Ukoliko ne volite muzički stil grupe the Verve, samostalne radove Ian Browna, zvuk U2 sa albuma The Unforgettable Fire, bendove My Bloody Valentine, Ride i Spiritualized, onda zaobiđite ovaj album u širokom luku! Ukoliko sve to volite onda nemojte propustiti album koji je napravila četvorka iz malog mjesta pod nazivom Barnsley iz oblasti South Yorkshire.
Prije nego što su formirali band Exit Calm, Rob Marshall (gitara), Simon Lindley (bas gitara) i Scott Pemberton (bubnjevi) su bili članovi banda Lyca Sleep koji se zasnivao na istom muzičkom pravcu kao i njihov sadašnji band. Prije dvije godine bandu se još pridružuje Nick Smith (vokal) i rađa se nova muzička nada pod nazivom Exit Calm.
Album istoimenog naziva koji je producirao Paddy Byrne (Unkle, The Hours) sastoji se od 11 numera od kojih smo već prije objavljivanja albuma mogli poslušati Were on our Own i Hearts and Minds, koje su mogle da nas upute što se može očekivati na samom albumu.
Prvo što zapadne za uho nakon preslušavanja je da album zvuči sasvim poznato. Provlači se kroz muziciranje ove četvorke dosta bandova koji su igrali zapaženu ulogu u muzičkoj industriji. Prvi band koji se može prepoznati je Verve kao i svi bandovi koji spadaju u grupaciju brit-pop bandova. Smithovo pjevanje uveliko podsjeća na Bono Voxa i Iana Browna (The Stone Roses) i daje posebnu nit svakoj od 11 numera koliko se nalazi na albumu.
Album otvara fantastična Youve Got It All Wrong sa dugim instrumentalnim uvodom i svemirskom atmosferom. Muzika vrši konstantan pritisak za koji nisu potrebni teški gitarski rifovi nego ravnomjerno raspoređeno korištenje raznih efekata koji su prisutni u dubini pjesme.Ovaj sistem muziciranje se proteže kroz cijeli album. Potom slijedi i ako se može reći najbrža pjesma na cijelom albumu, a to je ujedno i prvi singl koji je objavljen u formi video spota znatno prije objavljivanja albuma prvenca. Pojavom spota pjesme Were On Our Own momci iz Exit Calma su već tada pokazali šta se može od njih očekivati, s obzirom da je objavljivanje albuma iz nepoznatih razloga dugo odgađano. Prije samog objavljivanja stekli su veliki broj poklonika koji su na osnovu dva singla/spota mogli već formirati mišljenje.
Pjesme na albumu su poprilično duge i ni jedna ne traje ispod 5 minuta. Sadržajno, najveći dio pjesama je popunjen sa predivnom atmosferom koja doprinosi da pjesme i pored dugog trajanja ne postaju nakon nekog vremena dosadne i zamorne. Numera When You Realise je hladna i nepristupačna, fuzirana Hearts & Minds ima upečatljive gitare, slijedi Dont Look Down, klasična shoegaze numera sa svim svojstvima tog stila, koja sa nježnim, sporim i SF početkom kreće ka bučnom, rastrzanom i distorziranom kraju same pjesme. Šesta numera Forgiveness ostavlja najjači utisak nakon preslušanog albuma. Ona odlično dočarava kompletnu atmosferičnost albuma i može biti primjer kako pjesma treba i mora da dijeluje na um samog slušaoca. Numera Reference nastavlja u istom stilu sa punom produkcijom, spora i na momente melanholična pjesma prelazi u psihodelične pasaže koji se nakon skoro 6 minuta završavaju u staloženom mirnom ritmu. Sve dalje je uglavnom u istoj formi gdje glas Nicka Smitha i dalje vodi svaku pjesmu i koji ne podiže svoju intonaciju ni onda kada se muzički izdižu iznad granice slušljivost. Redaju se With Angels, Antone, Recovery i na kraju lagana balada Serenity koja zatvara album.
(zurnal.info)
Ukoliko ne volite muzički stil grupe the Verve, samostalne radove Ian Browna, zvuk U2 sa albuma The Unforgettable Fire, bendove My Bloody Valentine, Ride i Spiritualized, onda zaobiđite ovaj album u širokom luku! Ukoliko sve to volite onda nemojte propustiti album koji je napravila četvorka iz malog mjesta pod nazivom Barnsley iz oblasti South Yorkshire.
Prije nego što su formirali band Exit Calm, Rob Marshall (gitara), Simon Lindley (bas gitara) i Scott Pemberton (bubnjevi) su bili članovi banda Lyca Sleep koji se zasnivao na istom muzičkom pravcu kao i njihov sadašnji band. Prije dvije godine bandu se još pridružuje Nick Smith (vokal) i rađa se nova muzička nada pod nazivom Exit Calm.
Album istoimenog naziva koji je producirao Paddy Byrne (Unkle, The Hours) sastoji se od 11 numera od kojih smo već prije objavljivanja albuma mogli poslušati We're on our Own i Hearts and Minds, koje su mogle da nas upute što se može očekivati na samom albumu.
Prvo što zapadne za uho nakon preslušavanja je da album zvuči sasvim poznato. Provlači se kroz muziciranje ove četvorke dosta bandova koji su igrali zapaženu ulogu u muzičkoj industriji. Prvi band koji se može prepoznati je Verve kao i svi bandovi koji spadaju u grupaciju brit-pop bandova. Smithovo pjevanje uveliko podsjeća na Bono Voxa i Iana Browna (The Stone Roses) i daje posebnu nit svakoj od 11 numera koliko se nalazi na albumu.
Album otvara fantastična You've Got It All Wrong sa dugim instrumentalnim uvodom i svemirskom atmosferom. Muzika vrši konstantan pritisak za koji nisu potrebni teški gitarski rifovi nego ravnomjerno raspoređeno korištenje raznih efekata koji su prisutni u dubini pjesme.Ovaj sistem muziciranje se proteže kroz cijeli album. Potom slijedi i ako se može reći najbrža pjesma na cijelom albumu, a to je ujedno i prvi singl koji je objavljen u formi video spota znatno prije objavljivanja albuma prvenca. Pojavom spota pjesme We're On Our Own momci iz Exit Calma su već tada pokazali šta se može od njih očekivati, s obzirom da je objavljivanje albuma iz nepoznatih razloga dugo odgađano. Prije samog objavljivanja stekli su veliki broj poklonika koji su na osnovu dva singla/spota mogli već formirati mišljenje.
Pjesme na albumu su poprilično duge i ni jedna ne traje ispod 5 minuta. Sadržajno, najveći dio pjesama je popunjen sa predivnom atmosferom koja doprinosi da pjesme i pored dugog trajanja ne postaju nakon nekog vremena dosadne i zamorne. Numera When You Realise je hladna i nepristupačna, fuzirana Hearts & Minds ima upečatljive gitare, slijedi Don't Look Down, klasična shoegaze numera sa svim svojstvima tog stila, koja sa nježnim, sporim i SF početkom kreće ka bučnom, rastrzanom i distorziranom kraju same pjesme. Šesta numera Forgiveness ostavlja najjači utisak nakon preslušanog albuma. Ona odlično dočarava kompletnu atmosferičnost albuma i može biti primjer kako pjesma treba i mora da dijeluje na um samog slušaoca. Numera Reference nastavlja u istom stilu sa punom produkcijom, spora i na momente melanholična pjesma prelazi u psihodelične pasaže koji se nakon skoro 6 minuta završavaju u staloženom mirnom ritmu. Sve dalje je uglavnom u istoj formi gdje glas Nicka Smitha i dalje vodi svaku pjesmu i koji ne podiže svoju intonaciju ni onda kada se muzički izdižu iznad granice slušljivost. Redaju se With Angels, Antone, Recovery i na kraju lagana balada Serenity koja zatvara album.
(zurnal.info)
Ukoliko ne volite muzički stil grupe the Verve, samostalne radove Ian Browna, zvuk U2 sa albuma The Unforgettable Fire, bendove My Bloody Valentine, Ride i Spiritualized, onda zaobiđite ovaj album u širokom luku! Ukoliko sve to volite onda nemojte propustiti album koji je napravila četvorka iz malog mjesta pod nazivom Barnsley iz oblasti South Yorkshire.
Prije nego što su formirali band Exit Calm, Rob Marshall (gitara), Simon Lindley (bas gitara) i Scott Pemberton (bubnjevi) su bili članovi banda Lyca Sleep koji se zasnivao na istom muzičkom pravcu kao i njihov sadašnji band. Prije dvije godine bandu se još pridružuje Nick Smith (vokal) i rađa se nova muzička nada pod nazivom Exit Calm.
Album istoimenog naziva koji je producirao Paddy Byrne (Unkle, The Hours) sastoji se od 11 numera od kojih smo već prije objavljivanja albuma mogli poslušati We're on our Own i Hearts and Minds, koje su mogle da nas upute što se može očekivati na samom albumu.
Prvo što zapadne za uho nakon preslušavanja je da album zvuči sasvim poznato. Provlači se kroz muziciranje ove četvorke dosta bandova koji su igrali zapaženu ulogu u muzičkoj industriji. Prvi band koji se može prepoznati je Verve kao i svi bandovi koji spadaju u grupaciju brit-pop bandova. Smithovo pjevanje uveliko podsjeća na Bono Voxa i Iana Browna (The Stone Roses) i daje posebnu nit svakoj od 11 numera koliko se nalazi na albumu.
Album otvara fantastična You've Got It All Wrong sa dugim instrumentalnim uvodom i svemirskom atmosferom. Muzika vrši konstantan pritisak za koji nisu potrebni teški gitarski rifovi nego ravnomjerno raspoređeno korištenje raznih efekata koji su prisutni u dubini pjesme.Ovaj sistem muziciranje se proteže kroz cijeli album. Potom slijedi i ako se može reći najbrža pjesma na cijelom albumu, a to je ujedno i prvi singl koji je objavljen u formi video spota znatno prije objavljivanja albuma prvenca. Pojavom spota pjesme We're On Our Own momci iz Exit Calma su već tada pokazali šta se može od njih očekivati, s obzirom da je objavljivanje albuma iz nepoznatih razloga dugo odgađano. Prije samog objavljivanja stekli su veliki broj poklonika koji su na osnovu dva singla/spota mogli već formirati mišljenje.
Pjesme na albumu su poprilično duge i ni jedna ne traje ispod 5 minuta. Sadržajno, najveći dio pjesama je popunjen sa predivnom atmosferom koja doprinosi da pjesme i pored dugog trajanja ne postaju nakon nekog vremena dosadne i zamorne. Numera When You Realise je hladna i nepristupačna, fuzirana Hearts & Minds ima upečatljive gitare, slijedi Don't Look Down, klasična shoegaze numera sa svim svojstvima tog stila, koja sa nježnim, sporim i SF početkom kreće ka bučnom, rastrzanom i distorziranom kraju same pjesme. Šesta numera Forgiveness ostavlja najjači utisak nakon preslušanog albuma. Ona odlično dočarava kompletnu atmosferičnost albuma i može biti primjer kako pjesma treba i mora da dijeluje na um samog slušaoca. Numera Reference nastavlja u istom stilu sa punom produkcijom, spora i na momente melanholična pjesma prelazi u psihodelične pasaže koji se nakon skoro 6 minuta završavaju u staloženom mirnom ritmu. Sve dalje je uglavnom u istoj formi gdje glas Nicka Smitha i dalje vodi svaku pjesmu i koji ne podiže svoju intonaciju ni onda kada se muzički izdižu iznad granice slušljivost. Redaju se With Angels, Antone, Recovery i na kraju lagana balada Serenity koja zatvara album.
(zurnal.info)