Američki moral čuvali su ružni, prljavi i zli, washingtonska hard core scena predvođena bendovima tipa Fugazi, Minor Threat, Black Flag... Dok su njihove ušminkane kolege pjevale o skupim automobilima i prelijepim haljinama na providnim ženama, oni su detektirali slabosti društva. Dok su prvi imali privatne escort agencije sa ženama koje su nazivali grlima i porodične ljekare sa spremnim receptima za valijum, drugi su odbijali da daju intervjue za novine u kojima se štampaju reklame za alkohol i cigarete, propagirali uzdržavanje od poroka i nisu dozvoljavali da im karte za koncerte premaše pet dolara. Ko ne vjeruje meni trebao je pogledati dokumentarac Punk: Attitude koji je nedavno emitiran na BHT.
Dozvolite mi da se svi zajedno prebacimo u sadašnje vrijeme i na ove prostore. Poslušajte o čemu pjevaju ovdašnji najpoželjniji zetovi, gosti na ručkovima Hayat televizije i zvijezde tabloida. To su iste teme, iz domena priručnog bračnog savjetnika, za koje smo se nadali da su ih još Lieber i Stoller pedesetih godina odavno potrošili. Teme koje nas zaista dotiču ostavljene su onim drugim...
Jedan od njih je tuzlanski reper Adnan Hamidović Frenkie koji na svom posljednjem albumu Protuotrov ima pjesmu Haj to. Nije mi teško da je prepišem:
Vjerske institucije su ko firme proklete
označe teritorij praveći vjerske objekte
a prvi saff je rezervisan za mafiju
za njih ćemo sad proučit El Fatihu
Jer da nije bilo para od mafije
ne bi bilo ove crkve a Boga mi ni džamije
na izlazu vas čekaju blagdanski darovi
i upute za koju stranku da se daju glasovi
A za koga ćemo glasati, to dobro zna se
za iste ko i do sad, to jeste za se
ako su svi političari lopovi i tupi
onda su isto tako svi glasači glupi
Kako drugačije objasniti situaciju
da jedni te isti lopovi truju naciju
jer za bolesnu i pasivnu generaciju
je sasvim normalno da ide u izolaciju
Haj to, malverzacija i to!- kažem
Haj to, besparica, sivilo
Haj to, što mi ode po života
Haj to, e zato je dosta
Haj to - to je masovna hipnoza
Haj to - to je duševna narkoza, care
Haj to - tako nam je grah pao
Drugačije bi pao da nisi htio i dao – Dosta!
Zemlja je natopljena krvlju, mržnja je u zraku
živimo u nevjerici, živimo u strahu
u vječnom mraku kao u masovnoj grobnici
tragamo za izlazom al slijepi su hodnici
Krvava prošlost, moramo raditi na tome
dok to ne riješimo izlaz ostaje zatvoren
jedni na druge spremni smo pokazati prstom
al nismo spremni suočiti se sa kritikom istom
Mi smo žrtve, nipošto ne diraj u to
zbog toga imamo pravo biti iznad drugog
slijepi i gluhi na tuđi bol i patnju
u stvari bi trebali jedni drugima pokloniti pažnju
Svako gleda sebe i glumi svoju ulogu sitnu
a mogli smo skupa činiti masu bitnu
al oni samo šute i klimaju u ritmu
sistem ih pregazi i cijeli život su pri dnu!
Danas će reći da su zločine činili svi
i misle da ćemo tako tu priču završiti
ali nakon svih godina jedno znamo
bojim se da to nije tako jednostavno
Misle gotov je problem ako je otišo u Haag
zašto je on u narodu i dalje heroj i drag
da ti kažem iskreno ko brat – bratu
ovdje će se još dugo pričati o ratu
Nadam se da ćete se složiti sa mnom da je Frenkie u ovoj pjesmi precizan kao Gojko Berić i bijesan kao Slobodan Vasković (u suprotnom imate opciju komentara). Kada poslušate album Sreća i Protuotrov čini se da Frenkie i Hari MH, recimo, ne kroče istom zemljom. Jedan je u Bosni, a drugi u Pandori.
Na albumu se nalazi još 12 pjesama i većinu je producirao Edo Maajka. Ovo je njegov debitantski rad i čini mi se, s obzirom da nisam neki stručnjak, da će i u budućnosti imati još narudžbi, jer su beatovi izuzetno maštoviti, a to bi valjda trebao biti neki kvalitet. U pomoć su mu pritekli i stari saradnik King Mire, Xcirey, Rifle, Kandžija, Slasta, Kontra, Kandžija, Dj Venom, članovi Elementala, kao i uzori iz mladosti Masta Ace i Palone.
Kvalitet pjesama je prilično ujednačen i siguran sam da će u njemu uživati pravi ljubitelji hip hopa. Meni su se, naravno pored eseja Haj to, dopale moćna Noćna smjena, Ne žalim, mučna Nerko i vesela Superfreak.
Treba istaći jedan značajan Frenkiev iskorak iz klišea ljutog hip hopera. To je pjesma Tebi u kojoj Damir Imamović pjeva refren i svira gitaru, a Frenkie uzdiše: Da ti znaš šta bih ja za tebe uradio, rijeke bih zaustavio, brda bih sravnio, prepala bi se da znaš koliko te volim, koliko te obožavam i koliko gorim. Adnan Hamidović je odrastao, iskusan čovjek, dobro zna da pravi macho muškarci vole dobru ljubavnu poeziju.
Preporučujemo Protuotrov u svakoj prilici. Za kontraindikacije i nuspojave obratite se FMJamu.
Nemoj da bi neko reko: Haj to!
(zurnal.info)
">Osamdesetih godina američkom muzičkom scenom vladali su Hall & Oates, Phill Collins i slični (u ovom momentu ne mogu se sjetiti više imena). Bili su to krasni zetovi sa ispeglanim pantalonama, košuljama strogog kroja i osmijesima koji su sijali i kad treba i kad ne treba. S druge strane te maskarade, skrivao se svijet kokaina, visoke prostitucije, rasizma i sličnih gadarija... Ko ne vjeruje meni neka pogleda film The Informers Gregora Jordana ili pročita makar odlomak iz kakve knjige Breta Estona Ellisa.Američki moral čuvali su ružni, prljavi i zli, washingtonska hard core scena predvođena bendovima tipa Fugazi, Minor Threat, Black Flag... Dok su njihove ušminkane kolege pjevale o skupim automobilima i prelijepim haljinama na providnim ženama, oni su detektirali slabosti društva. Dok su prvi imali privatne escort agencije sa ženama koje su nazivali grlima i porodične ljekare sa spremnim receptima za valijum, drugi su odbijali da daju intervjue za novine u kojima se štampaju reklame za alkohol i cigarete, propagirali uzdržavanje od poroka i nisu dozvoljavali da im karte za koncerte premaše pet dolara. Ko ne vjeruje meni trebao je pogledati dokumentarac Punk: Attitude koji je nedavno emitiran na BHT.
Dozvolite mi da se svi zajedno prebacimo u sadašnje vrijeme i na ove prostore. Poslušajte o čemu pjevaju ovdašnji najpoželjniji zetovi, gosti na ručkovima Hayat televizije i zvijezde tabloida. To su iste teme, iz domena priručnog bračnog savjetnika, za koje smo se nadali da su ih još Lieber i Stoller pedesetih godina odavno potrošili. Teme koje nas zaista dotiču ostavljene su onim drugim...
Jedan od njih je tuzlanski reper Adnan Hamidović Frenkie koji na svom posljednjem albumu Protuotrov ima pjesmu Haj to. Nije mi teško da je prepišem:
Vjerske institucije su ko firme proklete
označe teritorij praveći vjerske objekte
a prvi saff je rezervisan za mafiju
za njih ćemo sad proučit El Fatihu
Jer da nije bilo para od mafije
ne bi bilo ove crkve a Boga mi ni džamije
na izlazu vas čekaju blagdanski darovi
i upute za koju stranku da se daju glasovi
A za koga ćemo glasati, to dobro zna se
za iste ko i do sad, to jeste za se
ako su svi političari lopovi i tupi
onda su isto tako svi glasači glupi
Kako drugačije objasniti situaciju
da jedni te isti lopovi truju naciju
jer za bolesnu i pasivnu generaciju
je sasvim normalno da ide u izolaciju
Haj to, malverzacija i to!- kažem
Haj to, besparica, sivilo
Haj to, što mi ode po života
Haj to, e zato je dosta
Haj to - to je masovna hipnoza
Haj to - to je duševna narkoza, care
Haj to - tako nam je grah pao
Drugačije bi pao da nisi htio i dao – Dosta!
Zemlja je natopljena krvlju, mržnja je u zraku
živimo u nevjerici, živimo u strahu
u vječnom mraku kao u masovnoj grobnici
tragamo za izlazom al slijepi su hodnici
Krvava prošlost, moramo raditi na tome
dok to ne riješimo izlaz ostaje zatvoren
jedni na druge spremni smo pokazati prstom
al nismo spremni suočiti se sa kritikom istom
Mi smo žrtve, nipošto ne diraj u to
zbog toga imamo pravo biti iznad drugog
slijepi i gluhi na tuđi bol i patnju
u stvari bi trebali jedni drugima pokloniti pažnju
Svako gleda sebe i glumi svoju ulogu sitnu
a mogli smo skupa činiti masu bitnu
al oni samo šute i klimaju u ritmu
sistem ih pregazi i cijeli život su pri dnu!
Danas će reći da su zločine činili svi
i misle da ćemo tako tu priču završiti
ali nakon svih godina jedno znamo
bojim se da to nije tako jednostavno
Misle gotov je problem ako je otišo u Haag
zašto je on u narodu i dalje heroj i drag
da ti kažem iskreno ko brat – bratu
ovdje će se još dugo pričati o ratu
Nadam se da ćete se složiti sa mnom da je Frenkie u ovoj pjesmi precizan kao Gojko Berić i bijesan kao Slobodan Vasković (u suprotnom imate opciju komentara). Kada poslušate album Sreća i Protuotrov čini se da Frenkie i Hari MH, recimo, ne kroče istom zemljom. Jedan je u Bosni, a drugi u Pandori.
Na albumu se nalazi još 12 pjesama i većinu je producirao Edo Maajka. Ovo je njegov debitantski rad i čini mi se, s obzirom da nisam neki stručnjak, da će i u budućnosti imati još narudžbi, jer su beatovi izuzetno maštoviti, a to bi valjda trebao biti neki kvalitet. U pomoć su mu pritekli i stari saradnik King Mire, Xcirey, Rifle, Kandžija, Slasta, Kontra, Kandžija, Dj Venom, članovi Elementala, kao i uzori iz mladosti Masta Ace i Palone.
Kvalitet pjesama je prilično ujednačen i siguran sam da će u njemu uživati pravi ljubitelji hip hopa. Meni su se, naravno pored eseja Haj to, dopale moćna Noćna smjena, Ne žalim, mučna Nerko i vesela Superfreak.
Treba istaći jedan značajan Frenkiev iskorak iz klišea ljutog hip hopera. To je pjesma Tebi u kojoj Damir Imamović pjeva refren i svira gitaru, a Frenkie uzdiše: Da ti znaš šta bih ja za tebe uradio, rijeke bih zaustavio, brda bih sravnio, prepala bi se da znaš koliko te volim, koliko te obožavam i koliko gorim. Adnan Hamidović je odrastao, iskusan čovjek, dobro zna da pravi macho muškarci vole dobru ljubavnu poeziju.
Preporučujemo Protuotrov u svakoj prilici. Za kontraindikacije i nuspojave obratite se FMJamu.
Nemoj da bi neko reko: Haj to!
(zurnal.info)
">Osamdesetih godina američkom muzičkom scenom vladali su Hall & Oates, Phill Collins i slični (u ovom momentu ne mogu se sjetiti više imena). Bili su to krasni zetovi sa ispeglanim pantalonama, košuljama strogog kroja i osmijesima koji su sijali i kad treba i kad ne treba. S druge strane te maskarade, skrivao se svijet kokaina, visoke prostitucije, rasizma i sličnih gadarija... Ko ne vjeruje meni neka pogleda film The Informers Gregora Jordana ili pročita makar odlomak iz kakve knjige Breta Estona Ellisa.Američki moral čuvali su ružni, prljavi i zli, washingtonska hard core scena predvođena bendovima tipa Fugazi, Minor Threat, Black Flag... Dok su njihove ušminkane kolege pjevale o skupim automobilima i prelijepim haljinama na providnim ženama, oni su detektirali slabosti društva. Dok su prvi imali privatne escort agencije sa ženama koje su nazivali grlima i porodične ljekare sa spremnim receptima za valijum, drugi su odbijali da daju intervjue za novine u kojima se štampaju reklame za alkohol i cigarete, propagirali uzdržavanje od poroka i nisu dozvoljavali da im karte za koncerte premaše pet dolara. Ko ne vjeruje meni trebao je pogledati dokumentarac Punk: Attitude koji je nedavno emitiran na BHT.
Dozvolite mi da se svi zajedno prebacimo u sadašnje vrijeme i na ove prostore. Poslušajte o čemu pjevaju ovdašnji najpoželjniji zetovi, gosti na ručkovima Hayat televizije i zvijezde tabloida. To su iste teme, iz domena priručnog bračnog savjetnika, za koje smo se nadali da su ih još Lieber i Stoller pedesetih godina odavno potrošili. Teme koje nas zaista dotiču ostavljene su onim drugim...
Jedan od njih je tuzlanski reper Adnan Hamidović Frenkie koji na svom posljednjem albumu Protuotrov ima pjesmu Haj to. Nije mi teško da je prepišem:
Vjerske institucije su ko firme proklete
označe teritorij praveći vjerske objekte
a prvi saff je rezervisan za mafiju
za njih ćemo sad proučit El Fatihu
Jer da nije bilo para od mafije
ne bi bilo ove crkve a Boga mi ni džamije
na izlazu vas čekaju blagdanski darovi
i upute za koju stranku da se daju glasovi
A za koga ćemo glasati, to dobro zna se
za iste ko i do sad, to jeste za se
ako su svi političari lopovi i tupi
onda su isto tako svi glasači glupi
Kako drugačije objasniti situaciju
da jedni te isti lopovi truju naciju
jer za bolesnu i pasivnu generaciju
je sasvim normalno da ide u izolaciju
Haj to, malverzacija i to!- kažem
Haj to, besparica, sivilo
Haj to, što mi ode po života
Haj to, e zato je dosta
Haj to - to je masovna hipnoza
Haj to - to je duševna narkoza, care
Haj to - tako nam je grah pao
Drugačije bi pao da nisi htio i dao – Dosta!
Zemlja je natopljena krvlju, mržnja je u zraku
živimo u nevjerici, živimo u strahu
u vječnom mraku kao u masovnoj grobnici
tragamo za izlazom al slijepi su hodnici
Krvava prošlost, moramo raditi na tome
dok to ne riješimo izlaz ostaje zatvoren
jedni na druge spremni smo pokazati prstom
al nismo spremni suočiti se sa kritikom istom
Mi smo žrtve, nipošto ne diraj u to
zbog toga imamo pravo biti iznad drugog
slijepi i gluhi na tuđi bol i patnju
u stvari bi trebali jedni drugima pokloniti pažnju
Svako gleda sebe i glumi svoju ulogu sitnu
a mogli smo skupa činiti masu bitnu
al oni samo šute i klimaju u ritmu
sistem ih pregazi i cijeli život su pri dnu!
Danas će reći da su zločine činili svi
i misle da ćemo tako tu priču završiti
ali nakon svih godina jedno znamo
bojim se da to nije tako jednostavno
Misle gotov je problem ako je otišo u Haag
zašto je on u narodu i dalje heroj i drag
da ti kažem iskreno ko brat – bratu
ovdje će se još dugo pričati o ratu
Nadam se da ćete se složiti sa mnom da je Frenkie u ovoj pjesmi precizan kao Gojko Berić i bijesan kao Slobodan Vasković (u suprotnom imate opciju komentara). Kada poslušate album Sreća i Protuotrov čini se da Frenkie i Hari MH, recimo, ne kroče istom zemljom. Jedan je u Bosni, a drugi u Pandori.
Na albumu se nalazi još 12 pjesama i većinu je producirao Edo Maajka. Ovo je njegov debitantski rad i čini mi se, s obzirom da nisam neki stručnjak, da će i u budućnosti imati još narudžbi, jer su beatovi izuzetno maštoviti, a to bi valjda trebao biti neki kvalitet. U pomoć su mu pritekli i stari saradnik King Mire, Xcirey, Rifle, Kandžija, Slasta, Kontra, Kandžija, Dj Venom, članovi Elementala, kao i uzori iz mladosti Masta Ace i Palone.
Kvalitet pjesama je prilično ujednačen i siguran sam da će u njemu uživati pravi ljubitelji hip hopa. Meni su se, naravno pored eseja Haj to, dopale moćna Noćna smjena, Ne žalim, mučna Nerko i vesela Superfreak.
Treba istaći jedan značajan Frenkiev iskorak iz klišea ljutog hip hopera. To je pjesma Tebi u kojoj Damir Imamović pjeva refren i svira gitaru, a Frenkie uzdiše: Da ti znaš šta bih ja za tebe uradio, rijeke bih zaustavio, brda bih sravnio, prepala bi se da znaš koliko te volim, koliko te obožavam i koliko gorim. Adnan Hamidović je odrastao, iskusan čovjek, dobro zna da pravi macho muškarci vole dobru ljubavnu poeziju.
Preporučujemo Protuotrov u svakoj prilici. Za kontraindikacije i nuspojave obratite se FMJamu.
Nemoj da bi neko reko: Haj to!
(zurnal.info)
">