Kada sam čuo da je snimljen nekakav underground album obrada pjesama Lepe Brene, pomislio sam da se radi o supijanoj igri opskurnih punkera. Kao provjereni ljubitelj svakojakog trasha, odmah sam zaključio da bi to moglo biti i zabavno, bar onoliko koliko je zabavno u novogodišnjem setu između KKK Took My Baby Away i I Fought The Law pustiti Nova godina kuca na vratima.
Ali, prevario sam se, autori okupljeni na kompilaciji Dark Tribute To Lepa Brena imali su mnogo ozbiljnije namjere (ili bi možda preciznije bilo napisati mračnije).
Tribute je objavljen na etiketi Dark: Scene Records. Radi se o neprofitnoj izdavačkoj kući iz Novog Sada koju zanima mračnjačka scena sa regiona nekadašnje Jugoslavije, a naročito usmjerenja: industrial, noise, gothic, death rock, experimental, electronic, darkwave, synth-pop, post-rock. Kako objašnjavaju na svojoj internet stranici, oni nemaju nikakve ugovore sa svojim izvođačima i svi muzičari zadržavaju sva prava na pjesme. Izdavačka kuća obećava da ne zarađuje na tuđem radu i da ih zanima samo pomoć mladim bendovima. Aferim, nek i toga ima. Ako sam dobro izbrojao, Dark: Scene Records su na taj način do sada objavili čak 46 albuma, a na 41. mjestu nalazi se Dark Tribute To Lepa Brena.
Urednici kompilacije su u jesen prošle godine uputili poziv izvođačima da se pridruže ovom projektu. Uslovi za uvrštavanje covera na album bio je da autori ne smiju koristiti originalne samplove, nego da čitavu obradu moraju samostalno snimiti. Bendovi su tražili više vremena kako bi se ozbiljnije posvetili poslu. Do pripreme kompilacije odazvalo se dvadesetak autora, mada urednici računaju da će još neki poslati svoje radove, tako da se uskoro može očekivati i drugi dio kompilacije. Za sada smo dobili CD sa 80 minuta muzike, 18 pjesama i dva bonusa.
Obrade su skoro sasvim neprepoznatljive, često se radi samo o dijelovima muzičkih fraza, izlomljenoj melodiji, moduliranim vokalima koji recitiraju refren... Neki autori su napravili zaista zanimljive teme, ali one rijetko imaju prepoznatljive dodirne tačke sa originalom koji obrađuju. Što se mene tiče, najuspješniji su bili Syphil koji sa psihodeličnom obradom Brenine pjesme Robinja otvaraju album, Pornhouse sa pjesmom Mile voli disko, dreDDup i recital Hajde da se volimo, Inje sa Jugoslovenkom i ljuti Youth A.D. sa coverom Čik pogodi.
Osnovno pitanje koje čovjeka obuzme nakon slušanja ovog albuma je: Zbog čega je protraćena ovolika kreativnost?Zašto su talentirani bendovi gubili vrijeme sa besmislenim predlošcima? Dark Tribute To Lepa Brena je kvalitetan album, nema sumnje, ali on je sličan obimnoj naučnoj studiji o jednom vicu i to lošem.
Postoji još jedan razlog zašto mi se ne dopada ova ideja. Lepa Brena ne pripada mojoj galeriji omiljenih trash likova. Fahreta Jahić je danas institucija, poslovna žena koja izvanredno pliva u mutnim vodama tranzicije. Ona nije bezazleni, samoškodljivi lik, ona diktira vlastite standarde, ona regrutuje poklonike i zapošljava istomišljenike. Danas ona ima moć da postavlja nove granice prihvatljivog, propisuje estetske kriterije i određuje šta je trash. Ona nije trash ikona, ona je čisti establishment kao što su to, recimo, Slavko Jovičić Slavuj, Ivo Miro Jović ili Sadik Bahtić. Zabavna je koliko i kobra u korpi.
Da ne bih okončao tekst u ovako depresivnom tonu, evo zabavne informacije – čitav album možete besplatno skinuti sa zvaničnog sajta izdavačke kuće http://www.darkscenerecords.co.nr/.
">
Kada sam čuo da je snimljen nekakav underground album obrada pjesama Lepe Brene, pomislio sam da se radi o supijanoj igri opskurnih punkera. Kao provjereni ljubitelj svakojakog trasha, odmah sam zaključio da bi to moglo biti i zabavno, bar onoliko koliko je zabavno u novogodišnjem setu između KKK Took My Baby Away i I Fought The Law pustiti Nova godina kuca na vratima.
Ali, prevario sam se, autori okupljeni na kompilaciji Dark Tribute To Lepa Brena imali su mnogo ozbiljnije namjere (ili bi možda preciznije bilo napisati mračnije).
Tribute je objavljen na etiketi Dark: Scene Records. Radi se o neprofitnoj izdavačkoj kući iz Novog Sada koju zanima mračnjačka scena sa regiona nekadašnje Jugoslavije, a naročito usmjerenja: industrial, noise, gothic, death rock, experimental, electronic, darkwave, synth-pop, post-rock. Kako objašnjavaju na svojoj internet stranici, oni nemaju nikakve ugovore sa svojim izvođačima i svi muzičari zadržavaju sva prava na pjesme. Izdavačka kuća obećava da ne zarađuje na tuđem radu i da ih zanima samo pomoć mladim bendovima. Aferim, nek i toga ima. Ako sam dobro izbrojao, Dark: Scene Records su na taj način do sada objavili čak 46 albuma, a na 41. mjestu nalazi se Dark Tribute To Lepa Brena.
Urednici kompilacije su u jesen prošle godine uputili poziv izvođačima da se pridruže ovom projektu. Uslovi za uvrštavanje covera na album bio je da autori ne smiju koristiti originalne samplove, nego da čitavu obradu moraju samostalno snimiti. Bendovi su tražili više vremena kako bi se ozbiljnije posvetili poslu. Do pripreme kompilacije odazvalo se dvadesetak autora, mada urednici računaju da će još neki poslati svoje radove, tako da se uskoro može očekivati i drugi dio kompilacije. Za sada smo dobili CD sa 80 minuta muzike, 18 pjesama i dva bonusa.
Obrade su skoro sasvim neprepoznatljive, često se radi samo o dijelovima muzičkih fraza, izlomljenoj melodiji, moduliranim vokalima koji recitiraju refren... Neki autori su napravili zaista zanimljive teme, ali one rijetko imaju prepoznatljive dodirne tačke sa originalom koji obrađuju. Što se mene tiče, najuspješniji su bili Syphil koji sa psihodeličnom obradom Brenine pjesme Robinja otvaraju album, Pornhouse sa pjesmom Mile voli disko, dreDDup i recital Hajde da se volimo, Inje sa Jugoslovenkom i ljuti Youth A.D. sa coverom Čik pogodi.
Osnovno pitanje koje čovjeka obuzme nakon slušanja ovog albuma je: Zbog čega je protraćena ovolika kreativnost?Zašto su talentirani bendovi gubili vrijeme sa besmislenim predlošcima? Dark Tribute To Lepa Brena je kvalitetan album, nema sumnje, ali on je sličan obimnoj naučnoj studiji o jednom vicu i to lošem.
Postoji još jedan razlog zašto mi se ne dopada ova ideja. Lepa Brena ne pripada mojoj galeriji omiljenih trash likova. Fahreta Jahić je danas institucija, poslovna žena koja izvanredno pliva u mutnim vodama tranzicije. Ona nije bezazleni, samoškodljivi lik, ona diktira vlastite standarde, ona regrutuje poklonike i zapošljava istomišljenike. Danas ona ima moć da postavlja nove granice prihvatljivog, propisuje estetske kriterije i određuje šta je trash. Ona nije trash ikona, ona je čisti establishment kao što su to, recimo, Slavko Jovičić Slavuj, Ivo Miro Jović ili Sadik Bahtić. Zabavna je koliko i kobra u korpi.
Da ne bih okončao tekst u ovako depresivnom tonu, evo zabavne informacije – čitav album možete besplatno skinuti sa zvaničnog sajta izdavačke kuće http://www.darkscenerecords.co.nr/.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
MUZIKA Dark Tribute To Lepa Brena
Kada sam čuo da je snimljen nekakav underground album obrada pjesama Lepe Brene, pomislio sam da se radi o supijanoj igri opskurnih punkera. Kao provjereni ljubitelj svakojakog trasha, odmah sam zaključio da bi to moglo biti i zabavno, bar onoliko koliko je zabavno u novogodišnjem setu između KKK Took My Baby Away i I Fought The Law pustiti Nova godina kuca na vratima.
Ali, prevario sam se, autori okupljeni na kompilaciji Dark Tribute To Lepa Brena imali su mnogo ozbiljnije namjere (ili bi možda preciznije bilo napisati mračnije).
Tribute je objavljen na etiketi Dark: Scene Records. Radi se o neprofitnoj izdavačkoj kući iz Novog Sada koju zanima mračnjačka scena sa regiona nekadašnje Jugoslavije, a naročito usmjerenja: industrial, noise, gothic, death rock, experimental, electronic, darkwave, synth-pop, post-rock. Kako objašnjavaju na svojoj internet stranici, oni nemaju nikakve ugovore sa svojim izvođačima i svi muzičari zadržavaju sva prava na pjesme. Izdavačka kuća obećava da ne zarađuje na tuđem radu i da ih zanima samo pomoć mladim bendovima. Aferim, nek i toga ima. Ako sam dobro izbrojao, Dark: Scene Records su na taj način do sada objavili čak 46 albuma, a na 41. mjestu nalazi se Dark Tribute To Lepa Brena.
Urednici kompilacije su u jesen prošle godine uputili poziv izvođačima da se pridruže ovom projektu. Uslovi za uvrštavanje covera na album bio je da autori ne smiju koristiti originalne samplove, nego da čitavu obradu moraju samostalno snimiti. Bendovi su tražili više vremena kako bi se ozbiljnije posvetili poslu. Do pripreme kompilacije odazvalo se dvadesetak autora, mada urednici računaju da će još neki poslati svoje radove, tako da se uskoro može očekivati i drugi dio kompilacije. Za sada smo dobili CD sa 80 minuta muzike, 18 pjesama i dva bonusa.
Obrade su skoro sasvim neprepoznatljive, često se radi samo o dijelovima muzičkih fraza, izlomljenoj melodiji, moduliranim vokalima koji recitiraju refren... Neki autori su napravili zaista zanimljive teme, ali one rijetko imaju prepoznatljive dodirne tačke sa originalom koji obrađuju. Što se mene tiče, najuspješniji su bili Syphil koji sa psihodeličnom obradom Brenine pjesme Robinja otvaraju album, Pornhouse sa pjesmom Mile voli disko, dreDDup i recital Hajde da se volimo, Inje sa Jugoslovenkom i ljuti Youth A.D. sa coverom Čik pogodi.
Osnovno pitanje koje čovjeka obuzme nakon slušanja ovog albuma je: Zbog čega je protraćena ovolika kreativnost?Zašto su talentirani bendovi gubili vrijeme sa besmislenim predlošcima? Dark Tribute To Lepa Brena je kvalitetan album, nema sumnje, ali on je sličan obimnoj naučnoj studiji o jednom vicu i to lošem.
Postoji još jedan razlog zašto mi se ne dopada ova ideja. Lepa Brena ne pripada mojoj galeriji omiljenih trash likova. Fahreta Jahić je danas institucija, poslovna žena koja izvanredno pliva u mutnim vodama tranzicije. Ona nije bezazleni, samoškodljivi lik, ona diktira vlastite standarde, ona regrutuje poklonike i zapošljava istomišljenike. Danas ona ima moć da postavlja nove granice prihvatljivog, propisuje estetske kriterije i određuje šta je trash. Ona nije trash ikona, ona je čisti establishment kao što su to, recimo, Slavko Jovičić Slavuj, Ivo Miro Jović ili Sadik Bahtić. Zabavna je koliko i kobra u korpi.
Da ne bih okončao tekst u ovako depresivnom tonu, evo zabavne informacije – čitav album možete besplatno skinuti sa zvaničnog sajta izdavačke kuće http://www.darkscenerecords.co.nr/.
selvedin avdić
Dark obrade pjesama Fahrete Jahić su skoro sasvim neprepoznatljive, često se radi samo o dijelovima muzičkih fraza, izlomljenoj melodiji, moduliranim vokalima koji recitiraju refren... Neki autori su napravili zaista zanimljive teme, ali one rijetko imaju prepoznatljive dodirne tačke sa originalom koji obrađuju.
