These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.
Veliko je pitanje šta se moglo očekivati od novog albuma benda profila kao što je These New Puritans. Cijela muzička javnost je bila oduševljena sa njihovim prvim albumom pod nazivom „Beat Pyramid“ koji je objavljen 2008. godine. Ove godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom „Hidden“. Album će vjerojatno biti veliko razočarenje za mnoge. Međutim, ovo je jedan od onih albuma koji veoma teško sjedaju na prvo slušanje.
Ova četvorka iz Southenda, malog gradića koji se nalazi 30 kilometara od Londona, je svjesno i hrabro ušla u avanturu koja je proizvela album koji se od prvog razlikuje kao nebo i zemlja. Svjesno bježeći od poznate bolesti da drugi album liči na prvi, prouzrokovala je da su braća blizanci (Jack - vokal, gitara, kompjuteri i semplovi) i George Barnett (udaraljke) uz pomoća Thomasa Heina i Sophie Sleigh pretjerali u tom bježanju. Nakon prvog preslušavanja album je i na mene ostavio takav utisak da nisam ima nikakve više želje da ga opet preslušam. Međutim, zbog muzički siromašnog početka ove godine TNP su opet došli na red. I šta se dešava? Album tek nakon nekoliko preslušavanja daje pravu sliku i pokazuje da se suludi eksperiment i kompletna promjena stila itekako isplati. Hidden je album za male podrumske prostore koji uz veoma dobre video projekcije može da fascinira. Pjesme su im i dalje izuzetno jednostavne, uz upotrebu minimalističkih tekstova, koji svoje djelovanje na slušaoca imaju tek nakon dugotrajnih ponavljanja. Album im je producirao Graham Sutton (radio sa Bark Psyhosis) koji im je udahnuo komorni-art zvuk. Na albumu se nalazi 11 numera, prva „Time Xone“ ima duvačke instrumente i komorno-depresivnu atmosferu, „We Want War“ je numera čiji je zvuk najbliži njihovom prethodnom albumum u kojoj se nisu libili da ukomponuju plesnog industrijala, neo-folka i prije svega mističnosti koja je u potpunosti preuzela vodilju same pjesme. Pjesmu „Three Thousend“ nose teški udarci bubnja i slojevite vokalne dionice.
Druga polovica albuma ostavlja znatno jači utisak. Tematski se uglavnom naslanjaju na astrologiju, misticizam i grčku filozofiji što odlično pristaje veoma čudnom muziciranju tokom cijelog albuma. Na albumu je fantastično načinjen hibrid novog i starog, minimalizma i baroka, klasike i rokenrola, nikakav problem im ne predstavlja upotreba klasičnih harmonija, dječijeg hora ili pak primjena recitala u samim pjesmama. Kraj albuma zatvara prekrasna „White Chords“, koja u srednje laganom i za ovaj album čudno rezistentnom tempu, daje završni udarac ovom veoma dobrom i ujedno bez ikakve dvojbe čudnom albumu. Mnogi će im okačiti oko vrata tablu sa oznakom art-rock, ali These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.
(zurnal.info)
">These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.
Veliko je pitanje šta se moglo očekivati od novog albuma benda profila kao što je These New Puritans. Cijela muzička javnost je bila oduševljena sa njihovim prvim albumom pod nazivom „Beat Pyramid“ koji je objavljen 2008. godine. Ove godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom „Hidden“. Album će vjerojatno biti veliko razočarenje za mnoge. Međutim, ovo je jedan od onih albuma koji veoma teško sjedaju na prvo slušanje.
Ova četvorka iz Southenda, malog gradića koji se nalazi 30 kilometara od Londona, je svjesno i hrabro ušla u avanturu koja je proizvela album koji se od prvog razlikuje kao nebo i zemlja. Svjesno bježeći od poznate bolesti da drugi album liči na prvi, prouzrokovala je da su braća blizanci (Jack - vokal, gitara, kompjuteri i semplovi) i George Barnett (udaraljke) uz pomoća Thomasa Heina i Sophie Sleigh pretjerali u tom bježanju. Nakon prvog preslušavanja album je i na mene ostavio takav utisak da nisam ima nikakve više želje da ga opet preslušam. Međutim, zbog muzički siromašnog početka ove godine TNP su opet došli na red. I šta se dešava? Album tek nakon nekoliko preslušavanja daje pravu sliku i pokazuje da se suludi eksperiment i kompletna promjena stila itekako isplati. Hidden je album za male podrumske prostore koji uz veoma dobre video projekcije može da fascinira. Pjesme su im i dalje izuzetno jednostavne, uz upotrebu minimalističkih tekstova, koji svoje djelovanje na slušaoca imaju tek nakon dugotrajnih ponavljanja. Album im je producirao Graham Sutton (radio sa Bark Psyhosis) koji im je udahnuo komorni-art zvuk. Na albumu se nalazi 11 numera, prva „Time Xone“ ima duvačke instrumente i komorno-depresivnu atmosferu, „We Want War“ je numera čiji je zvuk najbliži njihovom prethodnom albumum u kojoj se nisu libili da ukomponuju plesnog industrijala, neo-folka i prije svega mističnosti koja je u potpunosti preuzela vodilju same pjesme. Pjesmu „Three Thousend“ nose teški udarci bubnja i slojevite vokalne dionice.
Druga polovica albuma ostavlja znatno jači utisak. Tematski se uglavnom naslanjaju na astrologiju, misticizam i grčku filozofiji što odlično pristaje veoma čudnom muziciranju tokom cijelog albuma. Na albumu je fantastično načinjen hibrid novog i starog, minimalizma i baroka, klasike i rokenrola, nikakav problem im ne predstavlja upotreba klasičnih harmonija, dječijeg hora ili pak primjena recitala u samim pjesmama. Kraj albuma zatvara prekrasna „White Chords“, koja u srednje laganom i za ovaj album čudno rezistentnom tempu, daje završni udarac ovom veoma dobrom i ujedno bez ikakve dvojbe čudnom albumu. Mnogi će im okačiti oko vrata tablu sa oznakom art-rock, ali These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
MUZIKA These New Puritans, Hidden
These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.
Veliko je pitanje šta se moglo očekivati od novog albuma benda profila kao što je These New Puritans. Cijela muzička javnost je bila oduševljena sa njihovim prvim albumom pod nazivom „Beat Pyramid“ koji je objavljen 2008. godine. Ove godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom „Hidden“. Album će vjerojatno biti veliko razočarenje za mnoge. Međutim, ovo je jedan od onih albuma koji veoma teško sjedaju na prvo slušanje.
Ova četvorka iz Southenda, malog gradića koji se nalazi 30 kilometara od Londona, je svjesno i hrabro ušla u avanturu koja je proizvela album koji se od prvog razlikuje kao nebo i zemlja. Svjesno bježeći od poznate bolesti da drugi album liči na prvi, prouzrokovala je da su braća blizanci (Jack - vokal, gitara, kompjuteri i semplovi) i George Barnett (udaraljke) uz pomoća Thomasa Heina i Sophie Sleigh pretjerali u tom bježanju. Nakon prvog preslušavanja album je i na mene ostavio takav utisak da nisam ima nikakve više želje da ga opet preslušam. Međutim, zbog muzički siromašnog početka ove godine TNP su opet došli na red. I šta se dešava? Album tek nakon nekoliko preslušavanja daje pravu sliku i pokazuje da se suludi eksperiment i kompletna promjena stila itekako isplati. Hidden je album za male podrumske prostore koji uz veoma dobre video projekcije može da fascinira. Pjesme su im i dalje izuzetno jednostavne, uz upotrebu minimalističkih tekstova, koji svoje djelovanje na slušaoca imaju tek nakon dugotrajnih ponavljanja. Album im je producirao Graham Sutton (radio sa Bark Psyhosis) koji im je udahnuo komorni-art zvuk. Na albumu se nalazi 11 numera, prva „Time Xone“ ima duvačke instrumente i komorno-depresivnu atmosferu, „We Want War“ je numera čiji je zvuk najbliži njihovom prethodnom albumum u kojoj se nisu libili da ukomponuju plesnog industrijala, neo-folka i prije svega mističnosti koja je u potpunosti preuzela vodilju same pjesme. Pjesmu „Three Thousend“ nose teški udarci bubnja i slojevite vokalne dionice.
Druga polovica albuma ostavlja znatno jači utisak. Tematski se uglavnom naslanjaju na astrologiju, misticizam i grčku filozofiji što odlično pristaje veoma čudnom muziciranju tokom cijelog albuma. Na albumu je fantastično načinjen hibrid novog i starog, minimalizma i baroka, klasike i rokenrola, nikakav problem im ne predstavlja upotreba klasičnih harmonija, dječijeg hora ili pak primjena recitala u samim pjesmama. Kraj albuma zatvara prekrasna „White Chords“, koja u srednje laganom i za ovaj album čudno rezistentnom tempu, daje završni udarac ovom veoma dobrom i ujedno bez ikakve dvojbe čudnom albumu. Mnogi će im okačiti oko vrata tablu sa oznakom art-rock, ali These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.
(zurnal.info)
denis modri
These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.
Veliko je pitanje šta se moglo očekivati od novog albuma benda profila kao što je These New Puritans. Cijela muzička javnost je bila oduševljena sa njihovim prvim albumom pod nazivom „Beat Pyramid“ koji je objavljen 2008. godine. Ove godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom „Hidden“. Album će vjerojatno biti veliko razočarenje za mnoge. Međutim, ovo je jedan od onih albuma koji veoma teško sjedaju na prvo slušanje.
