Aktuelna vlast Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) godinama je zatvarala oči dok su grobari zdravstva, sa bivšim ministrom Rankom Škrbićem na čelu, temeljno uništavali ovaj sistem, izvlačeći iz njega desetine miliona maraka preko namještenih tendera i poklanjajući njegove najprofitabilnije dijelove odabranim privatnim firmama.
Nakon što je zdravstvo doveo do izdisaja, Škrbić (još jedan od kumova Milorada Dodika) je tipovan za budućeg ambasadora BiH u Srbiji, dok je bivši direktor Fonda zdravstva RS Goran Kljajčin, koji je tu instituciju ostavio u milionskim dugovima, jedno vrijeme bio udomljen na mjestu savjetnika novog ministra zdravlja Slobodana Stanića.
CITOSTATICI I PROTESTI
Policija RS počela je da češlja ugovore i analizira tendere koje je Fond proteklih godina sklapao sa raznoraznim privatnim firmama, a novo rukovodstvo banjalučkog Kliničkog centra uštedama nastoji popraviti haotično stanje, koje godinama postoji u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Ceh, ni krivi ni dužni, plaćaju pacijenti.
Tako posljednjih mjeseci više nema citostatika za najteže bolesnike, a nekoliko desetina onih koji imaju probleme iz oblasti očne protetike i okuloplastične rekonstruktivne hirurgije organizovali su protest ispred zgrade Kliničkog centra, jer se plaše da više neće imati adekvatan ljekarski tretman, nakon što je raskinut ugovor s klinikom iz Beograda, koja jedina može obavljati operacije koje su im neophodne.
Štrajk su za 4. septembra najavili i teški bubrežni bolesnici iz RS, koji su na hemodijaliznoj terapiji. Oni traže da im entitetsko Ministarstvo zdravlja ponovo prizna status invalida i omogući određenu naknadu za invaliditet, koji je nastupio kao posljedica bolesti.
Pacijenti na hemodijalizi, njih 946 članova Udruženja dijaliznih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske, upozorili su da će u znak protesta prekinuti terapije hemodijalizom. Praktično, sami sebe će osuditi na smrt. Više od svega ove bolesnike uvrijedila je bezočna izjava ministra zdravlja Slobodana Stanića da da bolesnici ne mogu dobiti nadoknadu samo zato što su na hemodijalizi.
“Ne možeš dobiti nadoknadu zato što si na hemodijalizi, već zato što je tvoje funkcionalno stanje narušeno da ne možeš obavljati svoj posao”, rekao je Stanić, kao da neko iz čista mira ili hira odlazi na dijalizu.
On tvrdi da nije tačno da je hroničnim bubrežnim bolesnicima skinuta naknada za tuđu njegu i pomoć, već da su njihova prava drugačije definisana, odnosno da prema novom Zakonu o socijalnoj zaštiti oni mogu, kada ispunjavaju za to uslove, dobiti tu pomoć, ali da to “zavisi od njihovog funkcionalnog stanja", o čemu odlučuje nadležna komisija.
“I osobe sa drugim oboljenjima, kao što su maligna oboljenja, dijabetes ili multipla skleroza, mogli bi se pojaviti da po samom dobijanju dijagnoze traže ista takva prava. Znači, kad bi se otvorio proces došlo bi do sloma čitavog sistema socijalne zaštite i u tome je problem, a ne da neko nekome ne želi dati naknadu”, rekao je Stanić.
MAHINACIJE SA CENTRIMA ZA DIJALIZU
Iz Udruženja teških bubrežnih bolesnika zatražili su da im se ministar Stanić izvini, ironično primjećujući da “očigledno nije upoznat sa njihovim zdravstvenim stanjem i ograničenim sposobnostima za rad, ali ni sa pravima koje imaju pacijenti na hemodijalizi u regionu”.
Poređenja radi, oboljeli na hemodijalizi u Federaciji BiH primaju mjesečnu invalidninu od 300 maraka, a u Srbiji od 500 KM. Jedan dio bolesnika koji odlazi na dijalizu ima posao, ali skraćen radni broj sati, što ne znači da im ne treba dati status invalida, jer se radi o teškom oboljenju, zbog kojeg trpi cijela porodica i koje iziskuje skupe lijekove.
Iz ovog Udruženja još su zatražili otvaranje dijaliznih centara u Foči i Trebinju, tretman HDF za sve pacijente, nacionalnog koordinatora, te neophodne lijekove nakon transplantacije bubrega.
Član ovog Udruženja Aleksandar Radun ocijenio je da je sigurno sporan ugovor i o javno-privatnom partnerstvu sa kompanijom „Frezenijus“ koja pruža usluge hemodijalize u RS, navodeći da ta kompanija isisava novac iz zdravstvenog sistema RS, pružajući svoje usluge po veoma visokoj cijeni.
Još 21. maja 2007. godine Vlada RS, na čijem čelu je tada bio Milorad Dodik, a ministar zdravlja Ranko Škrbić, potpisala je ugovore sa holandskom firmom Internacional dijaliza centar (IDC) i njemačkim Frezenijusom, kojima se ovim firmama u potpunosti predaju specijalizovane usluge hemodijalize u RS. Mnogo je činjenica zbog kojih su ovi ugovori sporni.
Vlada RS je krajem jula 2006. godine donijela Zaključak kojim se usvaja Informacija o kapitalnim investicijama u hemodijalizi RS, sa elaboratom o ekonomskoj opravdanosti izgradnje Centara za dijalizu u Laktašima, Doboju, Šamcu i Zvorniku. O kakvim kapitalnim investicijama se radi, ostalo je nepoznato, jer u ugovorima ne postoji nijedna cifra koja bi ukazala na to koliko su Frezenijuc i IDC uložili u zdravstvo RS.
Uz to, centri za dijalizu su već postojali u zdravstvenim ustanovama, pa nije bilo nikakve potrebe za izgradnjom novih. Takođe, u Federaciji BiH, Srbiji i u Hrvatskoj (osim manjim dijelom) dijalizni centri nisu u privatnim rukama, pa nije bilo potrebe da se to radi ni u RS.
Međutim, u namjeri da se iz zdravstva RS izvuče što više novca u privatne džepove, raspisuje se tender na kojem, očekivano, pobjeđuju IDC i Frezenijus. Ugovorena cijena hemodijalize je 110 evra po tretmanu, što je za bilo 55 maraka skuplje nego u Federaciji BiH, gdje iznosi 160 maraka, pa postoji osnovana sumnja da su se neki dobro ugradili u ugovor. Osim toga, precizirano je da IDC i Frezenijus rade samo dijalizu, dok troškovi pripreme bolesnika i sve ostale njihove potrebe snose klinički centri. Nonsens je i to da ove firme ne snose nikakvu odgovornost za zdravstveno stanje pacijenta.
Uz sve to, Vlada RS se obavezala da neće tokom trajanja Ugovora otvoriti niti finansirati nove centre za dijalizu u opštinama Doboj, Šamac, Zvornik, Banjaluka, Gradiška, Mrkonjić Grad, Ribnik, Šipovo, Kneževo, Kotor Varoš, Čelinac, Prnjavor, Srbac i Laktaši, čime je omogućila Frezenijusu i IDC-u monopol na poslovima hemodijalize. I to monopol na 15 godina, na koliko su potpisani ugovori sa klauzulom da se mogu produžiti za još deset godina.
SMRT ZA SEDAM DANA
Za usluge dijalize privatnim kompanijama Fond zdravstva, prema ugovoru, mjesečno plaća oko 2,5 miliona maraka.
Da vlastima godinama nije stalo do boljitka ovih pacijenata, već samo do toga da neko izvuče pare, potvrđuje i šokantan podatak da oni u RS uopšte nisu kategorisani kao invalidi, iako su trajno nesposobni za bilo kakav rad.
Primali su bijednu nadoknadu od 41 marku mjesečno i nemaju nikakve olakšice, a sada im i to ukidaju, dok su, primjera radi, u Federaciji, Srbiji i Hrvatskoj ove osobe tretirane kao stopostotni invalidi i imaju redovna primanja i sve ostale prinadležnosti koje pripadaju invalidima druge grupe.
Nakon upozorenja blizu hiljadu hroničnih bubrežnih bolesnika da će 4. septembra prekinuti tretman hemodijalize i stupiti u štrajk, potpredsednik RS Emil Vlajki pozvao je institucije da spriječe “najavljeno kolektivno samoubistvo”.
“Kada se u nekoj zemlji čitava jedna zajednica bolesnika odluči na pokušaj kolektivnog samoubistva, onda to znači da je ljudima stvarno dogorjelo do noktiju”, upozorio je Vlajki.
On je poručio da su to danas u RS oni koji su, zbog bubrežne insuficijencije, vezani za aparate za hemodijalizu (barem) tri puta sedmično i po četiri sata za svaku seansu.
“Pritom rizikuju virusne infekcije, niski krvni pritisak, aritmije, dislokaciju venske igle što praktično znači smrt i još niz drugih komplikacija. Ne mogu nigdje putovati gdje nema centara za hemodijalizu, pogotovo ne u inostranstvo gdje je taj tretman izuzetno skup za njihove džepove, a moraju sami kupovati i skupe lijekove. O psihološkim stanjima tih ljudi i da ne govorimo”, upozorio je Vlajki.
Ti ljudi, naveo je on, su nesporno invalidi, ma koliko su u vremenu između dvije dijalize sposobni za rad.
“Ako njihov štrajk potraje, naprimjer, sedam dana, teško da će mnogi od njih nakon toga ostati živi”, upozorio je Vlajki.
Aktuelna vlast razorila je zdravstveni sistem u RS, kojem će, čak i ako odmah krene na terapiju oporavka, trebati godine da stane na noge.
(zurnal.info)