Žestoki rock plus tvrdi i čvrsti tekstovi je njihov recept za stvaranje dobrog albuma
Pri kraju 2009. godine obradovao nas je izlazak još jednog dobrog albuma koji nam stiže i susjedne Hrvatske, benda Gatuzo, jednostavnog naziva !
Gatuzosu počeli raditi 1999. godine, a u današnjoj minimalističkoj postavi sviraju od početka 2003. godine. Iza sebe imaju jedan objavljen album pod nazivom Noge/Ruke/Glave koji je objavljen 2007. godine. Album prvijenac im odlično prolazi kod publike, a posebnu snagu i kvalitet pokazuju na koncertima. Muzički gledajući to je jedan surov, energičan rock koji pomalo podsjeća na miks australskog Jeta, američkih Kings Of Leon i Majki iz ranog perioda. Međutim, kako i sami tvrde na njih su Majke imale određen uticaj ali ne i presudan.
Nagrađeni su Porinom za alternativni rock album 2007. godine i uglavnom se spominju u kontekstu najbolje mlade hrvatske grupe. Iako su mnogi našli zamjerku da im je prvi album produkcijski ušminkan i da ne daje pravu sliku onoga što oni zaista rade, on je prošao odlično kod publike. Nakon dvije godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom ! koji objavljuje njihova matična kuća Dancing Bear i na kojem se nalazi 11 novih numera plus bonus pjesma, a u pitanju je poluakustična parodija na izvedbu njihove pjesme Prljave ruke sa prvog albuma. Album je sniman u studiju Pleasentville u Zagrebu, pod produkcijskom palicom Marka Kalčića. Sve pjesme snimane su bez bas gitare, osim jedne na kojoj gostuje sam producent albuma.
Gatuzo nastavljaju sa svojim standardno čvrstim zvukom i prašećim garaž rockom sa dosta primjesa bluesa. Vrlo se lako može doći u nedoumicu prilikom slušanja albuma oko toga koliko instrumenata koriste članovi Gatuza. Međutim, ovaj dvojac sa svojom gitarom i bubnjevima vrlo vješto popunjava zvučnu kulisu i teško je povjerovati da je sve odsvirano na dva instrumenta. Ali, na albumu i oni padaju u iskušenje pa im se na numeri Stanje/demonstracije priključuje na basu Marko Kalčić koji daje još čvrći i jači zvuk dok u numeri Panika pridružuju i usnu harmoniku.
Album nije ujednačen po kvaliteti pjesama pa tako možemo zamijetiti odlične pjesme kao što su Na pola puta, Oslobodi strah, Taj naš stav ili najbolju Samo čovjek, a i svakako manje kvalitetne kao što su Daj mi da vidim ili Panika. Iako oni sami tvrde da im nije cilj svirati kratke pjesme ipak neke bez potrebe prelaze 4 minuta trajanja. To nije problem, glavni problem Gatuza je jednoličnost jer poneke pjesme u velikoj mjeri podsjećaju jedna na drugu.
Za razliku od debija čiji su tekstovi bili prepuni nasilja, uličnih tuča i psovki, novi album je znatno smireniji i nekoliko pjesama ima ljubavnu tematiku. Numera Oslobodi strah je sigurno muzički i tekstualno najprimjetnija. Muzička podloga koja dosta podsjeća na „Obojeni program“ sa prvog albuma sa tekstovima koji navode:
„Sam lutaš mračnim ulicama,
na svakom uglu svjetlost sja
u mračnom kutu vidiš čovjeka,
taj čovjek svjetlost promatra.“
Sve se pjesme na albumu duboko uvlače u život malih običnih ljudi koji svoje živote uglavnom provode na ulicama mračnog i prljavog grada. Žestoki rock plus tvrdi i čvrsti tekstovi je njihov recept za stvaranje dobrog albuma.
(zurnal.info)
">
Žestoki rock plus tvrdi i čvrsti tekstovi je njihov recept za stvaranje dobrog albuma
Pri kraju 2009. godine obradovao nas je izlazak još jednog dobrog albuma koji nam stiže i susjedne Hrvatske, benda Gatuzo, jednostavnog naziva !
Gatuzosu počeli raditi 1999. godine, a u današnjoj minimalističkoj postavi sviraju od početka 2003. godine. Iza sebe imaju jedan objavljen album pod nazivom Noge/Ruke/Glave koji je objavljen 2007. godine. Album prvijenac im odlično prolazi kod publike, a posebnu snagu i kvalitet pokazuju na koncertima. Muzički gledajući to je jedan surov, energičan rock koji pomalo podsjeća na miks australskog Jeta, američkih Kings Of Leon i Majki iz ranog perioda. Međutim, kako i sami tvrde na njih su Majke imale određen uticaj ali ne i presudan.
Nagrađeni su Porinom za alternativni rock album 2007. godine i uglavnom se spominju u kontekstu najbolje mlade hrvatske grupe. Iako su mnogi našli zamjerku da im je prvi album produkcijski ušminkan i da ne daje pravu sliku onoga što oni zaista rade, on je prošao odlično kod publike. Nakon dvije godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom ! koji objavljuje njihova matična kuća Dancing Bear i na kojem se nalazi 11 novih numera plus bonus pjesma, a u pitanju je poluakustična parodija na izvedbu njihove pjesme Prljave ruke sa prvog albuma. Album je sniman u studiju Pleasentville u Zagrebu, pod produkcijskom palicom Marka Kalčića. Sve pjesme snimane su bez bas gitare, osim jedne na kojoj gostuje sam producent albuma.
Gatuzo nastavljaju sa svojim standardno čvrstim zvukom i prašećim garaž rockom sa dosta primjesa bluesa. Vrlo se lako može doći u nedoumicu prilikom slušanja albuma oko toga koliko instrumenata koriste članovi Gatuza. Međutim, ovaj dvojac sa svojom gitarom i bubnjevima vrlo vješto popunjava zvučnu kulisu i teško je povjerovati da je sve odsvirano na dva instrumenta. Ali, na albumu i oni padaju u iskušenje pa im se na numeri Stanje/demonstracije priključuje na basu Marko Kalčić koji daje još čvrći i jači zvuk dok u numeri Panika pridružuju i usnu harmoniku.
Album nije ujednačen po kvaliteti pjesama pa tako možemo zamijetiti odlične pjesme kao što su Na pola puta, Oslobodi strah, Taj naš stav ili najbolju Samo čovjek, a i svakako manje kvalitetne kao što su Daj mi da vidim ili Panika. Iako oni sami tvrde da im nije cilj svirati kratke pjesme ipak neke bez potrebe prelaze 4 minuta trajanja. To nije problem, glavni problem Gatuza je jednoličnost jer poneke pjesme u velikoj mjeri podsjećaju jedna na drugu.
Za razliku od debija čiji su tekstovi bili prepuni nasilja, uličnih tuča i psovki, novi album je znatno smireniji i nekoliko pjesama ima ljubavnu tematiku. Numera Oslobodi strah je sigurno muzički i tekstualno najprimjetnija. Muzička podloga koja dosta podsjeća na „Obojeni program“ sa prvog albuma sa tekstovima koji navode:
„Sam lutaš mračnim ulicama,
na svakom uglu svjetlost sja
u mračnom kutu vidiš čovjeka,
taj čovjek svjetlost promatra.“
Sve se pjesme na albumu duboko uvlače u život malih običnih ljudi koji svoje živote uglavnom provode na ulicama mračnog i prljavog grada. Žestoki rock plus tvrdi i čvrsti tekstovi je njihov recept za stvaranje dobrog albuma.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
Muzika Gatuzo, !
Žestoki rock plus tvrdi i čvrsti tekstovi je njihov recept za stvaranje dobrog albuma
Pri kraju 2009. godine obradovao nas je izlazak još jednog dobrog albuma koji nam stiže i susjedne Hrvatske, benda Gatuzo, jednostavnog naziva !
Gatuzosu počeli raditi 1999. godine, a u današnjoj minimalističkoj postavi sviraju od početka 2003. godine. Iza sebe imaju jedan objavljen album pod nazivom Noge/Ruke/Glave koji je objavljen 2007. godine. Album prvijenac im odlično prolazi kod publike, a posebnu snagu i kvalitet pokazuju na koncertima. Muzički gledajući to je jedan surov, energičan rock koji pomalo podsjeća na miks australskog Jeta, američkih Kings Of Leon i Majki iz ranog perioda. Međutim, kako i sami tvrde na njih su Majke imale određen uticaj ali ne i presudan.
Nagrađeni su Porinom za alternativni rock album 2007. godine i uglavnom se spominju u kontekstu najbolje mlade hrvatske grupe. Iako su mnogi našli zamjerku da im je prvi album produkcijski ušminkan i da ne daje pravu sliku onoga što oni zaista rade, on je prošao odlično kod publike. Nakon dvije godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom ! koji objavljuje njihova matična kuća Dancing Bear i na kojem se nalazi 11 novih numera plus bonus pjesma, a u pitanju je poluakustična parodija na izvedbu njihove pjesme Prljave ruke sa prvog albuma. Album je sniman u studiju Pleasentville u Zagrebu, pod produkcijskom palicom Marka Kalčića. Sve pjesme snimane su bez bas gitare, osim jedne na kojoj gostuje sam producent albuma.
Gatuzo nastavljaju sa svojim standardno čvrstim zvukom i prašećim garaž rockom sa dosta primjesa bluesa. Vrlo se lako može doći u nedoumicu prilikom slušanja albuma oko toga koliko instrumenata koriste članovi Gatuza. Međutim, ovaj dvojac sa svojom gitarom i bubnjevima vrlo vješto popunjava zvučnu kulisu i teško je povjerovati da je sve odsvirano na dva instrumenta. Ali, na albumu i oni padaju u iskušenje pa im se na numeri Stanje/demonstracije priključuje na basu Marko Kalčić koji daje još čvrći i jači zvuk dok u numeri Panika pridružuju i usnu harmoniku.
Album nije ujednačen po kvaliteti pjesama pa tako možemo zamijetiti odlične pjesme kao što su Na pola puta, Oslobodi strah, Taj naš stav ili najbolju Samo čovjek, a i svakako manje kvalitetne kao što su Daj mi da vidim ili Panika. Iako oni sami tvrde da im nije cilj svirati kratke pjesme ipak neke bez potrebe prelaze 4 minuta trajanja. To nije problem, glavni problem Gatuza je jednoličnost jer poneke pjesme u velikoj mjeri podsjećaju jedna na drugu.
Za razliku od debija čiji su tekstovi bili prepuni nasilja, uličnih tuča i psovki, novi album je znatno smireniji i nekoliko pjesama ima ljubavnu tematiku. Numera Oslobodi strah je sigurno muzički i tekstualno najprimjetnija. Muzička podloga koja dosta podsjeća na „Obojeni program“ sa prvog albuma sa tekstovima koji navode:
„Sam lutaš mračnim ulicama,
na svakom uglu svjetlost sja
u mračnom kutu vidiš čovjeka,
taj čovjek svjetlost promatra.“
Sve se pjesme na albumu duboko uvlače u život malih običnih ljudi koji svoje živote uglavnom provode na ulicama mračnog i prljavog grada. Žestoki rock plus tvrdi i čvrsti tekstovi je njihov recept za stvaranje dobrog albuma.
(zurnal.info)
denis modri
Žestoki rock plus tvrdi i čvrsti tekstovi je njihov recept za stvaranje dobrog albuma
