Mračna avantura dnevnog revizora

Dok građani plaćaju poreze, doprinose i razne vrste taksi i naknada i pune budžetske kase kako bi imali kvalitetnu javnu uslugu, institucije vlasti tim se novcem rasipaju, a željene javne usluge izostaju. Zloupotreba javnih sredstava je službeno evidentirana pojava, koju čak ne negiraju ni oni za koje se utvrdi budžetsko rasipništvo. Stječe se utisak da je budžetsko rasipništvo zakonito, jer ni službena evidencija o njemu ne povlači nikakvu odgovornost.

Veliki broj institucija vlasti rasipa javni novac zloupotrebom službenih vozila i telefona u privatne svrhe, neopravdanim troškovima reprezentacije, nabavkom skupocjenih vozila čiju svrhu znaju samo njihovi vlasnici, kašnjenjem s kapitalnim investicijama koje bi trebale biti pokretač razvoja privrednog sektora koji vapi za svakom markom, promašenim mjerama štednje koje donose više štete nego koristi, neradom državnih službenika i čelnika koji su (za nerad) odlično plaćeni, preskupim najmom prostorija za rad institucija te brojnim drugim namjernim i nenamjernim propustima.

RASIPANJE NEPOSTOJEĆEG NOVCA

Građani, porezni obveznici, koji pune budžetsku kasu da bi im ona sistematski osiguravala kvalitetniji život, nemaju očišćene ulice od snijega jer nedostaju snježne grtalice i gorivo za njih, imaju klizave ceste, koje odnose ljudske živote, jer nema soli za njihovo posipanje, nemaju sigurnost jer nedostaje policijskog kadra za dovoljan i konstantan nadzor, imaju loše puteve jer novi nikad nisu izgrađeni, imaju gladne pse-lutalice na ulici za čije zbrinjavanje „nema“ sredstava, nezaposlenost se nekontrolisano povećava jer izostaju ozbiljne mjere zapošljavanja. Porodilišta nemaju novca za nabavku inkubatora već se za njihovu kupovinu čekaju donatorska sredstva.

Problem je posebno ozbiljan zbog činjenice da se institucije vlasti u BiH rasipaju novcem kojeg nedostaje - s jedne strane se zadužuju dok s druge strane prave enormne neopravdane troškove. BiH u idućoj godini otplaćuje gotovo 800 miliona vanjskog duga, prema Informaciji o vanjskoj zaduženosti BiH, a tako i godinu iza nje, bez daljnjeg zaduživanja, a samo 14% kreditnih sredstava usmjerava se u privredu i njen razvoj. Institucije za reviziju javnog sektora ističu da je neophodno preispitati nova zaduživanja – politika javnog zaduživanja je nejasna.

Isti revizorski nalazi o pojedinim propustima u finansijskom poslovanju ponavljaju se i po 8 godina zaredom, prema evidencijima nadležnih parlamentarnih komisija. U izvještajima o reviziji izvještaja o izvršenju budžeta BiH i FBiH za 2011. g., koji su dobili negativno revizorsko mišljenje, zabilježeno je desetine revizorskih preporuka iz prethodnog perioda koje nisu provedene. Ignorantski odnos prema revizorskim izvještajima dovoljno ilustrira činjenica da se na izjašnjavanjima o revizorskim izvještajima pred nadležnim parlamentarnim komisijama ne pojavljuju rukovodioci institucija, već šalju svoje zamjenike i pomoćnike, a najčešće nižerangirane službenike, koji često nisu u mogućnosti odgovoriti na pitanja članova komisije o propustima koji su zabilježeni u njihovim institucijama.

BEZ STRAHA OD POSLJEDICA

Predstavnici državnih institucija koje su dobile negativno revizorsko mišljenje ili mišljenje s rezervom za finansijsko poslovanje nisu se pojavili na sjednici Predstavničkog doma PSBiH na kojoj su razmatrani revizorski izvještaji za 2011. godinu.

Aktuelni zakoni o reviziji daju mogućnost parlamentima da smanje budžet institucijama ili preduzmu druge odgovarajuće korektivne radnje, na osnovu nalaza i preporuka revizije. Međutim, taj je zakonski mehanizam u BiH do sada gotovo neupotrijebljen. Nepostojanje eksplicitnih zakonskih odredbi za utvrđivanje odgovornosti i preciznog sistema sankcionisanja za budžetsko rasipništvo, i dalje će omogućavati da se javni novac zloupotrebljava, bez straha od bilo kakvih posljedica.

(zurnal.info/KULT)