Forget The Night Ahead najzreliji je album ovog benda.

Uvijek su me oduševljavali škotski bandovi poput “Broken Records”, “Biffy Clyro“, „My Latest Novel“ ili „Mogwai“. Neki su se zadržali veoma kratko vrijeme na muzičkoj sceni a neki su ostavili dubok trag na britanskoj indie sceni. Vječita borba između zla i dobrog kao i futuristička razmišljanja omiljene su teme škotskih bandova. Muziku su poimali kao svoju unutrašnju borbu između tame i svijetlosti najčešće se određujući za onu tamnu stranu čovjekovog života. Cjelokupni utisak beznađa i tmurne atmosfere pojačavali su izuzetno mračnim i tužnim riffovima.

 Bend „The Twilight Sad“ iz Kilsytha blizu Glasgowa osvojio me odmah na prvo slušanje, svojom kombinacijom „U2“ , „My Bloody Valentine“ i još štošta.

Band su 2003. godine osnovali James Graham (vokal), Andy MacFarlan (gitara), Craig Orzel (bas) i Mark Devin (bubnjevi) u malom beskrvnom gradiću u središnjoj Škotskoj. Međutim, tek nakon četiri godine objavljuju svoj debut album pod nazivom „Forteen Autumns & Fifteen Winters“ koji snimaju po studijima u Glasgovu, a miksao ga je i producirao Peter Katis koji je taj isti posao radio i za „Interpol“ i „Mercury Rev“. Album je dobro primljen kod publike a devet numera sa albuma čine jednu izuzetno čvrstu cijelinu.

Tokom 2007. godine provode veliki dio vremena na turnejama sa „Smashing Pumpkins“, „Idlewild“ i „Snow Patrol“, a 2008. godine snimaju mini album pod nazivom „Here, It Never Snowed. Afterwards It Did“ i kreću na evropsku turneju sa škotskim post-rockerima „Mogwai“.

Najnoviji album pod nazivom „Forget The Night Ahead„ objavljuju u septembru 2009. godine.

U odnosu na prethodni album ovaj je znatno zreliji i konstrukcijski čvršći od svog prethodnika. Veoma jak škotski akcent  Jamesa Grahama se i dalje ističe, a klavirske dionice na sporijim pjesmama dodaju već izrazito depresivnom osjećaju novu tamnu nijansu.

Album otvara „Reflection of the Television“, pjesma koja je odlično izabrana kao uvodna i u kojoj dominira čudan ritam bubnja kao i krešteći zvuk gitara. Druga numera i prvi singl sa albuma „I Become A Prostitute“ je pjesma koja vas ne može ostaviti ravnodušnim. Za 5 minuta i 20 sekundi koliko traje u pjesmu je zgurano sve ono što ovaj band krasi. Slijedi na momente sonicyouthovska „Seven Years of Letters“ , a onda „Made To Disappear“ klasična „The Twilight Sad“ pjesma sa urlajućim gitarama i jednointonacijskim pjevanjem Grahama. Na polovini albuma, instrumental „Scissors“ smiruje tenzije i daje nagovještaj da bi druga polovina CD-a mogla biti nježnija i suptilnija. Taj utisak pojačava i pjesma „Floorboards Under the Bed“.

Međutim sve se to ruši odličnim nadolazećim pjesmama poput „That Birthday Present“, „Interrupted“ ili “The Neighbours Can't Breathe“.

Kraj albuma je ostavljen za sumornu i deprimirajuću „At the Burnside“ koja odlično zatvara ovo malo remek djelo škotske četvorke.


http://www.youtube.com/watch?v=g2zgVcP5WYU

 

 

">Forget The Night Ahead najzreliji je album ovog benda.

Uvijek su me oduševljavali škotski bandovi poput “Broken Records”, “Biffy Clyro“, „My Latest Novel“ ili „Mogwai“. Neki su se zadržali veoma kratko vrijeme na muzičkoj sceni a neki su ostavili dubok trag na britanskoj indie sceni. Vječita borba između zla i dobrog kao i futuristička razmišljanja omiljene su teme škotskih bandova. Muziku su poimali kao svoju unutrašnju borbu između tame i svijetlosti najčešće se određujući za onu tamnu stranu čovjekovog života. Cjelokupni utisak beznađa i tmurne atmosfere pojačavali su izuzetno mračnim i tužnim riffovima.

 Bend „The Twilight Sad“ iz Kilsytha blizu Glasgowa osvojio me odmah na prvo slušanje, svojom kombinacijom „U2“ , „My Bloody Valentine“ i još štošta.

Band su 2003. godine osnovali James Graham (vokal), Andy MacFarlan (gitara), Craig Orzel (bas) i Mark Devin (bubnjevi) u malom beskrvnom gradiću u središnjoj Škotskoj. Međutim, tek nakon četiri godine objavljuju svoj debut album pod nazivom „Forteen Autumns & Fifteen Winters“ koji snimaju po studijima u Glasgovu, a miksao ga je i producirao Peter Katis koji je taj isti posao radio i za „Interpol“ i „Mercury Rev“. Album je dobro primljen kod publike a devet numera sa albuma čine jednu izuzetno čvrstu cijelinu.

Tokom 2007. godine provode veliki dio vremena na turnejama sa „Smashing Pumpkins“, „Idlewild“ i „Snow Patrol“, a 2008. godine snimaju mini album pod nazivom „Here, It Never Snowed. Afterwards It Did“ i kreću na evropsku turneju sa škotskim post-rockerima „Mogwai“.

Najnoviji album pod nazivom „Forget The Night Ahead„ objavljuju u septembru 2009. godine.

U odnosu na prethodni album ovaj je znatno zreliji i konstrukcijski čvršći od svog prethodnika. Veoma jak škotski akcent  Jamesa Grahama se i dalje ističe, a klavirske dionice na sporijim pjesmama dodaju već izrazito depresivnom osjećaju novu tamnu nijansu.

Album otvara „Reflection of the Television“, pjesma koja je odlično izabrana kao uvodna i u kojoj dominira čudan ritam bubnja kao i krešteći zvuk gitara. Druga numera i prvi singl sa albuma „I Become A Prostitute“ je pjesma koja vas ne može ostaviti ravnodušnim. Za 5 minuta i 20 sekundi koliko traje u pjesmu je zgurano sve ono što ovaj band krasi. Slijedi na momente sonicyouthovska „Seven Years of Letters“ , a onda „Made To Disappear“ klasična „The Twilight Sad“ pjesma sa urlajućim gitarama i jednointonacijskim pjevanjem Grahama. Na polovini albuma, instrumental „Scissors“ smiruje tenzije i daje nagovještaj da bi druga polovina CD-a mogla biti nježnija i suptilnija. Taj utisak pojačava i pjesma „Floorboards Under the Bed“.

Međutim sve se to ruši odličnim nadolazećim pjesmama poput „That Birthday Present“, „Interrupted“ ili “The Neighbours Can't Breathe“.

Kraj albuma je ostavljen za sumornu i deprimirajuću „At the Burnside“ koja odlično zatvara ovo malo remek djelo škotske četvorke.


http://www.youtube.com/watch?v=g2zgVcP5WYU

 

 

">
:MUZIKA The Twilight Sad, Forget The Night Ahead

Arhiva

MUZIKA The Twilight Sad, Forget The Night Ahead

 

 Škotski bend The Twilight Sad u svojoj muzici spajaju uticaje U2, My Bloody Valentine i Sonic Youth. Novi CD Forget The Night Ahead najzreliji je album ovog benda.

Uvijek su me oduševljavali škotski bandovi poput “Broken Records”, “Biffy Clyro“, „My Latest Novel“ ili „Mogwai“. Neki su se zadržali veoma kratko vrijeme na muzičkoj sceni a neki su ostavili dubok trag na britanskoj indie sceni. Vječita borba između zla i dobrog kao i futuristička razmišljanja omiljene su teme škotskih bandova. Muziku su poimali kao svoju unutrašnju borbu između tame i svijetlosti najčešće se određujući za onu tamnu stranu čovjekovog života. Cjelokupni utisak beznađa i tmurne atmosfere pojačavali su izuzetno mračnim i tužnim riffovima.

 Bend „The Twilight Sad“ iz Kilsytha blizu Glasgowa osvojio me odmah na prvo slušanje, svojom kombinacijom „U2“ , „My Bloody Valentine“ i još štošta.

Band su 2003. godine osnovali James Graham (vokal), Andy MacFarlan (gitara), Craig Orzel (bas) i Mark Devin (bubnjevi) u malom beskrvnom gradiću u središnjoj Škotskoj. Međutim, tek nakon četiri godine objavljuju svoj debut album pod nazivom „Forteen Autumns & Fifteen Winters“ koji snimaju po studijima u Glasgovu, a miksao ga je i producirao Peter Katis koji je taj isti posao radio i za „Interpol“ i „Mercury Rev“. Album je dobro primljen kod publike a devet numera sa albuma čine jednu izuzetno čvrstu cijelinu.

Tokom 2007. godine provode veliki dio vremena na turnejama sa „Smashing Pumpkins“, „Idlewild“ i „Snow Patrol“, a 2008. godine snimaju mini album pod nazivom „Here, It Never Snowed. Afterwards It Did“ i kreću na evropsku turneju sa škotskim post-rockerima „Mogwai“.

Najnoviji album pod nazivom „Forget The Night Ahead„ objavljuju u septembru 2009. godine.

U odnosu na prethodni album ovaj je znatno zreliji i konstrukcijski čvršći od svog prethodnika. Veoma jak škotski akcent  Jamesa Grahama se i dalje ističe, a klavirske dionice na sporijim pjesmama dodaju već izrazito depresivnom osjećaju novu tamnu nijansu.

Album otvara „Reflection of the Television“, pjesma koja je odlično izabrana kao uvodna i u kojoj dominira čudan ritam bubnja kao i krešteći zvuk gitara. Druga numera i prvi singl sa albuma „I Become A Prostitute“ je pjesma koja vas ne može ostaviti ravnodušnim. Za 5 minuta i 20 sekundi koliko traje u pjesmu je zgurano sve ono što ovaj band krasi. Slijedi na momente sonicyouthovska „Seven Years of Letters“ , a onda „Made To Disappear“ klasična „The Twilight Sad“ pjesma sa urlajućim gitarama i jednointonacijskim pjevanjem Grahama. Na polovini albuma, instrumental „Scissors“ smiruje tenzije i daje nagovještaj da bi druga polovina CD-a mogla biti nježnija i suptilnija. Taj utisak pojačava i pjesma „Floorboards Under the Bed“.

Međutim sve se to ruši odličnim nadolazećim pjesmama poput „That Birthday Present“, „Interrupted“ ili “The Neighbours Can't Breathe“.

Kraj albuma je ostavljen za sumornu i deprimirajuću „At the Burnside“ koja odlično zatvara ovo malo remek djelo škotske četvorke.


http://www.youtube.com/watch?v=g2zgVcP5WYU

 

 

MUZIKA The Twilight Sad, Forget The Night Ahead

Škotski bend The Twilight Sad u svojoj muzici spajaju uticaje U2, My Bloody Valentine i Sonic Youth. Novi CD Forget The Night Ahead najzreliji je album ovog benda.