MOSTARSKA GLADNA GODINA: Mortadela konačno prešla Neretvu

LOPTA

Velež je ove godine ponovno dosegnuo samo dno. Navijači bojkotiraju utakmice još od proljetnje utakmice sa Željezničarom za koju se osnovano sumnja da je namještena. Pobjedom u toj utakmici Željo je potvrdio titulu prvaka BiH za sezonu 2009/2010.

U novu sezonu se ušlo u potpunom kaosu. Još tijekom ljetnih priprema Velež je mijenjao trenera i na koncu ipak u sezonu krenuo prilično dobro. No, mjehur iznenađenja se rasprsnuo u nekoliko kola i Velež je kraj jeseni dočekao na repu premierligaške karavane.

Nešto se moralo mijenjati. I promijenilo se. Promijenili su se Upravni i Nadzorni odbor gdje se najčešće pogledava kad se želi pričati o krivicima koji već godinama krčme tradiciju jednog od najvećih nogometnih klubova Bosne i Hercegovine. Eto ga, pod novogodišnji bor Velež je dobio novu upravu sastavljenu mahom od ljudi „čiste prošlosti“, „neukaljanog imena“ itd. Novi predsjednik UO, inače SDP-ovac, Nermin Nikšić održao je prilično političan inauguracijski govor u kojem se dalo naslutiti da SDP u ozbiljnu političku borbu za Mostar ide preko Veleža. Time se dugogodišnje rastezanje Veležovog imidža u političke svrhe nastavlja. No, za nadati se da ova ekipa klubu želi dobro. Ono što je obradovalo većinu navijača jeste da se u Upravni odbor vratio Ahmed Džubur, vjerovatno najbolji poslijeratni veležov funkcionar. A u Nadzorni odbor ušao je i Red Army, kojeg će predstavljati Adi Masleša. Doduše, ime novog trenera se još ne zna, ne zna se ni sa kakvim će igračkim kadrom Velež krenuti u 2011. No, nova Uprava u startu ima težak zadatak da učini makar toliko da Velež kroz proljeće došepesa do premierligaškog opstanka, a onda sve ispočetka. Osobno, odavno se ne nadam ničemu, ali ipak negdje duboko tinja plamičak koji kaže: možda ovi jebivjetri konačno naprave nešto ozbiljno i dugoročno postave zdrave temelje kluba. Za razliku od Veleža, problemi Zrinjskog sa lijevim bočnim čine se potpuno smiješni.

PRORAČUN

Na posljednjem zasjedanju GV Mostara opet nije usvojen nacrt proračuna za 2011. godinu. To će reći da u prvo tromjesječje 2011. godine idemo sa privremenim budžetom. Ništa novo pod neonom. To je već treća godina po redu. Valjda je nakon dvije godine iste stare priče svima jasno da problem Mostara u 2009. godini nije bio taj što nema gradonačelnika koji bi svojim potpisom stavio određene akte na snagu. Problem Mostara je puno dublji. Recimo da je problem Mostara princip rogova u vreći po kojem funkcionira gradska vlast. No, dok se oni bodu najviše pate Mostarci i sam grad koji sve dublje tone u provincijsku kaljužu. Ukinute su sve gradske kulturne manifestacije, nema javnog dočeka nove godine, nema sportskih uspjeha, kod svake veće kiše prevozno sredstvo postaje kajak i bla bla bla, ista stara mostarska žalopojka, čudna jebada od Mostara grada.

Bez donesenog proračuna Grad je praktički u blokadi. Kome je u interesu da se to ponavlja iz godine u godinu valjda je odavno postalo jasno. To su ovi kojima smo mi dali legitimitet da nas jebu kako hoće.

URBANIZAM

Nekakav plan je donesen. Doduše, već se nitko ne može sjetiti koji je taj plan i kakav je. Prostorni, urbanistički? Kakav god, on ne može stupiti na snagu, jer nije izglasan, a nije izglasan, jer je predsjednik gradskog vijeća iscrpljen i u bunilu od silne gradnje potvrdio plan za koji se nije glasalo i razgulio kući na grah. A to vam je mimo procedura (ne grah, već to što je on samoinicijativno odlučio potpisati plan kao usvojen). A kad je nešto mimo procedura e onda ništa od toga još milion godina.

Glavne pritužbe vodećih arhitekata i urbanista svode se na to da oni na svojoj strani grade, a nama ne daju na našoj! Evo, vidite mapu intenziteta izgradnje. Ona vam govori da su urbanizam i građevinarstvo ključni za rješenje nacionalnog pitanja.

Hrvatska cigla za hrvatski Mostar! – kliču jedni.

Bočnjačka cigla za bošnjački Mostar! – kliču drugi.

A suvislog plana, osim pljačkaškog, nema. A u dogledno vrijeme ga neće ni biti. U to sam čvrsto uvjeren. Još ima par lokacija koje treba rješiti ispod ruke. Još ima par tajkunjara koje treba legalizirati pa ćemo onda mi te zakone, planove, kakolisevećzove to što ovi novinari non stop traže, a? Nabijem im zakon na neku stvar! Mi ni nacionalna pitanja još nismo rješili, a oni bi planove i zakone.

A nacionalno pitanje se rješava ciglom, makar je tako bilo u Mostaru i protekle, skoro istekle, 2010. godine, koju je u međuljudskim odnosima obilježio princip:

Hrvatska cigla za bošnjačku glavu!

Bošnjačka cigla za hrvatsku glavu!

2010. BRZI PREGLED

Tukli su se klinci po Bulevaru. Pljuvalo se po Partizanskom groblju. Išlo se na predizborne skupove. Malo se i glasalo. A malo su vehabije određivale kako se i gdje vodi ljubav. Vladika Grigorije objavio da silazi u Mostar. Biskup se istog trenutka prepao da će po logici stvari on morati na stolovanje u Trebinje. Mortadela konačno javno prešla u istočni Mostar. Ima je u jednoj samoposluzi. Za sad još nije bilo incidenata vezanih uz mortadelu.

Sretna vam nova godina!

(zurnal.info)