Adeleta Kelecija iz Banjaluke dobila je pred banjalučkim Osnovnim sudom spor protiv Republike Srpske, koju je tužila, jer je spornim djelovanjem entitetskog Ministarstva unutrašnjih poslova bila primorana da zatraži sporazumni raskid radnog odnosa u toj instituciji da bi kao policijska službenica otišla u mirovnu misiju OSCE-a u Ukrajinu.
Presuda je donesena 17. maja ove godine, a Osnovni sud Banjaluka je poništio rješenja MUP RS kojima je Keleciji prekinut radni odnos. Sud je odlučio da je ona ima pravo na neplaćeno odsustvo do pravosnažnosti presude, te da, kada presuda postane pravosnažna, ona ima pravo da se vrati na svoje radno mjesto u MUP RS.
Sud je Republici Srpskoj naložio da Keleciji nadoknadi sve troškove parničnog postupka u iznosu od 1.526,85 konvertibilnih maraka „pod prijetnjom izvršenja“.
BORBA SA SISTEMOM
Kada je u maju 2015. godine tadašnjem Centru javne bezbjednosti Banjaluka (sadašnja Policijska uprava Banjaluka) podnijela zahtjev za neplaćeno odsustvo, da bi učestvovala u misiji OSCE-a u Ukrajini, Adeleta Kelecija nije ni slutila da je počela njena borba sa sistemom koji djeluje mimo bilo kakvog sistema.
Kelecija je 1. juna 2015. godine dobila saglasnost tadašnjeg načelnika CJB Banjaluka, ali i direktora policije, za neplaćeno odsustvo da bi mogla učestvovati u mirovnoj misiji OSCE u Ukrajini. Međutim, njena molba odbijena je u kabinetu ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača i to samo par dana prije njenog najavljenog odlaska u Kijev, zbog čega je ona bila primorana da zatraži sporazumni raskid radnog odnosa.
Tu su ministar Lukač i njegov kabinet napravili grešku, jer ni ministar niti njegov kabinet nisu mogli odlučivati o odlasku Kelecije u mirovnu misiju OSCE, pošto je to, prema zakonu, u nadležnosti direktora policije. MUP RS je pokušao da se pokrije tvrdnjom da se Kelecija nije javila na konkurs za izbor policijskih službenika BIH koji će učestvovati u mirovnoj misiji i da zbog toga i nije dobila ministrovo odobrenje za odlazak u Ukrajinu.
U isto vrijeme kada je Adeleta Kelecija podnijela zahtjev za neplaćeno odsustvo kako bi otišla u mirovnu misiju u Ukrajinu pod okriljem OSCE-a, za istu mirovnu misiju prijavio se i Aleksandar Arnaut, takođe policijski službenik. On se, kao i Kelecija, nije javio na konkurs.
Za razliku od Adelete Kelecije, Aleksandar Arnaut je bez ikakvih problema dobio odobrenje za neplaćeno odsustvo kako bi se pridružio mirovnjacima u Kijevu.
DISKRIMINATORSKI ODNOS
Kelecija smatra da je takav akt MUP RS bio diskriminatorski, jer nije bilo nikakve razlike u njenom i Arnautovom slučaju, ali njoj nije odobreno neplaćeno odsustvo, a Arnautu jeste.
„Zbog toga se različite odluke poslodavca u odnosu na tužiteljicu i Aleksandra Arnauta ne mogu prispisati postojanju stvarne razlike u dva slučaja, već jedino diskriminaciji na koju se tužiteljica poziva“, navedeno je u presudi.
Kelecija je ocijenila da je do prestanka njenog radnog odnosa u MUP RS došlo zbog diskriminacije, kao i da sporazumni raskid radnog odnosa nije izraz njene stvarne volje.
Jednostavnije rečeno, policijska službenica Adeleta Kelecija je bila primorana da da otkaz u MUP-u kako bi otišla u mirovnu misiju u Ukrajinu, jer su joj je iz MUP RS samo tri dana pred odlazak u Kijev usmeno saopšteno da nije dobila odobrenje za odlazak u mirovnu misiju, uz napomenu da će pismenu odluku o tome dobiti za nekoliko dana. Ona nije imala vremena za čekanje, jer je morala hitno da putuje u Kijev radi pripreme za rad u misiji.
Kelecija je, kako je navedeno u presudi, željela da izbjegne nečasan otpust, jer je bila dovedena u situaciju da izabere između dvije loše opcije- da odlazeći u misiju dobije otkaz zbog teže povrede dužnosti ili da zatraži sporazumni prekid radnog odnosa, za koji, kako je navedeno u presudi, nije postojala njena volja.
Takva njena odluka bila je iznuđena, ocijenio je sud, i naložio MUP RS da je vrati na posao.
Nema sumnje da je MUP imao dvostruke aršine o odnosu na Kaleciju i Arnauta i da se ponio diskriminatorski prema ovoj policijskoj službenici, što je potvrđeno i sudskom presudom. Zbog čega se to desilo, koji su motivi i razlozi ovakve diskriminacije, znaju ministar Lukač i članovi njegovog kabineta?
(zurnal.info)