremna na sve, kako bi se dokopala privilegija. Isti taj Grigorije je 2003. bio protiv obnove Saborne crkve u mostarskom naselju Bjelušine, tvrdeći da crkva ne treba, jer nema Srba koji bi u nju išli. Tako se pravdao što je prodao crkvenu zemlju na Rondou, u centru Mostara. Zemljište vrijedno nekoliko miliona, crkvena sponzoruša je prodala za nekoliko stotina hiljada maraka. Mostarski Srbi tada su ga osuđivali, danas o tome ćute. Sponzoruša ih sada poziva da se vrate u Mostar, što je neviđeno licemjerstvo, najveći ljudski grijeh. Da je bilo iskrenosti i želje da se Srbi vrate u Mostar, sam Grigorije bi eparhiju u taj grad vratio još 1999. godine, čim je hirotonisan. Da je to učinio tada, Srba u Mostaru bi bilo bar deset puta više nego što ih je.

Narcisoidan, samoljubiv, neiskren, licemjeran, ciničan; lažac kakav jeste, Grigorije ni ovaj put nije odolio samohvali i samouzdizanju i iznad Svetog Save. Povratak Eparhije, “krstio” je kao jedan od najznačajnijih događaja u istoriji Crkve. Gdje je on, tu je i Istorija. I Povijest. I Zemljopis. Sve u stilu, vidjela žaba gdje se konji potkivaju, pa i ona digla nogu. A Grigorije obje, zlatom opkovane. Još je “besjedio” da će sada biti sve više uz svoj narod, i u dobru i u zlu. A gdje je do sada bio i što to nije činio?! Nije stizao od zauzetosti poslovima ispumpavanja novca iz Investiciono-razvojne banke RS. A kada je para ponestalo, Grigorije se vratio duhovnim poslovima, tražeći nove načine da ih materijalizuje. Učinilo mu se da bi povratak mogao biti isplativ.

NAPUŠTANJE BRODA

Vrlo je bitno razmotriti stvarne razloge zbog kojih je Grigorije odlučio da Eparhiju vrati u Mostar. Takav čin potpuno je suprostavljen političkim htijenjima njegovog donedavnog gospodara Milorada Dodika, koji snažno zastupa moto: “Bosna dok mora, Srpska zauvijek”. Grigorije je napustio taj brod, jer smatra da tone, sklanjajući se u hladovinu mrske mu Federacije BiH, dok oluja ne prođe. Ima mišljenja da je Grigorija u Mostar poslao zvanični Beograd (uz sasluženje Patrijaršije), pragmatično na taj način pokazujući da nema namjeru da dijeli BiH. Ipak, Grigorije je premali igrač za takve poruke, premda u njegovom novopletu može da se prepozna i ta mustra. Bar je on svima gura pod nos. Suština je u sljedećem: nizom kriminalnih, inkvizitorskih, antihrišćanskih, anticivilizacijskih i neljudskih postupaka, Grigorije je svoj rejting urušio do temelja. I u domaćoj javnosti i u međunarodnoj zajednici. Uz to, Dodik je skršio pare od Telekoma i dobroj nadnici za svoje “usluge masaže” Grigorije se iz te vreće ne može više nadati. No smoking. There is no smoking. Fuck it.

Očerupanom Paunu nije padalo na pamet da sjedi u Tvrdošu i čeka narod koji će, prije ili poslije doći, da ga upita gdje su njihove pare i zašto je Hercegovina odsječena od cijelog svijeta i ljeti i zimi? I zašto je, mimo svijet, propala za sva vremena?! Povratak u Mostar je marketinški potez sponzoruše, koja je stavila nove, veće silikone. I mlati njima kao karakternim osobinama, zahtijevajući priznanje za muku pretrpljenu zbog najnovijeg boravka pod hirurškim nožem. Jadni Grigorije! Na šta spade nakon onoliko bijesa i gordosti koje je iskazivao kao Gospodar Hercegovine, izgoneći iz Crkve nepodobne, otimjući kritičare, kamenujući neposlušne! Sad sa kamilavkom naopako okrenutom u ruci hoda i prosjači za zrno pažnje i zeru bitnosti. Riječju, Grigorije je ubijeđen da je Dodik gotov, i u potrazi je za novim vlastelinom kojem će odgovarati njegove kmetovske usluge. (Pokrajvareški asasin svega normalnog u paničnoj je potrazi; zainteresovani se mogu javiti na broj Eparhije u Mostaru.).

BJEKSTVO SA MJESTA ZLOČINA

Grigorije nije samo došao u Mostar, on je i pobjegao iz Trebinja. I to glavom bez obzira, jer je upropastio sve čega se dotakao i opljačkao sve što je okom vidio. A vidio je mnogo. Uništio je “Neimarstvo”, radnici su na ulici, bez plate. Božić dočekuju bez igdje ičega. Kao i oni iz firmi “Popovo polje” i “Agrokop”, kojima je Grigorije rukovodio. Brinuo se on i o “Novoteksu”, koji je na gotov, a od Industrije alata Trebinje, koju je udomio kod prevaranta Rodoljuba Draškovića, ostala je tek jedna napolitanka i dva lizala. Svislajon marke. Bileća je potopljena, nema arke koja će je spasiti, Čemerno je otklizalo u druge, ljudskom rodu, nepoznate dimenzije, Trebinje je zakopano ispod Dodikovog aerodroma; Nevesinje, Kalinovik i ostale opštine izgledaju kao mjesečeva površina. Dok je Hercegovina uništavana, Grigorije je postao milioner. Iz IRB-a je izvukao između pet i sedam miliona, pretvarajući ih u ličnu imovinu. Čak je i trebinjsku crkvu Svetog Arhangela stavio pod hipoteku. Ima još, ali dalje ne treba, sem one: Bože nas sakloni ovakvih vladika i njihovih dolazaka i povrataka. Bilo gdje i bilo kad.

(zurnal.info)