Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju namjeru da naprave kreativni pomak od prethodna dva albuma
Lokalni band iz Melburna pod nazivom British India objavio je treći album pod nazivom Avalanche, nakon odličnog prvog albuma pod nazivom Guillotine iz 2007. godine i za nijansu manje kreativnog Thieves iz 2008. godine koji ipak ne oskudijeva kvalitetnim pjesmama kao što su This Dance is Loaded, I Said I'm Sorry ili The Golden Year. Zbog toga se novi album sa dosta interesovanja očekivao, a objavljen je u aprilu 2010. godine.
Inače, priča vezana za British India je puna klišea. Sve počinje u srednjoj školi gdje se interesovanje za istu vrstu muzike pretvorilo u veliko prijateljstvo, pa 2004. godine Declan Melia (vokal, gitara), Nic Wilson (gitara), Will Drummond (bas) i Matt O'Gorman (bubanj) formiraju band pod nazivom British India. Prije nego što su pronašli svoj energični i brzi stil svirali su cover verzije od BRMC, Blura, The Beatlesa i Starsailora. Uočio ih je Harry Vand bivši gitarist benda The Easybeats koji im pomaže da pronađu nezavisni studio u kojem će snimiti svoj prvi EP Counter Culture.
Pet godina nakon izdavanja svog prvog vinila British India objavljuju Avalanche. Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju nikakvu namjeru da naprave veliki pomak od onoga što su radili do sada.
Novi album donosi znatno mekši zvuk, gdje je koncept isti ali je muziciranje donekle izmjenjeno.
Album otvara kratka numera Safari sa brzim i neurotičnim ritmom i teškim udarcima bubnja što uveliko podsjeća na njihov prvi album ali ujedno i na Incubus ili The Vines.Nowhere Boys melje s ritmom i teškom atmosferom, uspješno se kombiniraju eksplozivni i žestoki gitarski rifovi sjedinjeni sa upečatljivim vokalom.
Treća numera pod nazivom 90 Ways To Leave Your Lover nam daje male nagovještaje da bi album mogao biti na razini prvog i drugog. Sa sporim početkom gdje čujemo konstantno ponavljanje gitarske fraze sa monotonim i prividno nezainteresiranim pjevanjem Declan Melia će se raspršiti nakon 1:20 minuta kada se uključuju i ostali članovi banda, a samo pjevanje ponovo postaje teško, žestoko i vrišteće. Potom slijedi drugi singl sa albuma i numera Beneath The Satellite, klasičan gitarski komad sa fuziranim gitarama gdje opet vokal vuče pjesmu.
U instrumentalnim dijelovima produkcija je mogla biti znatno čvrstija i jasnija ali na ovaj način momci iz British Indie su zadržali svoj prepoznatljivi prljavi zvuk koji se na momente kreće ka garage blues zvuku. Produkcija također dosta asocira na live ugođaj. Slijedi pjesma Vanilla koja je već ranije objavljena kao singl i za koju je snimljen spot koji je najavljivao album. Vanilla je sigurno najbolja numera na albumu sa odličnim ritmom i harmonijom.
Što se više krećemo ka drugoj polovini albuma on postaje sve komercijalniji i na momente pjesme zvuče poprilično sterilno i podsjećaju jedna na drugu. I konačno, da zaključimo: solidan album koji neće proizvesti nikakvu vrstu histerije ali će sigurno naći svoje poštovaoce.
(zurnal.info)
"> Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju namjeru da naprave kreativni pomak od prethodna dva albuma
Lokalni band iz Melburna pod nazivom British India objavio je treći album pod nazivom Avalanche, nakon odličnog prvog albuma pod nazivom Guillotine iz 2007. godine i za nijansu manje kreativnog Thieves iz 2008. godine koji ipak ne oskudijeva kvalitetnim pjesmama kao što su This Dance is Loaded, I Said I'm Sorry ili The Golden Year. Zbog toga se novi album sa dosta interesovanja očekivao, a objavljen je u aprilu 2010. godine.
Inače, priča vezana za British India je puna klišea. Sve počinje u srednjoj školi gdje se interesovanje za istu vrstu muzike pretvorilo u veliko prijateljstvo, pa 2004. godine Declan Melia (vokal, gitara), Nic Wilson (gitara), Will Drummond (bas) i Matt O'Gorman (bubanj) formiraju band pod nazivom British India. Prije nego što su pronašli svoj energični i brzi stil svirali su cover verzije od BRMC, Blura, The Beatlesa i Starsailora. Uočio ih je Harry Vand bivši gitarist benda The Easybeats koji im pomaže da pronađu nezavisni studio u kojem će snimiti svoj prvi EP Counter Culture.
Pet godina nakon izdavanja svog prvog vinila British India objavljuju Avalanche. Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju nikakvu namjeru da naprave veliki pomak od onoga što su radili do sada.
Novi album donosi znatno mekši zvuk, gdje je koncept isti ali je muziciranje donekle izmjenjeno.
Album otvara kratka numera Safari sa brzim i neurotičnim ritmom i teškim udarcima bubnja što uveliko podsjeća na njihov prvi album ali ujedno i na Incubus ili The Vines.Nowhere Boys melje s ritmom i teškom atmosferom, uspješno se kombiniraju eksplozivni i žestoki gitarski rifovi sjedinjeni sa upečatljivim vokalom.
Treća numera pod nazivom 90 Ways To Leave Your Lover nam daje male nagovještaje da bi album mogao biti na razini prvog i drugog. Sa sporim početkom gdje čujemo konstantno ponavljanje gitarske fraze sa monotonim i prividno nezainteresiranim pjevanjem Declan Melia će se raspršiti nakon 1:20 minuta kada se uključuju i ostali članovi banda, a samo pjevanje ponovo postaje teško, žestoko i vrišteće. Potom slijedi drugi singl sa albuma i numera Beneath The Satellite, klasičan gitarski komad sa fuziranim gitarama gdje opet vokal vuče pjesmu.
U instrumentalnim dijelovima produkcija je mogla biti znatno čvrstija i jasnija ali na ovaj način momci iz British Indie su zadržali svoj prepoznatljivi prljavi zvuk koji se na momente kreće ka garage blues zvuku. Produkcija također dosta asocira na live ugođaj. Slijedi pjesma Vanilla koja je već ranije objavljena kao singl i za koju je snimljen spot koji je najavljivao album. Vanilla je sigurno najbolja numera na albumu sa odličnim ritmom i harmonijom.
Što se više krećemo ka drugoj polovini albuma on postaje sve komercijalniji i na momente pjesme zvuče poprilično sterilno i podsjećaju jedna na drugu. I konačno, da zaključimo: solidan album koji neće proizvesti nikakvu vrstu histerije ali će sigurno naći svoje poštovaoce.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
MUZIKA: British India, Avalanche, 2010
Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju namjeru da naprave kreativni pomak od prethodna dva albuma
Lokalni band iz Melburna pod nazivom British India objavio je treći album pod nazivom Avalanche, nakon odličnog prvog albuma pod nazivom Guillotine iz 2007. godine i za nijansu manje kreativnog Thieves iz 2008. godine koji ipak ne oskudijeva kvalitetnim pjesmama kao što su This Dance is Loaded, I Said I'm Sorry ili The Golden Year. Zbog toga se novi album sa dosta interesovanja očekivao, a objavljen je u aprilu 2010. godine.
Inače, priča vezana za British India je puna klišea. Sve počinje u srednjoj školi gdje se interesovanje za istu vrstu muzike pretvorilo u veliko prijateljstvo, pa 2004. godine Declan Melia (vokal, gitara), Nic Wilson (gitara), Will Drummond (bas) i Matt O'Gorman (bubanj) formiraju band pod nazivom British India. Prije nego što su pronašli svoj energični i brzi stil svirali su cover verzije od BRMC, Blura, The Beatlesa i Starsailora. Uočio ih je Harry Vand bivši gitarist benda The Easybeats koji im pomaže da pronađu nezavisni studio u kojem će snimiti svoj prvi EP Counter Culture.
Pet godina nakon izdavanja svog prvog vinila British India objavljuju Avalanche. Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju nikakvu namjeru da naprave veliki pomak od onoga što su radili do sada.
Novi album donosi znatno mekši zvuk, gdje je koncept isti ali je muziciranje donekle izmjenjeno.
Album otvara kratka numera Safari sa brzim i neurotičnim ritmom i teškim udarcima bubnja što uveliko podsjeća na njihov prvi album ali ujedno i na Incubus ili The Vines.Nowhere Boys melje s ritmom i teškom atmosferom, uspješno se kombiniraju eksplozivni i žestoki gitarski rifovi sjedinjeni sa upečatljivim vokalom.
Treća numera pod nazivom 90 Ways To Leave Your Lover nam daje male nagovještaje da bi album mogao biti na razini prvog i drugog. Sa sporim početkom gdje čujemo konstantno ponavljanje gitarske fraze sa monotonim i prividno nezainteresiranim pjevanjem Declan Melia će se raspršiti nakon 1:20 minuta kada se uključuju i ostali članovi banda, a samo pjevanje ponovo postaje teško, žestoko i vrišteće. Potom slijedi drugi singl sa albuma i numera Beneath The Satellite, klasičan gitarski komad sa fuziranim gitarama gdje opet vokal vuče pjesmu.
U instrumentalnim dijelovima produkcija je mogla biti znatno čvrstija i jasnija ali na ovaj način momci iz British Indie su zadržali svoj prepoznatljivi prljavi zvuk koji se na momente kreće ka garage blues zvuku. Produkcija također dosta asocira na live ugođaj. Slijedi pjesma Vanilla koja je već ranije objavljena kao singl i za koju je snimljen spot koji je najavljivao album. Vanilla je sigurno najbolja numera na albumu sa odličnim ritmom i harmonijom.
Što se više krećemo ka drugoj polovini albuma on postaje sve komercijalniji i na momente pjesme zvuče poprilično sterilno i podsjećaju jedna na drugu. I konačno, da zaključimo: solidan album koji neće proizvesti nikakvu vrstu histerije ali će sigurno naći svoje poštovaoce.
(zurnal.info)
denis modri
Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju namjeru da naprave kreativni pomak od prethodna dva albuma
Lokalni band iz Melburna pod nazivom British India objavio je treći album pod nazivom Avalanche, nakon odličnog prvog albuma pod nazivom Guillotine iz 2007. godine i za nijansu manje kreativnog Thieves iz 2008. godine koji ipak ne oskudijeva kvalitetnim pjesmama kao što su This Dance is Loaded, I Said I'm Sorry ili The Golden Year. Zbog toga se novi album sa dosta interesovanja očekivao, a objavljen je u aprilu 2010. godine. 
