NAGRAĐENA PRIČA ACCOUNTA: Mreža o postizbornoj podjeli plijena u Tuzlanskom kantonu

Tuzlanski kanton. Postizborna podjela plijena još traje. Ogleda se kroz političko upošljavanje. Primjer Tuzlanski aerodrom. Puno provjera nema, pa ima mjesta i za pripadnike selefijskog pokreta. Kad tajna odleti u nebo bit će kasno.

videoprilog Omera Hasanovića (Mreža) 

Edvin Omerović pripadnik je selefijskog pokreta. Prioritetno je zaposlen na posljednjem konkursu na tuzlanskom aerodromu. U njegovim rukama je sigurnost aviona i stotine putnika koji putuju u Evropu s ovog izuzetno frekventnog aerodroma. "Sve što ima veze s avionom. Samo ga ne parkiramo", priča Edvin.

Ubrzo nakon što je dobio posao, Omerović je skupa sa svojim kolegom Refikom Osmanovićem tražio da se na aerodromu otvori mesdžid. "To nije ništa sporno. Bila je jedna prostorija, poslovođa mi je rekao da tu mogu s kolegom klanjati, to svi znaju", kaže Edvin.

Osmanović, međutim, nije želio da stane pred našu kameru. I on je, također, prošao konkursne procedure. "Nemam ništa govoriti, nisam raspoložen za priču. Sve je bilo putem konkursa, regularno i zakonito", kaže.

Omerović je, inače, član selefijskog udruženja “Oaza” u Tuzli, koje vode istaknuti selefijski predavači, među kojima je i Hajrudin Ahmetović, poznat po radikalnim vjerskim stavovima.

"Išao sam na predavanja. To nije ništa sporno. Oni su nevladina organizacija, ne rade ništa van pameti", tvrdi Edvin.

Za menadžment aerodroma u tome nema ništa sporno. No, za sigurnosne agencije itekako ima. Istraga je otvorena, nekoliko svjedoka je već saslušano. Čekaju su rezultati provjera. Unatoč svemu, menadžment tvrdi da su odabrani najbolji kandidati, čija imena nikada nisu javno objavljena.

"Na taj konkurs se javilo hiljadu ljudi i mi smo u fazi primanja 64 osobe. Ovih 900 se na neki način žali, pričaju sve te neke stvari", kaže direktor Međunarodnog aerodroma Tuzla Rifet Karasalihović.

Umjesto konkursom planiranih 64, Karasalihović je zaposlio 108 radnika. Za njih 44 konkurs nije raspisivan. Za razliku od Omerovića i Osmanovića, Izudin Imamović nije imao sreće. Njegovih 15 godina iskustva i rada u NATO snagama na identičnim poslovima za menadžment aerodroma nisu ništa značili. Strogi standardi NATO-a koje je prošao na Tuzlanskom aerodromu, tvrdi Imamović, ne važe.

“Nisam stranački podoban i to je suština svega. Nisam imao, što bi rekli, konekcija ni s politikom ni s vodećom strukturom”, priča Izudin.

Abduselam Mustafić je imao političke konekcije. Prvo je ispred svoje kuće postavio zastavu SDA, bilbord s plakatima načelnika Kalesije, u čijem je izbornom štabu bio najaktiviniji član, pa je potom postao član Izvršnog odbora kalesijske SDA, da bi na kraju svoj angažman naplatio zaposlenjem na Tuzlanskom aerodromu. Dug je spisak zaposlenih prema stranačkim i rodbinskim kriterijima. Spekuliše se da je bilo i kupovine radnih mjesta.

“Mislim da je bilo uzimanja novca. Ipak je to posao na budžetu”, tvrdi Imamović.

U Nadzornom odboru Tuzlanskog aerodroma, također, tvrde da zapošljavanje nije bilo transparentno. “Oni nikad nisu predočili spisak. Neka neko pokrene istragu, ako treba, ja ću biti svjedok", poručuje Zekerijah Smajlović, član Nadzornog odbora Međunarodnog aerodroma Tuzla.

Temeljitu istragu netransparentnog zapošljavanja traži i Komisija za borbu protiv korupcije. “Stranke koje su u vlasti podijelile su broj svojih zaposlenih prema tom konkursu i tačno se znalo koliko koja stranka može zaposliti svojih, takoreći, službenika, rodbinskih članova na aerodromu Tuzla”, tvrdi Sabit Zekan, predsjednik Komisije za borbu protiv korupcije Skupštine TK-a.

Resorni ministar već je zatražio reviziju zapošljavanja. “Ubrzo će u ministarstvo doći tačni podaci u vezi s revizijom zapošljavanja na aerodromu Tuzla”, ističe Mirsad Gluhić, ministar saobraćaja, trgovine i turizma TK-a.

Spiskovi su krojeni u centralama stranaka. Direktor aerodroma prizanje da su premijer Bego Gutić i predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona Senad Alić vršili pritisak na njega da zaposli određen broj stranački podobnih kandidata. “Pritisaka i lobiranja je bilo. Imali smo vrlo korektnu saradnju s Vladom, premijerom, predsjednikom Skupštine. Nismo bili u situaciji da se odupiremo svim tim stvarima”, kaže direktor Tuzlanskog aerodroma.

Karasalihović se nije odupirao ni kada je sklapao ugovor sa svojim sinom, koji ima poslovni štand na Tuzlanskom aerodromu. “Radi za slovensku kompaniju Travalanta-Slovenia. Imaju poslovne relacije s aerodromom. Ne želim da razgovaram o svom sinu”, izričit je Karasalihović.

“Njegov sin je odgovorna osoba za free-shop koji je otvoren u objektu aerodroma. To je čisti sukob interesa. Ako on kao direktor aerodroma izdaje u zakup poslovni prostor firmi koju zastupa njegov sin i međusobno dogovaraju cijenu zakupa, onda je to čisti sukob interesa”, smatra Esed Mujačić, bivši direktor Međunarodnog aerodroma Tuzla.

On je, također, bez konkursa zaposlio sina izvršnog direktora za razvoj i marketing Tuzlanskog aerodroma Envera Jukanovića. I u tome, također, ne vidi ništa sporno. “Njegov sin je zaposlen na Međunarodnom aerodromu Tuzla od 2013. godine kao svi koji su ovdje zaposleni i nastavio je da radi svoj posao”, navodi Karasalihović.

Zapošljavanjem rodbine i aktivista stranaka na vlasti Karasalihović je osigurao sebi još jedan direktorski mandat, tvrdi Mujačić.

“Znam konkretno koji su sve ljudi primljeni na Tuzlanski aerodrom. Boris Tadić, sin Milenka Tadića, koji je tada bio predsjednik Nadzornog odbora, koji je mene smijenio. Ima Smajlovića iz Vitinice, odakle je Zekerijah Smajlović, član Nadzornog odbora. Ima puno ljudi koje je on doveo sa sobom, koji nisu prošli konkursne procedure. Slopili su ugovore, to je razlog zašto je on dobio podršku Nadzornog odbora”, smatra on.

Komisiju koja odabrala baš njega kao najbolje rangiranog kandidata za direktora formirao je upravo Karasalihović. Kantonalna vlada potvrdila je njegovo imenovanje, mada je on dovođen u vezu s međunarodnim švercom oružja u Kongu, koji je bio pod UN-ovim embargom.

"Za direktora aerodroma u Tuzli dovodi se čovjek koji je osumnjičen za međunardoni šverc naoružanjem", kaže bivši zastupnik Skupštine TK-a Enver Jukan.

“Rifat Karasalihović je s nekim imao firmu koja je obavljala transport oružja s aerodroma Tuzla negdje u Tursku ili Kongo i dalje”, tvrdi bivši ministar trgovine, saobraćaja i turizma TK-a Mustafa Isabegović.

No, to nije sve. Karsalihović je potpisao ugovor s Naftnom industrijom Srbije za nabavku nafte za Tuzlanski aerodrom vrijedan oko tri miliona maraka. Ugovor je potpisan bez tendera. Potvrđuje to i sam Karasalihović i dodaje da je ugovor potpisan uz saglasnost Wizzaira, direktnom pogodbom.

Zanimljivo je da je za prijevoznika nafte odabran Junuzović-kopex iz Lukavca, firma koju su godinama spominjali u mutnim poslovima u tuzlanskim rudnicima. S Junuzović-kopexom Karasalihović je formirao firmu MySky, koja je sa Tuzlanskog aerodroma prevozila putnike na relaciji Tuzla-Beč. Avion su iznajmljivali od Montenegro-airlinesa. I brzo propali.

“Nisu Crnogorci dogovorili s Junuzovićem, Montenegro je dogovorio s MySky. Najnormalinije je da sam kao menadžer aerodroma - kome je bilo u interesu da se otvori linija Tuzla-Beč - tražio poslovne ljude kako bi se to moglo napraviti”, objašnjava Karasalihović.

Samo mjeseca dana od veličanstvenog otvaranja, koje su uveličali kantonalni premijer i predsjednik Skupštine, aviolinija Tuzla-Beč je ugašena. Taj, ali i ostale poslovne promašaje, trebao bi nadzirati Nadzorni odbor, kojim upravlja Asim Bečić, koji je u direktnom sukobu interesa. On je, istovremeno, vlasnik turističke agencije Goldenturs, koja potpisuje ugovore i godima posluje s Tuzlanskim aerodromom, kojim vladaju stranački i razni interesni lobiji, a ne interesi države i običnih građana koji, poput Imamovića, nikada ne mogu dobiti priliku za posao i dokazivanje u struci. Priliku su, međutim, dobili pripadnici selefijskog pokreta. A bliska nas prošlost uči da su slični često bili predmet manipulacije radikalnih vjerskih vođa, koji ih koriste za ostvarivanje svojih ekstremnih ideoloških ciljeva.

(federalna.ba/Mreža)